Poštovana braćo i sestre!
Životna stvarnost i okruženje u kojem se nalazimo i u kojem ćemo proslaviti ovogodišnji Uskrs jedinstveni su i neponovljivi, ali ne zbog svoje prolaznosti, nego zbog težine pandemije s kojom se bori cijelo čovječanstvo. Pojava i širenje zarazne koronavirusne bolesti COVID-19 u svim zemljama svijeta, pa i među nama, stvara različite stavove, pristupe i ponašanja. Putem medija svakodnevno primamo informacije i pratimo tragične posljedice djelovanja zaraznog virusa. Zbog toga nam je svima sloboda kretanja svedena na minimum. Crkve su nam zatvorene za liturgijska slavlja s vjernicima. Apostolat i pastoralne aktivnosti do daljnjega su većim dijelom odgođeni, a tako i naši provincijski susreti. To nam stvara jednu zabrinutost te unosi određenu dozu nemira i ljudskog straha od mogućih posljedica.
Osim toga posebnost ovogodišnje korizme i proslave Uskrsa stvorio nam je potres koji je iznenada u nedjelju, 22. ožujka, u 6 sati i 24 minute pogodio grad Zagreb i okolicu. Oštetio je zagrebačku katedralu, mnoge crkve i redovničke kuće, obiteljske domove, bolnice, škole i mnoge zgrade različitih institucija. Primili ste prve informacije o oštećenju naše crkve na Ksaveru, a i detaljnije će uskoro stići. Zahvalni smo Bogu da nije bilo gore.
Zbog ovih će tragičnih događaja naša ovogodišnja korizma i proslava Uskrsa imati drugačije obilježje i biti posebno upisane u povijest čovječanstva i Crkve, u povijest naše zajednice, ostavljajući neizbrisiv trag u životu svakoga od nas. Mi u ovom času ne možemo predvidjeti što nas još čeka. Ipak, jedno je sigurno: proslava Kristovoga vazmenog otajstva dolazi i poručuje nam da se po Kristovu križu i smrti prelazi u život, da prezreni i odbačeni prima slavu, a milosrdni Bog uvijek i u svemu ima zadnju riječ. „Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine; Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan!“ (iz Uskrsne posljednice)
Uskrsnuće je neiscrpni Božji govor čovjeku, govor koji nas u životnom hodu trajno obnavlja i poziva da se pred Bogom zaustavimo i ponovno mu predamo sve što jesmo i što nas okružuje. On nam otkriva kako Bog ima sve u svojim rukama. Kao i uvijek, pred njim zastaju sva znanost, tehnologija, ljudski napredak i moć, svi politički smjerovi i ljudi svih boja kože, položaja i religija.
Bez Krista uskrslog sve nam ostaje površno, nedokučivo i neshvatljivo. Bez Njega ne možemo razumjeti prošlost niti čitati sadašnjost niti gledati u budućnost. No Krist nas upućuje prema Ocu, na trajno upoznavanje i otkrivanje Oca. On nas i ovog Uskrsa ponovno i osobno na to poziva jer želi da upoznamo Oca i čujemo Njegov govor u ovom vremenu, u stvarnosti čovječanstva i svakoga čovjeka (usp. Iv 14 i Mt 11,25-27). Molitva i zajedništvo s Kristom put su do Oca, put koji nas preobražava, mijenja i čini autentičnim vjernicima i poslanicima. U molitvi nam Bog pomaže da još bolje upoznamo sebe, da u svom poslanju sazrijevamo te da još više otkrivamo istinu i Njegov putokaz koji nas vodi k slavi uskrsnuća!
U iskustvu ljudske nemoći zapažamo kako nas i cijelu Crkvu ovi tragični događaji još više dovode k Bogu. Oni nam pomažu da, kao nikada prije, s vjernicima, a i međusobno, u našim zajednicama, na nov način otkrivamo iskustvo Božje blizine i snagu njegovoga djelovanja. Otkrivamo moć šutnje i jeku riječi Boga živoga koji nama krhkima i slabima ponavlja: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ (Mk 5,36)… „I evo, ja sam s vama u sve dane ‒ do svršetka svijeta.“ (Mt 28,20) Krist nas u našoj stvarnosti jača, obnavlja, prosvjetljuje, vodi i daje svoju mudrost. „Isusovo obećanje: ‘Ja sam s vama’ pomaže nam ostati uspravnima, čvrsto na nogama, s nadom u srcu, uzdajući se da dobri Bog već radi na ostvarenju onoga što se ljudski gledano čini nemogućim, jer sidro je na nebeskoj obali.“ (iz Papine kateheze 26. travnja 2017.)
Poštovana braćo, neka nam ovo uskrsno vrijeme, naše molitve i zajedništvo sa svim ljudima, a nadasve s onima koji zbog pandemije i potresa podnose razne kušnje i trpljenja, bude vrijeme darivanja i molitava za njih i njihove obitelji, za liječnike i medicinsko osoblje, za društvene institucije, volontere i sve ljude dobre volje koji se bore s ovim nevoljama i pomažu unesrećenim osobama.
Budimo svjesni kako ni koronavirus ni potres ne mogu u nama ugasiti radost i vedrinu koju nam donosi uskrsli Gospodin. On nam daje snagu da mu iskreno služimo i s optimizmom gledamo u budućnost. U sadašnjosti koja nije idealna ni lijepa, nego pomalo gorka i tužna, otkrivamo radost u Kristu uskrslome, koji nam donosi sjaj i ljepotu Očeve blizine i ljubavi. U toj radosti vidimo kako naša slabost i krhkost s Njim i u Njemu imaju čudesnu snagu ljubavi i darivanja.
Svima vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Zagreb, 5. travnja 2020.
Fra Ivo Martinović, provincijal
slika: Uskrsni motiv iz glagoljskoga Novljanskog brevijara
