U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću u srijedu, 8. travnja 2026. godine, večernje misno slavlje na četvrti dan Vazmene osmine predslavio je fra Ivan Široki, župnik u Kloštru Podravskome. Ovim misnim slavljem se nastavila devetnica priprave za proslavu šezdesete obljetnice Župe i Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću. U sklopu devetnice održana je i misa zadušnica za poginule branitelje, pripadnike 107. brigade Hrvatske vojske. Koncelebrirao je domaći fratar, župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija, a slavlje je pjesmom animirala policijska klapa sv. Mihovil.
Na početku euharistijskoga slavlja župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija pozdravio je obitelji poginulih hrvatskih branitelja te okupljene vojne i policijske dužnosnike. Nakon toga je uputio riječi dobrodošlice fra Ivanu Širokom koji je nekad bio kapelan u Belišću, a sad je župnik u Kloštru Podravskome. Započinjući euharistijsko slavlje, predslavitelj je istaknuo da ćemo u evanđelju slušati o dvojici učenika na putu u Emaus i imati priliku doživjeti njegovo prisustvo u njegovoj riječi, a osobito primajući ga u svoju dušu. Na početku homilije fra Ivan se osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak (Lk 24,13-35) pozivajući da se stavimo u situaciju u kojoj su bila dvojica učenika, situaciju »kada se naše nade iznevjere, kada bismo najradije pobjegli od stvarnosti, kada mislimo da nas je Bog zaboravio, a možda nam je bio tako blizu kao i toj dvojici učenika.« Dodao je kako se Emaus smatra lijepim uskrsnim događajem jer je završio pretvorbom i pričešću kada su učenici prepoznali uskrsloga Gospodina u lomljenju kruha. No, fra Ivan se vratio na početak i trenutke kada su učenici bježali bez nade ne znajući da im Uskrsli želi reći da je »s njima u sve dane – sve do svršetka svijeta« (Mt 28,20) te je spomenuo poznatu misao svetoga Augustina: »Bog nam je bliži nego mi samima sebi.« Nastavio je homiliju govoreći o trenutku kada se Isus pridružuje učenicima koji razgovaraju o nedavnim događajima, a Isus dolazi k njima jer »gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18,20). Fra Ivan dodaje da ovisi o raspoloženju ljudskoga srca, odnosno o vjeri, hoćemo li moći prepoznati Uskrsloga. On nam daje za primjer učenike koji su htjeli raspravljati s »neznancem« o Isusu. Učenici su bili žalosni, a Isus im pomaže spoznati i shvatiti određene činjenice koje učenici očigledno nisu dobro razumjeli. Fra Ivan uspoređuje učenike s ljudima današnjega vremena u trenutcima kada imamo planove i nadamo se da će Bog na njih staviti svoj pečat, a on to ne učini jer ima nešto puno bolje za nas. Osvrćući se na Isusovo tumačenje Pisama, fra Ivan je dodao da nam Isus kaže »da će kao posljedica njegovih patnja i njegove otkupiteljske smrti ljudi biti uskrišeni i dovedeni u zajedništvo s Bogom.« Fra Ivan je naveo sociološko istraživanje iz Sjedinjenih Američkih Država o poimanju vjere kod američkih tinejdžera, koje je nazvano moralističko-terapeutski deizam. To je učenje koje, kao prvo, govori da Bog postoji i da je stvorio svijet; kao drugo, Bog želi da ljudi budu dobri; kao treće, cilj života je da budemo zadovoljni sa sobom; kao četvrto, Boga zovemo ako je baš potrebno; kao peto, dobri ljudi idu u raj. Fra Ivan kaže da »takav stav u praksi Crkve uništava biblijsko kršćanstvo, a svodi se na jačanje čovjekova samopouzdanja.« Umjesto toga, nastavlja fra Ivan, Isus učenicima daje ključ kako treba živjeti među ljudima, a to je zakon međusobne ljubavi. »Sakramentalni kruh otvara oči naše duše i daje znanje te uvodi u iskustvo proslavljenoga Krista«, nastavlja fra Ivan osvrćući se na trenutak lomljenja kruha u Emausu i dodaje da taj događaj zapravo objavljuje »da se najsnažnije istine pojavljuju u običnim životnim događajima.« Propovjednik ističe da su križ i slava u Isusovu životu neraskidivo povezani, pa kako da onda bude drugačije u našem životu i povezuje Kristovu patnju i današnje evanđelje s obljetnicom vojne akcije Baranja kada su mnogi ljudi bježali i borili se za vlastiti život, ali i živote cijeloga naroda. Na samom kraju homilije, fra Ivan se prisjetio svojih dana u Belišću i kako su tada ljudi s entuzijazmom gradili novu kapelu u prošteništu sv. Ane kod Bistrinaca, a to su mogli samo uz vjeru koja je davala nadu u život, isto kao što je i učenicima iz evanđelja »gorjelo srce«. Fra Ivan je završio homiliju mišlju da se preko križa ide do slave, preko smrti ide u život i da je to najveća ljubav.
Nakon popričesne molitve fra Ivan je zahvalio što je pozvan u Belišće baš na ovaj dan kad je i misa zadušnica za poginule branitelje. Zahvalio je i svim Belišćanima koji ga dođu pozdraviti kada prolaze kroz Kloštar Podravski. Dodao je da nam Gospodin dovikuje da ne budemo bezumni i da čujemo njegov nauk te da ga živimo kroz strpljenje i žrtve koje nosimo i na taj se način približimo Gospodinu. Fra Tomislav je nakon toga zahvalio najprije policijskoj klapi sv. Mihovila na dolasku, a onda i predslavitelju fra Ivanu te mu je na kraju darovao sliku s motivom crkve sv. Josipa Radnika u Belišću.
(tekst i foto: Lucija Sipl)
