Franjevci trećoredci glagoljaši

Polaganje privremenih zavjeta kod franjevaca trećoredaca u Krku

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

U nedjelju 30. kolovoza za vrijeme mise u samostanskoj crkvi Sv. Franje Asiškoga u Krku, u ruke provincijskog ministara Trećeg samostanskog reda glagoljaša fra Ive Martinovića položio je privremene redovničke zavijete novak fra Tomislav Sabađija iz Kloštra Podravskog.

Fra Tomislav je rođen u Virovitici 21. lipnja 1983. od majke +Nade i oca Josipa koji imaju još jednu kćerku. Niže razrede osnovne škole pohađao je u Prugovcu, a više u Kloštru Podravskom. Dolazi iz župe Sv. Benedikta i Žalosne Gospe u Kloštru Podravskom.

“Moj put nije uobičajen jer nije išao svojim tijekom. Bilo je tu puno traženja i raznoraznih pokušaja. Već s 14 godina odlazim iz svoje obitelji, potpisujem stipendijski ugovor s Nogometnim klubom Slaven Belupom te upisujem Opću gimnaziju za sportaše u Koprivnici”, kazao je na početku razgovora.

Nogomet i noćne smjene

“U Slavenu sam se zadržao do svoje 20. godine s tim da sam dvije sezone bio posuđen u Podravac iz Virja, tadašnji hrvatski drugoligaš. Nakon toga dolazi do prvog razočaranja jer odradio sam treninge s NK Osijekom s kojim dolazi do dogovora, ali zbog nekih stvari nije bilo realizirano pa sam odlučio napustiti surovi profesionalizam i igrao sam kao poluprofesionalac, u tadašnjim trećeligašima Pitomači, Slatini i Croatiji iz Grabrovnice,u kojoj sam proveo 10 godina. U međuvremenu sam se zaposlio na benzinskoj crpki Lukoil te radio i igrao nogomet”, nadalje je progovorio fra Tomislav naglašavajući da tada počinje “nešto što nisam ni sanjao da će se dogoditi; da mi je to netko prorekao, rekao bih mu daje lud”.

“U noćnim smjenama kratio sam vrijeme čitajući i tako mi je pod ruku došla i knjiga Thomasa Mertona Misli u samoći. I tu sam na jednoj stranici vidio svoj život. Počeo sam razmišljati o Božjem pozivu, ljepoti redovničkog života i služenju Crkvi i ljudima. Međutim, zapitao se je kako je star i da je to u 31. godini života nemoguće.

“Iako sam redovno od malena išao u crkvu, jer dolazim iz tradicionalne katoličke obitelji, iskreno, nikad nisam razmišljao o tome da bih ja mogao biti redovnik i jednog dana svećenik”, ustvrdio je Tomislav i naglasio da kako su dani išli, to je nešto u njemu sve više raslo i ta je želja bila sve jača, ali je sam sebe praktički odgovarao “ne, nemoguće je, umislio si to”.

Slučajni susret

Tomislav je potom rekao kako je sasvim slučajno upoznao jednog mladog fratra, svog imenjaka, i u razgovoru mu se otvorio. Mladi mu je fratar ogovorio kako je to normalno i moguće te naveo niz primjera, a jedan među njima je bilo ime njegova župnika. Imenjak je dogovorio razgovor s fra Ivanom Širokim i tu je sve počelo.

Međutim, trebalo je reći roditeljima koji to nisu shvatili ozbiljno, međutim, podržali su ga u njegovom naumu.

“No bilo je problema i sa srednjom školom jer sam ja propao treći razred u gimnaziji i tu više nisam nastavio školovanje. Stoga upisujem Večernju komercijalnu školu u Slatini koju uspješno završavam. Dajem otkaz i odlazim na Ksaver u postulaturu”, naglasio je i rekao kako nije mogao upisati KBF jer nije imao državnu maturu.

“Na Ksaveru s fra Zvonimirom Brusačem počinjem još jedne pripreme, ali ovaj put ne za novu sezonu već za državnu maturu. Hrvatski, engleski, matematika, vjeronauk i sve ono što sam izbjegavao u srednjoj školi poput lektire itd., sada me je stiglo”, rekao je ističući da je sve započeo od nule i napomenuo kako kad čovjek ima cilj i uz Božju pomoć, sve je moguće.

S Bogom je sve moguće

Nakon uspješno položene državne mature upisao je željeni fakultet i poslije dvije godine dolazi u Krk u novicijat gdje se nalazi već godinu.

“Poručio bih svima da se ne boje, ako se lome i imaju u sebi poziv, ili misle da bi mogli postati redovnici, svećenici ili djevojke časne sestre, rekao bih im ne bojte se. Dobro vam je doći pokušati. Kada čovjek uđe u samostan nakon nekoliko mjeseci neke stvari mu postanju jasne i nakon toga može donijeti odluku da li je to za njega ili ne. Ja sam se našao u tome i krenuo dalje, nadam se da ću završiti teologiju i za tri, četiri godine biti svećenik”, rekao je na kraju ustvrdivši kako hrabro i odvažno korača dalje na svome putu ističući kako Bog ima plan za svakog čovjeka.

Ž.I., M.U., KT