Provincijske duhovne vježbe održane su u samostanu Svete Marije na Glavotoku od 14. do 18. listopada 2024. pod vodstvom vlč. dr. sc. Ivana Benakovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, asistenta na katedri Svetoga pisma Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U organizaciji su sudjelovali domaćin gvardijan fra Anto Garić i provincijski koordinator za trajnu formaciju fra Zvonimir Brusač.
Voditelj je u razmatranjima iznosio obilježja svećeničkog identiteta i poslanja na temelju tumačenja odlomaka iz Djela apostolskih, poslanicâ svetoga Pavla Korinćanima, Evanđelja po Luki i Evanđelja po Ivanu.
U nekoliko je razmatranja istaknuo potrebu svećenikove poniznosti u životu i djelovanju, svijest da je pozvan, izabran samo za služitelja otajstava novoga života u Kristu. Kad je Pavao u Listri ozdravio „hromoga od majčine utrobe“, slušatelji rekoše da „bogovi u ljudskom obličju“ siđoše k njima te im je s Barnabom morao reći: „I mi smo smrtnici, baš kao i vi!“ (Dj 14,15) Korinćanima je poručio: „Jer ne propovijedamo same sebe nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa“ (2 Kor 4,5); „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.“ (2 Kor 4, 7)
Svećenik je posrednik Kristove ljubavi prema ljudima. To poslanje pretpostavlja njegovu ljubav prema Kristu. Svećenik pristupa ljudima iz zajedništva s Kristom, ne sa svojim snagama, nego “zaogrnut milošću“. Krist povjerava poslanje svećeniku unatoč njegovim granicama, unatoč tome što njegova ljubav prema Gospodinu nije na poželjnoj razini (usp. Iv 21,15-17).
Voditelj je upozorio da pretjerana intelektualnost može biti zaprjeka istinskom odnosu s Bogom (2 Kor 10,5: „Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu“).
Današnje traganje ljudi za duhovnim mirom, naglasio je, ukazuje na istinu da nutarnju radost daje samo Bog, da ju ne mogu dati ni materijalna dobra ni slava. To potvrđuje potrebu i značenje svećenikova poslanja i službe, a posebno važnost njegovoga vjerodostojnoga kršćanskog života.
