21. veljače, petak
Ovogodišnje, sada već poslovično rečeno, tradicionalno godišnje hodočašće župe sv. Franje Ksaverskoga odvelo nas je u Grčku, putovima svetoga Pavla. Hodočašće je započelo u večernjim satima okupljanjem na Ksaverskoj kalvariji pod duhovnim vodstvom don Anđela Malyja i fra Mateja Jovanovca.
Na početku putovanja fra Matej je zazvao Božji blagoslov, a don Anđelo kratko nas je uveo u sadržaj i intenciju ovoga puta, a to je “naučiti ljubiti Gospodina” te “bolje upoznati onoga koji je donio kršćanstvo u Europu.”
22. veljače, subota
U ranim jutarnjim satima stigli smo u Sjeverenu Makedoniju, domovinu cara Justinijana. Zaustavivši se u glavnom gradu, Skoplju, prošetali smo centrom grada te posjetili spomen kuću Majke Terezije gdje je svetu misu predvodio fra Matej, a propovijedao don Anđelo. Fra Matej nas je uveo u slavlje ističući kako sveci nisu ljudi koji su “pali s marsa”, oni koji “žive u oblacima”, nego ljudi koji žive među nama, ljudi koji nas pozivaju da budemo poput njih, da ih slijedimo na putu do Boga. Don Anđelo je u homiliji povezao lik svetoga Pavla s Majkom Terezijom naglašavajući kako je svatko od nas izabran i predodređen. Naš prvotni poziv je biti kršćanin, biti uronjen u Krista i upravo u Majci Tereziji možemo pronaći uzor jer je živjela ono što je slušala i tumačila.
Nastavili smo put prema Grčkoj, jednoj od najstarijih država na svijetu s vrlo bogatom poviješću koja se može podijeliti u tri razdoblja: poganstvo, kršćanstvo i islam. Za razvoj i širenje kršćanstva na teritoriju današnje Grčke, ali i čitave Europe velike zasluge pripadaju svetom Pavlu. Došavši na teritorij Europe, dolazi među Rimljane i židovsku dijasporu i navješta im živoga Boga, Krista kojega je i sam susreo na putu za Damask.
Prvo prenoćište nalazilo se u Solunu, rodnom mjestu slavenskih apostola Konstantina Ćirila i Metoda. Grad je osnovao Kasandar Makedonski u 4. stoljeću prije Krista. Ime Thessaloniki dobiva po njegovoj ženi.
U večernjoj šetnji i razgledu grada posjetili smo pravoslavnu crkvu svetog Dimitrija. Sveti Dimitrije je ranokršćanski mučenik i zaštitnik grada Soluna. Njemu se pripisuju brojna čuda koja su spasila grad. U crkvi se nalazi i sarkofag s njegovim posmrtnim ostacima. U obilasku grada, vidjeli smo i Rotundu, Galerijev slavoluk te Aristotelov kip na istoimenom trgu u srcu Soluna. Prema legendi onaj tko dodirne Aristotelov palac primit će njegovu mudrost i znanje. Mnogi od nas su pokušali, a vrijeme će pokazati jesmo li i uspjeli.
23. veljače, nedjelja
Drugoga dana našega hodočašća uputili smo se na istok Grčke, prema Filipima.
Nedaleko od Filipa nalazi se mjesto krštenja Lidije, prve Europljanke koja je primila kršćanstvo. Euharistiju na otvorenom predslavio je don Šime. U kratkoj propovijedi rekao je kako “mi ljudi imamo rimsko pravo, grčku filozofiju i židovsku teologiju, a Pavao svemu tome dodaje pogon, a taj pogon je ljubav. Bog svojom snagom iz našega nereda stvara divne stvari.”
Starogrčki grad Filipi osnovao je u 4. stoljeću prije Krista makedonski kralj Filip II. Makedonski. U 2. stoljeću Filipe preuzimaju Rimljani, a u vrijeme Osmanskog Carstva grad biva srušen gotovo do temelja. Filipi su prvo mjesto u Europi gdje je propovijedano kršćanstvo, a kršćanska zajednica u Filipima posebno je prirasla Pavlovom srcu. Iz zatočeništa u Rimu, piše im poslanicu ispunjenu radošću i zahvalnošću.
Na putu prema Kalambaki zaustavili smo se u Bereji, današnjoj Veriji, gradu u koji su Pavao i Sila pobjegli iz Soluna. Na mjestu na kojem je Pavao održao govor pročitali smo iz Poslanice Filipljanima Pavlovu zahvalu za poslanu pomoć. Sve mogu u onome koji me jača!
24. veljače, ponedjeljak
Nakon mise “zornice” koju je predslavio fra Tomislav uputili smo se prema Meteori, lebdećim stijenama pored grada Kalambake. Meteora je skupina grčkih pravoslavnih manastira izgrađenih na visokim kamenim liticama. Zbog brojnih prirodnih, povijesnih i političkih okolnosti danas je ostalo samo šest manastira.
Posjetili smo manastir Varlaam, osnovan u 14. stoljeću, a obnovljen u 16. stoljeću od strane dva monaha, Teofanisa i Nektarija. Uz predivnu crkvu oslikanu freskama, u sklopu manastira nalazi se i veličanstveni katolikon, muzej te knjižnica bogata rukopisima.
U nastavku puta prema jugu don Anđelo nas je upoznao s likom svetog Pavla. Pavao je rođen u židovskoj obitelji u Tarzu. Odgojen je kao farizej i čvrsto se držao Zakona. Nakon susreta s Kristom na putu za Damask dolazi do velike promjene u Pavlovom životu. Don Anđelo ističe kako ovdje nije najispravnije govoriti o obraćenju nego o promjeni jer je Pavao i prije vjerovao u Boga, ali nakon susreta počinje vjerovati u Uskrslog Krista.
Na putu prema Ateni zaustavili smo se u Delfima, jednom od najstarijih svetišta na prostoru Grčke. U svetištu se nalazi omfalos, pupak, središte svijeta koje je prema mitu mjesto susreta dva orla koja je Zeus pustio s različitih krajeva svijeta. Najpoznatija svećenica i proročica u Apolonovom hramu bila je Pitija. Njezina proročanstva često su bila dvosmislena.
25. veljače, utorak
Na putu prema Korintu u autobusu nam se pridružio lokalni vodič Momčilo Radić zvani Momo. Don Anđelo je pročitao nekoliko ulomaka iz Poslanica Korinćanima naglašavajući kako im Pavao nikada ne govori da moraju početi vjerovati zato što oni već vjeruju, samo je potrebno učvrstiti vjeru.
U homiliji u Korintu don Anđelo je rekao kako je dvije stvari teško definirati, a to su ljubav i prijateljstvo. Međutim, sveti Pavao je to uspio. Ljubav je definirao na najuzvišeniji način u tzv. Hvalospjevu ljubavi.
“Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.” (1 Kor 13, 4-8)
Sljedeće odredište bila je Mikena, središte mikenske kulture i vrlo važan centar za grčku civilizaciju u 2. tisućljeću prije Krista. Grad je okružen monumentalnim kiklopskim zidinama, a na ulazu nalaze se Lavlja vrata. Prema legendi i grčkom pjesniku Homeru u gradu je stolovao kralj Agamemnon koji je vodio grčku vojsku u rat protiv Troje.
Mikenski vladari pokapani su u tolosima, grobovima s kupolom ukopanim u padini brijega do kojih vodi dromos, prilaz. Najpoznatija grobnica naziva se Atrejeva riznica i nalazi se nedaleko od Mikene. U sklopu arheološkog nalazišta nalazi se i muzej bogat predmetima pronađenim na tom području. Prije povratka u Atenu posjetili smo Nauplion, bivšu prijestolnicu Grčke.
26. veljače, srijeda
Uputili smo se prema Akropoli gdje nas je čekao Momo. Naziv Akropola dolazi od grčkih riječi akros što znači krajnji, najviši i riječi polis koja znači grad. Povijesni razvoj Atene vezan je uz mitologiju, točnije uz sukob boga Posejdona i božice Atene o prevlasti nad gradom Atenom. Atena pobjeđuje zasadivši drvo masline i njoj u čast Grci podižu veličanstveni hram Partenon. Uz Partenon unutar zidina Akropole nalaze se i Erehteja, hram Atene Nike itd.
Na ulazu u Akropolu nalaze se propileji, prilazni trijemovi. Akropola je kroz povijest više puta bila razarana i obnavljana, a sam Partenon bio je pretvoren u crkvu u 6. stoljeću te u džamiju dolaskom Turaka u 15. stoljeću.
Iz Akropole uputili smo se na obližnji brežuljak Areopag, posvećen bogu rata Aresu, na kojem je Pavao govorio Atenjanima. Naime, dolazeći u Atenu Pavao je naišao na spomenik posvećen nepoznatom bogu i u svom govoru nastojao je Atenjanima na filozofski način objasniti toga Boga kojega štuju, a ne poznaju. Na Pavlovo tumačenje uskrsnuća od mrtvih mnogi su se izrugivali i govorili “još ćemo te o tome slušati”. Međutim, bilo je i onih koji su povjerovali, a među njima bili su Damara i Dionizije Areopagit, kasnije prvi atenski biskup.
U katedrali sv. Dionizija Areopagita slavili smo svetu euharistiju. Don Anđelo je u propovijedi istaknuo primjer svetoga Dionizija kao onoga koji je poslušao i obratio se na Pavlovu riječ. Upravo tako Gospodin poziva svakoga od nas. Svi imamo svoje mušice, ali ne smijemo dopustiti da nas one ometaju na našem putu prema Bogu.
Slobodno vrijeme iskoristili smo za šetnju Atenom. Prije polaska prema Solunu uslijedio je rastanak od don Anđela koji ostaje u Ateni. Zahvalili smo mu pjesmom, a on nas je blagoslovio kako bi Božja riječ u nama rasla i obilovala.
U autobusu fra Matej je rekapitulirao rečeno i viđeno u posljednjih nekoliko dana dodajući kako Bog od čovjeka uvijek očekuje borbu, bitku, zahtijeva rad na sebi.
Posljednju zajedničku večer u Grčkoj završili smo druženjem na krovnoj terasi hotela.
27. veljače, četvrtak
Posljednji dan našeg hodočašća započeli smo šetnjom po centru Soluna do crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije gdje je fra Tomislav predvodio misu. U uvodu u slavlje fra Tomislav je rekao kako je za njega najupečatljivije novo razmišljanje koje je Pavao ponudio narodu, a to je ljubav. Ljubav prema Bogu, ali i bratu čovjeku. U propovijedi, fra Matej je govorio o Pavlovoj radosti zbog obraćenja Solunjana. Zahvaljujuću njihovoj vjeri čitava Grčka je čula za Krista. Na pitanje zašto Pavao sve to čini, fra Matej odgovara kako je ljubav ta koja mu nije “dala mira”. Pavao nas poziva da preispitamo svoju ljubav i svoju vjeru jer problemi našega života su problemi nedostatka ljubavi. Ljubav nam treba biti mjerilo svega.
Nakon slobodnog vremena uputili smo se prema Zagrebu. Dug put povratka u domovinu kratili smo molitvom, pjesmom, razgovorom, čitanjem i razmatranjem Svetog pisma te povremenim drijemanjem.
Prepuni dojmova, ispunjena srca i duše zahvaljujemo Bogu za ovo predivno iskustvo, duhovnu i osobnu izgradnju te ljude koje smo susreli i upoznali. Iščekujemo iduće hodočašće jer još je puno svetaca čijim bi stopama trebalo poći.
Fotografije će biti objavljene naknadno u obliku Youtube videa.
