Na blagdan svetoga Josipa Radnika, 1. svibnja, u istoimenoj crkvi u Belišću svečano euharistijsko slavlje predslavio je mons. Ivan Ćurić, pomoćni đakovačko-osječki biskup, u zajedništvu s fra Brankom Lovrićem, provincijalom franjevaca trećoredaca glagoljaša, fra Markom Neretljakom, župnikom i gvardijanom u Belišću te s još petnaestak svećenika, među kojima su i fratri koji su djelovali i djeluju u Belišću. Ovim je euharistijskim slavljem ujedno obilježena šezdeseta obljetnica ponovne uspostave Župe sv. Josipa Radnika u Belišću i djelovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša na ovome području. Slavlje je pjevanjem animiralo Crkveno pjevačko društvo Mir iz Belišća, pod ravnanjem mo. Želimira Sušića, koji su pjevali na hrvatskome i na hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku.
Na početku euharistijskoga slavlja u ime svih župljana mons. Ćurića pozdravio je g. Ivica Šarčević. U svome pozdravu istaknuo je značajnije crte iz povijesti belišćanske župe i podsjetio na svećenička i redovnička zvanja koja su potekla iz nje tijekom ovih šezdeset godina postojanja: s. Zdenku Brusač i s. Anicu Mijatović te fra Zvonimira Brusača, vlč. Kristijana Kuhara, vlč. Dejana Turzu i vlč. Ivana Petrovića. Dodao je i da su sadašnji požeški biskup mons. Ivo Martinović i gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo započeli svoju svećeničku službu kao župni vikari u Belišću. Ukratko je opisao i sadašnji bogat život župne zajednice, satkane od mnogih zajednica, skupina, inicijativa, djelovanja i sl.
Započinjući euharistijsko slavlje i pozdravivši sve prisutne, mons. Ćurić je istaknuo da je belišćanska župna zajednica, tijekom devet srijeda priprave za ovu proslavu, odgovarala na poziv: »Idite k Josipu«, a sada se sabrala oko Kristova oltara da bi svečano proslavila Kristovo vazmeno otajstvo na svoj »kirvaj« i na svoju veliku obljetnicu.
Nakon navještaja evanđelja na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku i na suvremenome hrvatskome jeziku uslijedila je homilija biskupa Ivana Ćurića. Mons. Ivan ju je započeo govoreći o vazmenom bdijenju kao najvažnijemu događaju u liturgijskoj godini jer se tada Crkva prisjeća samih početaka: tada se »najviše radovala kad su muževi i žene prihvaćali Kristovu Radosnu vijest spasenja očitujući svoje životno pristajanje uz Isusa Krista.« Osvrnuvši se na današnje slavlje, predslavitelj je istaknuo da se ovo slavlje događa »u otvorenosti i želji da nas u svemu vodi, rasvjetljuje i usmjerava Božja riječ, koja je u svakome od nas snaga i svjetlo koje oblikuje u nama srce onoga biblijskoga pobožnika. On, što god proživljavao, Gospodina ne prestaje zazivati molitvom govoreći: ‘Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce’ (Ps 90,12).« Predslavitelj je u nastavku rekao da u svetome Josipu prepoznajemo tako zadivljujući, a ujedno i tako blizak uzor vjere.« Nadalje, mons. Ivan se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Postanka (Post 1,26-2,3) koje govori o stvaranju i početku svijeta i koje ima za cilj naglasiti da je svako stvorenje povezano s Bogom i zato svako stvorenje ima svoje dostojanstvo. Govoreći o Kristovoj ljubavi, a pozivajući se na drugo čitanje (Kol 3,14-15.17.23-24) rekao je da je ona mjerilo svakoj vrjednoti i svakome našemu djelu i dodao poruku pokojnoga pape Franje koji je govorio o gladi u svijetu s jedne strane, a s druge strane o prevelikome potrošačkome konzumerizmu koji sprječava ljude vidjeti dalje od sebe samih. Predslavitelj poručuje da nas jedino Kristova ljubav može osloboditi od situacija gdje nema mjesta za besplatnu ljubav. U nastavku je mons. Ivan rekao da nam evanđeoski ulomak (Mt 13,54-58) pokazuje promjenjivost ljudskoga razmišljanja i tvrdoću srca te kako se brzo razvijaju sumnje i predrasude. »Kristova proročka riječ u povijesnome hodu Crkve trajno se obnavlja u svim, pa i onim najplemenitijim i onim ‘najtankijim’ razdobljima povijesti«, nastavio je mons. Ivan svoju homiliju i prisjetio se Bistrinčanina fra Pelbarta Ladislava Lukácsa koji je mučenički ubijen u Mađarskoj tijekom komunističkoga režima. Predslavitelj nastavlja riječima pjesme ovoga mučenika: »Vodi me, o blaženi sveti Franjo, primi me i putem me vodi, da gorljivo žudim suncu se vinuti, na ponor dubok ne osvrćući se, da mi srce zasja u plamenu da u tvom vrtu budem cvijet proljeća Božjega.« Mons. Ćurić je spomenuo jedan od susreta franjevaca s pokojnim papom Franjom kad im je papa rekao da je »potrebno postati mučenikom Asiškoga Siromaha nalazeći u njegovu evanđeoskome životu nasljedovanje Isusovih stopa« i povezao taj događaj s tim da župu Belišće od početaka vode franjevci trećoredci glagoljaši. Na samom kraju homilije, biskup Ivan je svim župljanima, u svoje ime, u ime nadbiskupa Đure Hranića te u ime nadbiskupa u miru Marina Srakića, čestitao obljetnicu potičući župljane »da s ljubavlju nastave izgrađivati svoju župu i rasti u krilu njezina zajedništva zahvalni što se u njoj napajaju i crpe snagu iz evanđelja.«
Poslije popričesne molitve, okupljenima se prvo obratio fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša koji je na početku pozdravio sve prisutne u ime Provincije. U svome obraćanju je govorio o dolasku franjevaca trećoredaca glagoljaša u kontinentalne Hrvatske, točnije u Zagreb 1923. godine, a nakon toga i u druga mjesta, među kojima je i Belišće. Spomenuo tadašnjeg đakovačko-srijemskoga biskupa Stjepana Bäurleina koji je najprije bio tražio od trećoredaca da dođu u pastoralnu ispomoć u njegovu biskupiju tijekom božićnoga i vazmenoga vremena, a potom im je, zadovoljan njihovim djelovanjem, ponudio da se i trajno nastane u njegovoj biskupiji i da preuzmu upravljanje nekom župom. To se dogodilo upravo u ponovno uspostavljenoj župi u Belišću koju franjevci trećoredci glagoljaši preuzimaju 1966. godine. Fra Branko Lovrić posebno je naglasio trenutno smanjenje broja redovnika u Provinciji i pozvao kršćanske obitelji u Belišću da budu otvorene mogućemu Božjemu pozivu koji Bog upućuje njihovoj djeci.
Nakon provincijala svima nazočnima obratio se belišćanski župnik i gvardijan fra Marko Neretljak započinjući govor zahvalom Bogu na daru zajedništva i na daru ove župne zajednice. Istaknuo je podatke o broju krštenja, prvih pričesti, krizmi, vjenčanja i obreda sprovoda koji su se dogodili tijekom šezdeset godina postojanja belišćanske župe. U nastavku je zahvalio i na daru pripadnosti Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i na poseban način zahvalio predsjedatelju mons. Ivanu Ćuriću na njegovu dolasku i prisutnosti u ovome svečanome trenutku. U znak zahvalnosti i blizine darovao mu sliku s motivom župne crkve u Belišću. Nadalje, naglasio je kako već šezdeset godina ova župa djeluje u zajedništvu s franjevcima trećoredcima glagoljašima i tom je prilikom i pozdravio fratre koji su bili prisutni na euharistijskome slavlju: provincijala fra Branka Lovrića, sadašnjega župnoga i samostanskoga vikara fra Tomislava Sabađiju, fra Marijana Jelušića, fra Josipa Vrdoljaka, fra Andriju Štajduhara, fra Darija Micana, fra Mirka Miškovića i bogoslova fra Patrika Mežnarića. Posebno je zahvalio provincijalu fra Branku Lovriću darovavši mu sliku svetoga Josipa Radnika. U nastavku se prisjetio i na dvije ženske redovničke zajednice koje su djelovale u župi tijekom njezine povijesti, Kćeri Božjega milosrđa i Milosrdne sestre Svetoga Križa, pozdravivši na ovome slavlju prisutne s. Alemku Štefanko i s. Bernardetu Mihaljević. Zahvalio je na prisutnosti svim svećenicima, belišćanskoj gradonačelnici gđi Ivani Jerbić, svim župljanima, gostima i svima koji su doprinijeli ljepoti ovoga slavlja. Svoj je govor zaključio riječima koje evociraju riječi svetoga Franje: »Braćo i sestre, počnimo ispočetka jer isplati se okupljati oko onoga koji je put, istina i život i koji nam jedini može posredovati vječnost.«
Zajedništvo i proslava nastavili su se nakon euharistijskoga slavlja u dvorištu ispred crkve i samostana.
(tekst: Lucija Sipl; foto: Krešimir Šarčević)
