U svetištu svete Ane u Bistrincima u nedjelju, 26. srpnja 2026., svečano je proslavljen blagdan svetih Joakima i Ane. Proslava je započela trodnevnicom koja je trajala od četvrtka, 23. srpnja, do subote, 25. srpnja, a završena je svečanim euharistijskim slavljem na sam blagdan svetih Joakima i Ane. Euharistijska slavlja je pjevanjem animirao združeni zbor pod ravnanjem časne sestre Alemke Štefanko, a svaku večer prije mise vjernici su predmolili molitvu krunice, dok su poslije mise odlazili do poklonca gdje su se molile litanije svetoj Ani. Tijekom svih dana trodnevnice, kao i na sam blagdan, uz domaće ministrante posluživao je i Stjepan Kuharić, bogoslov rodom iz Marijanaca.
Prvi dan trodnevnice u četvrtak, 23. srpnja, na blagdan svete Brigite, euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je salezijanac don Damir Stojić, a koncelebrirao je fra Marko Neretljak, župnik i gvardijan u Belišću. Osvrćući se na naviješteno evanđelje (Iv 15,1-8), don Damir je opisao sliku trsa i loze jer »čim se loza odvoji od trsa, loza više ne može donijeti plod, a ako je loza vezana i dio toga trsa, ona tada donosi plod.« Povezujući ovo evanđelje s blagdanom svete Brigite i s trodnevnom pripravom za proslavu svete Ane, predsjedatelj je rekao da su baš te žene primjeri takvoga života, žene koje su postale svete živeći u svojoj obitelji, u redovitosti svakodnevnoga života. U nastavku homilije rekao je da od svete Brigite trebamo naučiti kako živjeti svoju vjeru, točnije »ne gledajte negdje dalje, gdje ćete ostvariti neku svetost, čineći izvanredne stvari, nego budite izvanredni u redovnim stvarima.« Govoreći o viđenjima svete Brigite, opisao je važnost molitve i koliko, primjerice, samo jedna Zdravo Marijo može učiniti veliku razliku ukoliko je izmoljena iz srca i na neku nakanu izrečenu u dobroj namjeri. Na kraju je rekao da je sveta Brigita molila Isusa za odgovor na pitanja: »Zašto, Gospodine, nagrađuješ zle ljude?« i »Zašto pravednici trpe i pate?« Dobila je dva odgovora: prvi, grješnicima se produžuje darovano vrijeme da bi imali više prilike obratiti se; drugi, zli ljudi dobivaju ono što žele, ali to ih zapravo udaljuje od Boga, a pravednicima muka služi u duhovnome rastu jer se sjedinjuju s Kristovom mukom. Završio je s mišlju da je u svemu najvažnije biti krjepostan, vjeran i svet.
Idućega, drugog dana trodnevnice, misnim slavljem je također predsjedao don Damir Stojić. Tumačeći prispodobu iz evanđelja (Mt 13,18-23), don Damir je na početku rekao da nam ona govori »kakvi smo mi katolici.« Dodao je da je ta prispodoba jedna od rijetkih koje je Isus protumačio učenicima, ali i jedina za koju su učenici sami tražili da ju Isus njima objasni. To nam govori da je ta prispodoba »ključ za razumijevanje svih ostalih prispodoba« jer »ova prispodoba ne progovara o kraljevstvu nebeskom, nego o ljudskom srcu.« U nastavku je predslavitelj dodao da ova prispodoba govori o različitim vrstama ljudskoga srca i nastavio objašnjavajući svaku posebno. Za početak, »sijač je Bog, sjeme je Riječ, a zemlja je ljudsko srce te su sijač i sjeme sigurno dobri, ali upitna je zemlja.« Prvo je sjeme koje padne uz put i ptica ga pozoba i to stanje ljudskog srca je »tolika zatvorenost da Riječ ne dopire do srca te ju srce ne želi čuti.« Drugo sjeme padne na kamenito tlo i ne urodi plodom, a to su »plitka srca, srca ljudi koji čak možda i idu na misu, ali čim dođe i mala kriza sve pada u vodu«, a »vjera je zgodna kada ti zatreba.« Treće sjeme padne na zemlju, ali ga trnje uguši i to su »zavodljiva srca, to jest ona srca koja vole Crkve, ali čim dođe neki komoditet, vjera im pada na drugu razinu.« Ovdje je predslavitelj rekao da »nije dovoljno biti dobri, nego trebamo biti sveti kako bismo ušli u nebo«, a također je i naglasio važnost ispovijedanja grijeha propusta. I na kraju, četvrto sjeme je ono koje je palo na dobru i duboku zemlju, odnosno u »plodno srce, srce ljudi koji provode vrijeme s Bogom u molitvi, ali provode i redovni sakramentalni život.« Don Damir zaključuje homiliju s mišlju »da nam treba plodno srce kako bismo mogli razumjeti otajstva Kraljevstva.«
Trodnevnica je završena u subotu, 25. srpnja, na blagdan sv. Jakova. Misu uočnicu je predslavio fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, uz koncelebraciju fra Marka Neretljaka. Započinjući svoju homiliju, osvrnuo se na misli svetoga Pavla iz blagdanskoga čitanja (2 Kor 4,7-15) rekavši da »čovjek unatoč svojoj snazi i silini ipak jest kao glinena posuda.« U nastavku se pozvao na naviješteno evanđelje (Mt 20,20-28) i rekao da ono »ocrtava da čovjek posred svih Božjih milosti i davanja, teško uočava tu vrijednost i uzvišenost te kao da mu još nešto fali i to traži.« U nastavku, osvrćući se na likove svetih Joakima i Ane, spomenuo je da je na Kalcedonskome koncilu definirano da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek te da, ako je Krist pravi čovjek, onda on ima pretke. Jasno da se time samo po sebi nametnulo i pitanje tko su oni bili. Povezano s time, fra Branko je spomenuo Jakovljevo protoevanđelje, spis koji se ne nalazi u Bibliji, a spominje živote svetih Joakima i Ane i dodaje da su oni pravednici koji su živjeli od vjere (Rim 1,17), a takvi ljudi znaju da Bogu ništa nije nemoguće i baš zbog toga su uspjeli u svojoj starosti dobiti kćerku, Mariju. Predslavitelj dodaje da su uspjeli jer »Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube« (Rim 8,28) te da i mi sami trebamo biti takvi, odnosno učiti se od svetih Joakima i Ane na suradnju s Bogom i ljubav prema Bogu.
Na sam blagdan svetih Joakima i Ane u nedjelju, 26. srpnja, euharistijska slavlja su slavljena u 6, 7, 8, 9, 10.30 i 18 sati. Svečano misno slavlje u 18 sati predslavio je mons. Antun Škvorčević, požeški biskup u miru. Koncelebrirali su domaći župnik i gvardijan fra Marko Neretljak i vlč. Ivan Popić, svećenik Požeške biskupije. Na početku homilije biskup je postavio pitanje za razmišljanje: »Slavimo li svetu Anu, majku Blažene Djevice, ili slavimo svetu Anu, Isusovu baku, jer se u liturgijskim knjigama sveta Ana spominje kao Marijina majka, a papa Franjo je godine 2021. posljednju nedjelju u mjesecu srpnju proglasio danom baka i djedova?« Biskup sljedećim riječima ističe da sve treba biti potpuno usmjereno na Isusa i da zbog toga možemo reći da slavimo blagdan Isusove bake: »Isus je po Mariji začet Duhom Svetim i rođen i to je naše kršćansko središnje otajstvo, Bog je htio biti jedan od nas.« Mons. Škvorčević dalje govori da je »sveta Ana sva usmjerena na Isusa, a tek na taj način je nešto rečeno i o Mariji koja je kći Joakima i Ane, ali određena u Božjoj providnosti s posebnom ulogom, ulogom Isusove majke« i dodaje da »kad Bog namijeni nešto, onda to ne može biti loše, nego je to izvrsno.« Osvrćući se na prvo čitanje (Sir 44,1.10-15) zaključuje da se »stare ljude treba opjevati zato što su bili ljudi pobožni«, a »pobožnost je stanje srca, stanje otvorenosti za Boga i takvo srce razumije Boga te s Bogom djeluje.« Nastavlja da baš o tome govori i naviješteno evanđelje (Mt 13,16-17) jer »čovjek treba imati dobre oči koje vide i uši koje čuju« i da Isus ne govori o fizičkome vidu i sluhu nego o gledanju i slušanju srcem. Biskup ovdje ostavlja pitanje za razmišljanje: »Vidimo li mi danas kao što je tada vidjela sveta Ana?« Predslavitelj nastavlja da je sveta Ana sa svojom pobožnošću Mariji približila Boga jer »nije Marija tek tako mogla razumjeti anđelovu riječ, nego je morala imati sposobno srce koje osjeća, čuje i vidi po Božjemu« i dodaje da je i danas potrebno »odgajati unuke da oni već od malih nogu u Bogu pronalaze svoj smisao.« Vraćajući se na drugo čitanje (Kol 3,12-17), mons. Antun govori o svetome Pavlu koji je Kološanima tumačio kako odgajati i postavio važno pitanje odijevanja svoga srca, ali i srca današnje djece. Predslavitelj dodaje da sv. Pavao u svojoj odgojnoj formuli spominje praštanje, Kristov mir, ali i ljubav jer treba »djecu odgajati tako da budu sposobna ljubiti i da se u njih može nastaniti neizmjerna Kristova ljubav.« Završavajući svoju homiliju, postavio je pitanje pristupa životu i rekao: »Dok stojimo pred svetom Anom, stojimo zapravo i pred Isusovim otajstvom, njegovom pobjedom nad smrću, i stojimo pred izazovom svoga postojanja.« Završio je molitvom: »Ti, Gospodine Isuse, možeš snagom svoga duha u meni ostvarivati pobjedu i daj da se ostvari taj čovjek koga si mi ti priskrbio na svome križu i svojom uskrsnom pobjedom.«
Na kraju svečanoga misnoga slavlja svim prisutnima se obratio fra Marko Neretljak i prvenstveno zahvalio Bogu na daru zajedništva u svetištu svete Ane, a onda i mons. Antunu Škvorčeviću na dolasku u Bistrince i na upućenoj pastirskoj riječi. Nakon toga fra Marko mu je u znak zahvale darovao sliku svetišta svete Ane u Bistrincima. Zahvalio je i svima koji su pripremali ovu svečanost, svećenicima koji su predsjedali euharistijskim slavljima kao i onima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Također je zahvalio i gradonačelnici Ivani Jerbić, policiji, članovima Bratovštine svete Ane, bogoslovu Stjepanu, ministrantima i zboru predvođenom sestrom Alemkom. Poslije zahvala uslijedio je tradicionalan blagoslov djece i molitva kod poklonca.
(tekst i foto: Lucija Sipl)
