Franjevci trećoredci glagoljaši

Fra Dario Mican predvodio u Belišću devetu srijedu priprave za proslavu župne i samostanske obljetnice

U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću u srijedu, 29. travnja 2026., večernje misno slavlje predslavio je fra Dario Mican, vijećnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, provincijski koordinator za kulturu i kulturnu baštinu te doktorand iz područja fundamentalne teologije na sveučilištu u Münchenu. Ovim se misnim slavljem završila devetnica priprave za proslavu šezdesete obljetnice Župe i Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću. Koncelebrirali su domaći fratri, župnik i gvardijan fra Marko Neretljak te župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija.

Riječi dobrodošlice uputio je fra Marko rekavši da su nam »srca ispunjena zajedništvom i vjerom jer smo na koncu ove predivne devetnice u kojoj smo molili svetoga Josipa Radnika mnoge milosti za našu župnu zajednicu.« Podsjetio je sve okupljene da je fra Dario boravio u našoj župi kao đakon, svećenik i župni vikar od 2017. do 2020. godine. Zahvalio mu je, također, jer je spremno prihvatio predslaviti ovo misno slavlje. Fra Dario je izrazio zahvalnost na toplim riječima i rekao kako je jubilej prilika za reći »Bogu hvala za ono što je bilo, ali i da nam Bog daruje milost i zanos kako bi se jačala vjera u budućnost i kako bismo kako župna i samostanska zajednica hodili naprijed.« Započinjući svoju homiliju nakon naviještenoga evanđeoskoga ulomka (Mt 11,25-30), fra Dario je naglasio da slaveći veliki jubilej posvećen velikome svetcu, svetome Josipu Radniku, slavimo god »žive zajednice koja je rasla kroz vrijeme i ostavila trag vjere koji se generacijama gradio iz dana u dan.« Crkva danas pred nas stavlja riječi evanđelista Mateja iz jedanaestoga poglavlja koji govori o Isusu Kristu »kao krotkome Mesiji koji dolazi na svijet biti na strani malenih, slabih i siromašnih, te koji će cjelokupnom svijetu pokazati Božje osobine: ljubav, nježnost i milosrđe.« Propovjednik ističe da ovo evanđelje većina bibličara smatra »najnježnijim riječima koje je Isus ikada izgovorio za zemaljskoga života.« U drugome dijelu evanđelja Isus govori: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.« Ovim riječima Isus pokazuje jedinstvenu nježnost i znak Božje prisutnosti i njegove dobrote. Gospodinov je poziv malo iznenađujući jer su Isusovi suvremenici od njega očekivali riječi koje će naglašavati ljudsko kraljevstvo, međutim, Isus poziva da ga slijede oni koji na svojim plećima nose teško breme života. Ove nas riječi uvode u duboku istinu i našega župnoga i samostanskoga jubileja. Naša Župa svetoga Josipa Radnika nije nastala »iz velikih planova moćnika, nego iz vjere običnih ljudi: radnika, majki i očeva; onih koji su, poput svetoga Josipa, živjeli tiho, skromno i vjerno.« Sveti Josip Radnik bio je čovjek djelā koja nisu bila slavna u očima svijeta, ali su bila velika pred Bogom. Na to nas, nastavio je propovjednik, i papa Franjo podsjeća kada kaže da »Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav s kojom ih činimo.« Ova je župa rasla kroz vjernost svakodnevice: svakodnevni rad, življenje vjere i vjernost Bogu i Crkvi. U nastavku homilije fra Dario je iz današnjega evanđelja izdvojio tri imperativa. Prvi kaže: »Dođite k meni!« i obraća se onima koji su umorni, jadni, maleni i klonuli duhom. Oni se uzdaju samo u Boga znajući kako je milosrdan i kako se od njega može očekivati pomoć. Primjenjujući ove misli u život naše župe, možemo se upitati: »Koliko je umora utkano u ovaj hod župe? Koliki su dolazili u ovu crkvu opterećeni životom, ali tražeći snagu? Naša je župa bila i ostala mjesto susreta s Kristom, mjesto gdje su mnogi pronalazili odmor, umorni snagu, a slomljeni nadu.« Drugi imperativ izrečen je riječima: »Uzmite moj jaram!« U biblijskome kontekstu, nastavio je fra Dario, jaram označava povezanost Boga i čovjeka. Primajući Isusov jaram, nalazimo duboku povezanost sa svetim Josipom. On nam, naime, prikazuje rad koji često doživljavamo kao teret, ali koji u Božjoj perspektivi postaje put svetosti. Josipov rad nije bio samo fizički napor već je bio »suradnja s Božjim planom«. Tako je i s nama, dodaje fra Dario i kaže da »kada radimo pošteno i nosimo odgovornost za obitelj i zajednicu, tada nosimo Kristov jaram i on postaje sladak jer znamo da ga ne nosimo sami.« Treći imperativ izrečen je u misli: »Učite se od mene!« Isus se obraća poniznima, malenima i potrebitima jer je i on sam bio kušan bolima pa može razumjeti sve ispaćene. Jaram koji mi nosimo »isti je onaj jaram koji je Isus nosio prije svih.« Naša je župa tijekom svih ovih godina upravo živjela to evanđelje. Bila je »zajednica malenih ljudi koji vjeruju, utočište umornih i mjesto gdje se rad pretvarao u molitvu.« Zaključujući svoju homiliju, fra Dario je istaknuo da »jubilej i svaka obljetnica nije samo pogled unatrag. Ona stavlja pred nas pitanja: Jesmo li i danas maleni pred Bogom ili smo sigurni u sebe? Pokušavamo li nositi sami svoje terete ili se obraćamo Bogu? Živimo li rad kao blagoslov ili samo kao nužnost?« Više nego ikada, za budućnost ove župne zajednice potrebne su nam osobine svetoga Josipa poput pravednosti, poniznosti, poslušnosti, povjerenja u Boga, strpljivosti, hrabrosti, marljivosti, odgovornosti te vjernosti obitelji. Neka nam Bog, ustvrdio je fra Dario, po zagovoru svetoga Josipa daruje ove osobine kako bi ova proslava bila obnova i kako bi svaki od nas večeras čuo Isusov poziv: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.«

Nakon popričesne molitve fra Marko je zahvalio fra Dariju na »snažnom govoru o nježnosti koja izlazi iz njegova srca« te na svim njegovim molitvama i kontaktima sa župljanima i fratrima. Zahvalu je uputio i vjernicima koji su se svih ovih srijeda okupljali i svjedočili zajedništvu u Isusu Kristu. Prisjećajući se svojega boravka u župi i samostanu fra Dario je, čestitajući obljetnicu, rekao da se »ovdje živjela vjera u svakodnevici i tišini, te da je ova zajednica uvijek uključivala sve ljude.« Na kraju, župnik je fra Dariju darovao sliku s motivom crkve svetoga Josipa Radnika u Belišću.

(tekst i foto: Marija Jelkić)