U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću u četvrtak, 30. travnja 2026. večernje misno slavlje na uočnicu crkvenoga goda predslavio je fra Zoran Tadić, franjevac provincije Bosne Srebrene koji trenutno djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Austriji. Uz domaće fratre, župnika i gvardijana fra Marka Neretljaka te župnog i samostanskog vikara fra Tomislava Sabađiju, koncelebrirali su još fra Marijan Jelušić, fra Mirko Mišković i fra Dario Mican. Ministrantima belišćanske župe se u posluživanju pridružio i fra Patrik Mežnarić, bogoslov franjevaca trećoredaca glagoljaša.
Na početku euharistijskoga slavlja župnik i gvardijan fra Marko Neretljak rekao je »da nas je predivno vidjeti zajedno okupljene uoči našega nebeskog zaštitnika svetog Josipa Radnika.« Istaknuo je radost što su prisutni mnogi fratri, a posebno je pozdravio fra Marijana Jelušića koji je u Belišću bio župnik i gvardijan te predslavitelja fra Zorana Tadića kojemu je zahvalio što se odazvao pozivu predvoditi misu uočnicu blagdana svetoga Josipa Radnika. Fra Zoran je svoju homiliju započeo prisjećanjem na jedno hodočašće u Svetu Zemlju tijekom kojega je imao čast navijestiti evanđelje u crkvi koja je napravljena na temeljima kuće gdje je živjela Sveta Nazaretska obitelj. Nastavio je s čestitkom fratrima na jubileju 60. obljetnice župe i samostana u Belišću te se osvrnuo na biskupiju Željezno u kojoj je na službi, a koja ove godine slavi 61. obljetnicu postojanja. Osvrnuo se na korisnost štovanja svetoga Josipa jer »što je netko bliže Bogu, nema uopće sumnje da će još više crpiti dobra s toga nepresušnog izvora.« Dodao da je Bogu najbliža Blažena Djevica Marija kao majka Sina Božjega, ali iza nje odmah ide sveti Josip, muž presvete Djevice i Isusov poočim. Fra Zoran je rekao da nam Crkva govori: »Idite svetome Josipu«, potičući sve da mole zagovor svetoga Josipa u nevoljama tijela i duše, sumnjama i žalostima te u svemu onome što nas tišti. U nastavku homilije spomenuo je svetoga Puntigama koji je napisao Knjižicu svetoga Josipa i na jednoj stranici te knjižice pisao je sve svoje potrebe koje je predavao svetome Josipu, a na drugoj strani knjižice ostavio je prazan prostor u koji je upisivao datume kada je sveti Josip ispunio molbe koje je pisao. Na kraju svečeva života, niti jedna molitva nije ostala neuslišana. Fra Zoran je spomenuo i profesora morala Gregorijanskoga sveučilišta u Rimu koji je svojim studentima na predavanjima, ukoliko je taj dan bio neki svetac u kalendaru, studentima govorio o njemu. Dopunio je da je došao i dan svetoga Josipa te je tada taj profesor studentima rekao: „jJedan je samo sveti Josip, a svi drugi su ‘Josipi’«, ističući veličinu svetoga Josipa. Fra Zoran je u nastavku spomenuo poznatoga slikara Rafaela i njegovo djelo Vjenčanje Djevice, koje je poznato još i kao Zaruke, u kojem je prikazano vjenčanje Djevice Marije i svetoga Josipa. Dodao je da se na toj slici nalazi ljiljan jer on pokazuje kako je jedino sveti Josip bio dostojan postati zaručnikom i mužem Djevice Marije. Predsjedatelj je u nastavku poručio da je sveti Josip najviše i najžilavije radio kako bi mogao uzdržati svoju obitelj i dodao činjenicu da je Crkva upravo zbog toga svetome Josipu u litanijama dala naziv uzor radnika. Dopunio je ovu svoju misao time što se Josipa naziva i hraniteljem Sina Božjega. Poručivši svima kako je sveti Josip uvijek rad započinjao s Isusom, gledajući u njemu Boga i tražeći od Boga milost za njegov rad, predsjedatelj je potaknuo i sve prisutne da zamole Boga za blagoslov prije svoga rada i te se preporuče u njegove ruke. Predsjedatelj je nakon toga ispripovijedao pripovijest o redovniku koji je za života bio brat laik, a na koncu svoga života je zamolio ostale fratre iz samostana da dođu u njegovu sobu i donesu mu pribor kojim je on radio cijeli svoj redovnički život. Bio je šivač tako da su mu donijeli iglu i konac, a on im je nakon toga rekao kako vjeruje da će mu ta igla otvoriti nebeska vrata jer je pri svakom ubodu tom iglom molio zaziv: »Isuse, tebi za ljubav.« Fra Zoran je završio svoju homiliju riječima: »Sveti Josipe Radniče, zagovaraj i moli za nas, naše obitelji, našu domovinu i za cijeli svijet i budi velika nebeska pomoć ovoj župi koja slavi svoj veliki jubilej.«
Nakon popričesne molitve fra Marko je zahvalio Bogu na svim milostima i na daru zajedništva s Isusom. Još jednom je zahvalio i predsjedatelju fra Zoranu što je došao u Belišće i lomio nam riječ unatoč svim obavezama koje ima u misiji u Austriji. Župnik mu je na kraju darovao sliku s motivom raspetoga Krista. Fra Marko je izrazio dobrodošlicu i bogoslovu fra Patriku. Na kraju euharistijskog slavlja predsjedatelj je zahvalio župniku na pozivu te poručio da će moliti svetoga Josipa za obilje Božjega blagoslova na sve prisutne i na njihove obitelji.
(tekst i foto: Lucija Sipl)
