Anđeo im reče: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin! (Lk 2, 10 – 12)
Poštovana braćo!
Stvarnost koju živimo ispunjena je Božjom prisutnošću koja nam pomaže upoznati sebe i druge i ostvariti vlastiti poziv i poslanje koje smo primili od Gospodina. Svjedoci smo kako se kod nas i u svijetu vode velike rasprave i koliki su problemi, strahovi, napetosti i opterećenja povezani s pandemijom bolesti COVID-19, s cijepljenjem ili necijepljenjem. Većina je naših samostana imala iskustvo s novim koronavirusom, a iskustvo je svakoga oboljelog fratra s ovom bolešću bilo drugačije. Neka su nas braća zbog te bolesti ili s tom bolešću zauvijek napustila i preselila se Gospodinu. Osim ove činjenice imamo i razne druge osobne i zajedničke stvarnosti koje nam žele zamračiti ljepotu našeg poziva, služenja, života i rada. Ne možemo ostati indiferentni pred sve češćom činjenicom da neki na različite načine obezvrjeđuju ljudski život, a nerođenom se djetetu pravo na život želi oduzeti na različite načine, kao da to dijete ne postoji ili kao da je nekakav predmet. Ne možemo ne biti zabrinuti što mnogi ljudi, zahvaćeni tim današnjim mentalitetom, svjesno i namjerno odbacuju ljudska prava i vrijednosti, dostojanstvo osobe i obitelji, spasenje čovječanstva i svijeta.
Poštovana braćo, sv. Franjo je Božić slavio s neizrecivom radošću i ljubavlju prema Gospodinu i siromasima. Za njega se Isus rađa u našem vremenu i prostoru, ovdje i sada, svakodnevno, u tajni euharistije. Proslava svetkovine Božića uvijek nam oživljuje Božju milinu i radost, koju donose anđeli, naviještaju pastiri i kojoj Marija i Josip širom otvaraju svoje srce. U zahvalnosti i poniznosti iskreno razmatrajmo, slavimo i navješćujmo otajstvo Božića.
Naš duhovni poziv i poslanje, naš apostolat i pastoral trebaju imati miris Božića, jer nam on uvijek otkriva Boga u svojoj biti, Boga koji nas potiče da ga ponovno upoznamo i prihvatimo kao jedini put i smisao našega života. Taj nas put poziva da ga svjedočimo i da se ne bojimo raznih okruženja, pojava i mentaliteta jer s nama je naš Spasitelj. Ići tim putem znači ponajprije mijenjati i izgrađivati sebe i zajednicu te sebe i druge obogaćivati Božjom ljubavlju i uzajamnim poštovanjem. Znamo koliko nam je u životu i radu važna međusobna potpora i razumijevanje, ohrabrenje i prihvaćanje, savjet i dobronamjerna kritika, kako je lijepo zajednički donositi razne planove i odluke ili razgovarati i raspravljati o raznim pitanjima ili temama. No od svega je najvažnije iskustvo evanđeoske ljubavi i života na koje nas Isus poziva svojim rođenjem. Za sve naše planove, vizije ili odluke potrebna je ljudska zrelost, kršćanska kultura, autentična vjera i predana ljubav prema Gospodinu i ljudima.
Dok u Isusovu rođenju otkrivamo radost i ljepotu svoga života i poziva, dužni smo u svakom trenutku zauzimati se za poštivanje ljudskog života i dostojanstvo osobe i usmjeravati ljude da promatraju svijet i sebe u Božjem svjetlu i istini, kako bi rasli u vjeri i spoznaji Sina Božjega te kao vjernici živjeli zrelo i odgovorno.
Iskustvo Božje blizine i ljubavi može doživjeti jedino tko je u zajedništvu s njim. To nam iskustvo jača vjeru i daje snagu u zbunjujućoj i nesigurnoj stvarnosti, kako za nas tako i za vjernike. Molimo Gospodina da nam po svom rođenju obnovi duh i srce kako bismo mu radosno služili i svim ga ljudima iskreno svjedočili.
S ovim mislima želim vam čestit Božić i blagoslovljenu novu 2022. godinu!
Fra Ivo Martinović, provincijal
Zagreb, 15. prosinca 2021.