U svetištu svete Ane kod Bistrinaca u župi sv. Josipa Radnika u Belišću, nakon trodnevne duhovne priprave, svečano je proslavljena svetkovina svetih Joakima i Ane.
Prvoga dana trodnevne duhovne priprave na početku misnog slavlja župnik Župe sv. Josipa Radnika u Belišću fra Marko Neretljak pozdravio je sve prisutne hodočasnike pristigle u velikom broju u svetište sv. Ane u Bistrincima na obali Drave. Posebnu zahvalnost uputio je predvoditelju duhovne priprave fra Ivanu Matiću, voditelju Kuće susreta Tabor. Pri tome je izrazio zadovoljstvo što nakon dvanaest godina, kada je ovdje duhovnu pripravu vodio fra Zvjezdan Linić, ponovo može pozdraviti voditelja Tabora. Izražavajući radost što je mogao doći u ovo svetište, fra Ivan Matić naglasio je da nas je Bog ovdje sabrao kao jednu veliku obitelj. Obitelj je bila izuzetno važna i u životu svetice čiji se blagdan slavio taj dan, suzaštitnice Europe, sv. Brigite, kojoj je u braku sa svojim mužem Ulfom Bog podario osmero djece. Također je spomenuo i supružnike sv. Joakima i Anu koji, prema apokrifnom zapisu, nisu mogli imati djecu, ali im je Bog u njihovoj poodmakloj dobi darovao kćer Mariju kao neizrecivi blagoslov.
Nastavljajući se na blagdansko evanđelje (Iv 15,1-8), fra Ivan je istaknuo da je važno ostati u Isusu, u njegovoj ljubavi. „Bez Boga smo slabi, bez njega gubimo svoj konačni cilj, život vječni! Ostati u Kristu znači istinski živjeti. Tada u svemu oko nas vidimo ljepotu Božju jer s Bogom promatramo svijet. Bog daje silne darove onima koji ga ljube. Ta ljubav mora biti iz srca, a ne glumljena ili hinjena. S Bogom možemo sve, bez njega ne možemo ništa! Ništa ne možemo bez Boga, svaki naš udisaj i izdisaj je dar Boga i njegove ljubavi“, naglasio je fra Ivan Matić. „Problem nastaje kada nemamo vjeru ili je ona slaba, kada živimo u svom svijetu, u svojim planovima i kada, unatoč ostvarenom blagostanju i postignutim društvenim položajem, nastupa unutarnja praznina, odnosno tama. Nema punine života, nema zadovoljstva. Samo Bog može ispuniti naše srce, ali pod uvjetom da mu ga otvorimo. Ostati u Božjoj ljubavi – to je otajstvo našeg života, života vječnoga!” zaključio je svoju homiliju.
Nakon završetka misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje i molitva litanija svete Ane pred njenom slikom i pokloncem u svetištu.
Drugoga dana trodnevnice u čast svetih Joakima i Ane fra Ivan Matić, naslanjajući se prvo čitanje (Jr 1,1.4-10) i evanđelje tog dana (Mt 13, 1-9), tumačio je Božju riječ koja je poput sjemena koje, kada dođe na plodno tlo, daje neizrecive plodove i stostruki blagoslov onima koji ju prihvaćaju iskrena srca. „Božja riječ je stvaralačka. Isus je Očeva Riječ koja je došla na svijet. Bog je onaj koji daje život. On i nas šalje u svijet te i mi imamo proročku i evanđeosku zadaću! Mi smo dio čudesnog evanđeoskog plana, kao što su to bili i Joakim i Ana te Abraham i Sara, koji su također dobili sina u poodmakloj dobi. U ovo svetište su dolazili brojni vjernici koji su molili za svoju djecu, za milost dobivanja djece. Ovo je mjesto zahvale za dar života, jedinstvenog, neponovljivog”, rekao je fra Ivan. U nastavku homilije fra Ivan je naglasio važnost obitelji: „Blažena Djevica Marija rasla je u obiteljskom ozračju. Znakovito je da na slici u ovom svetištu sveta Ana pokazuje Mariji tekst Svetoga pisma, Božje pisane riječi. U Mariji se konkretna Božja Riječ utjelovila. Marija je, stoga, istinsko svetište nad svetištem i šator Višnjega. I mi nosimo iskustvo naše konkretne obitelji, obitelji u kojoj rastemo i razvijamo se, obitelji u kojoj često ima i boli, žrtve i razdora. Božja riječ mora biti središte našeg života i naše obitelji, ona nas čuva od udara Zloga. Samo ona nas može spasiti od Neprijatelja. Đavao je ubojica ljudi od početka, on je lažac. Samo nas Gospodin vraća u život. To je novo rađanje čovjeka, to je njegovo uskrsnuće. Gospodin, naime, ima moć nad zlodusima. Nema života bez Krista: ili smo Kristovi ili antikristovi – drugog puta nema! Ako Božja Riječ nađe svoje mjesto u našem srcu, onda smo u njegovom blagoslovu jer nas tada čuva kao zjenicu svoga oka“, zaključio je svoju homiliju fra Ivan Matić.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje, molitve otklinjanja, molitva obnove krsnog saveza te litanije u čast svete Ane.
Trećega dana duhovne priprave, na blagdan sv. Jakova, fra Ivan Matić je u svojoj homiliji naglasak stavio upravo na tog apostola. Sveti Jakov Stariji prvi je od apostola položio svoj život za Isusa. Zajedno sa svojim bratom Ivanom, ostavili su svoje mreže i krenuli za Isusom, za Mesijom. Cijela povijest Izraela bila je usmjerena na dolazak Mesije. Apostoli su sve ostavili i krenuli za Isusom te s njime doživjeli preobrazbu svoga srca. Doživjeli su snagu spasenja. Isus je imao potrebu da s njime budu apostoli, izabranici Božji, koji će svima svjedočiti i prenositi Radosnu vijest. Jakov je bio svjedok Isusova preobraženja na Taboru, bio je i svjedok uskrišenja Jairove kćeri. To je neuništivo svjedočanstvo, poput svjetla, svima poticajno. Jakov je podnio žrtvu za Isusa. Tijelo mu je preneseno u Campostellu, koja je danas jedno od najvećih svetišta u svijetu. „Mi kao kršćani također možemo proživljavati različita mučeništva i progonstva s obzirom da se danas želi izbrisati temeljne kršćanske vrijednosti života i obitelji. Svatko od nas pozvan je biti apostolom, biti svjedokom za Krista. Ako istinski ljubimo Krista, tada nema nikakvog straha u nama i naša žrtva može donijeti veliki plod! ‘Ostati u ljubavi’, treba biti i naše načelo, kao što je to bilo i svetoga Jakova. Kada dođu trenutci progonstva, možemo se pitati: ‘Zašto bih ja trebao trpjeti?’ Odgovor je već naveden. Ostati u Božjoj ljubavi i sjetiti se Isusovih riječi: ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje’ (Iv 15,13). Progonstva i udari mogu biti još jači. To je borba protiv zloga koji nam želi vječnu smrt. Ono što u ljubavi pretrpimo, to je pobjeda nad smrću“, rekao je fra Ivan. Naglašava da trebamo ljubiti i služiti drugima, da smo odgovorni za druge, da naše svjedočenje može biti na spasenje drugih. „Kada potpuno predamo svoj život Bogu, onda se događa Božji život u nama. Tada postajemo produžena ruka živoga Boga“, zaključio je svoju homiliju fra Ivan Matić.
Trodnevnica je završila euharistijski klanjanjem i molitvom litanija na čast svete Ane.
Na samu svetkovinu svetih Joakima i Ane euharistijska slavlja slavili su u prijepodnevnim satima vlč. Daniel Tigandžin, fra Mirko Mišković, preč. Zvonko Mrak te fra Ivan Matić uz koncelebraciju fra Zvonimira Brusača.
Svečano misno slavlje u 18 sati na blagdan svetih Joakima i Ane predvodio je mons. Ivo Martinović, požeški biskup, a koncelebrirali su: domaći župnik i gvardijan u Belišću fra Marko Neretljak, gvardijan osječkoga samostana franjevaca kapucina fra Jure Šimić, podgajački župnik vlč. Siniša Paušić i tajnik požeškoga biskupa vlč. Matej Siluković. Đakonsku je službu vršio đakon na službi u Belišću fra Tomislav Sabađija. Pjevanje je predvodio, kao i tijekom trodnevne priprave, ujedinjeni župni zbor pod vodstvom mo. Želimira Sušića.
Na početku misnog slavlja fra Marko je pozdravio brojne hodočasnike te je posebno zahvalio biskupu Ivi što je s radošću prihvatio poziv i došao u naše svetište, ono u koje je do sada dolazio kao sjemeništarac, kao župni vikar i vjeroučitelj, kao župnik, kao provincijal, a sada kao biskup. U uvodnoj riječi mons. Martinović ističe da je ovo veliki dan za njega kao hodočasnika: „Čudni su životni putevi svakoga od nas. Važno je na tom putu imati Boga, kao što je imala i sveta Ana. Bog obasjava naše životne korake. Ovdje želimo moliti zagovor svete Ane, kao što su to činili brojni hodočasnici prije nas. Ovo slavlje je milost. Nešto što nam je Bog daom a nismo morali primiti.“ Biskup Ivo, tumačeći čitanja koja su navještena na euharistijskome slavlju, ističe da su ona različita, ali i jedinstvena jer imaju zajedničku nit u svetim Joakimu i Ani, ali i svima nama: „Isus poručuje učenicima: ‘Mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli’ (Mt, 13,18). Proroci Starog zavjeta su navješćivali Mesijin dolazak, dolazak Sina Božjega. Ana i Joakim čine to isto! Oni dugo nisu imali djece, ali su ipak bili u zajedništvu s Bogom. Plod njihove ljubavi je Marija.“ U nastavku homilije požeški biskup se osvrnuo se na pitanje vjere u našem životu: „To je vjera u Isusa Krista, Sina Božjega. Mi svoju vjeru temeljimo na onome što nismo vidjeli. Poklad, to su Božje zapovjedi. Naša vjera znači prihvaćanje Boga i njegove prisutnosti u životu. Premalo poznajemo našu vjeru da bismo ju živjeli. Lijepo govorimo, ali se kolebamo u svjedočenju. Čiji put slijedimo? Put Isusa Krista ili nekoga izmišljenog boga? Naš Bog je živi Bog koji nas je i ovdje okupio, u otajstvu presvete euharistije, bez obzira shvaćamo li ili ne to otajstvo. Došli smo ovdje s vjerom jer želimo da Isus čuje naše srce i dušu, da pogleda na nas. Ali Isusa također zanima, gledamo li mi s ljubavlju ljude pored nas?“
Posebnu pažnju biskup Ivo je posvetio papinoj poruci za nastupajući Svjetski dan baka i djedova na temu: „Ne napusti me u starosti” (Ps 71,9). Biskup dalje nastavlja da trebamo poštivati starije bez obzira što više ne privrjeđuju: „To je znak ljubavi. To je Božji blagoslov. Ne moramo se slagati i misliti jednosmjerno. Ne napustimo one koji su se žrtvovali, koji su dio naše obitelji! I oni su potrebni naše ljubavi!“ Završavajući svoju homiliju, biskup Ivo Martinović naglašava: „Egoizam, individualizam, indiferentnost nas udaljuju od Boga i čovjeka. Stavimo Boga na prvo mjesto i tada će sve drugo biti složeno na pravo mjesto!“
Uslijedio je blagoslov djece, njihovih roditelja i svih ostalih vjernika te molitva litanija svetoj Ani.
Tijekom svih dana trodnevne priprave, kao i na sam blagdan, velik broj vjernika pristupao je sakramentu pomirenja u prostoru svetišta svete Ane.
(tekst. Branko Matišić; foto: Krešimir Šarčević)
