Sprovod fra Bože Bugarije, franjevca trećoredca (1944. ‒ 2022.), koji je preminuo 23. kolovoza u Zadru, predvodio je 26. kolovoza na Gradskom groblju u Zadru provincijal fra Ivo Martinović uz asistenciju fra Nike Baruna, gvardijana Samostana sv. Mihovila u Zadru, kojem je pripadao fra Božo i provincijskoga tajnika fra Zvonimira Brusača. Na sprovodu su, uz dvadeset i četvoricu redovnika iz dvaju samostana u Zadru i svih regija Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, bili fra Božina braća Mijo i Stanko i njegove sestre Marija i Imelda s obiteljima i rodbinom, don Zdenko Milić, župnik u Bibinjama, fra Božinu rodnom mjestu, više od petnaest svećenika iz Zadra i okolice, redovnici i redovnice iz Zadra, sumještani iz Bibinja te mnogi drugi prijatelji i poznanici. Fra Zvonimir Brusač je tijekom obreda prikazao fra Božin životni put.
Izrazivši kršćansku sućut fra Božinoj braći i sestrama i svima nazočnima, provincijal je govorio o obilježjima fra Božinoga dugogodišnjeg redovničkog i svećeničkog života i djelovanja. „U svom pastoralnom radu i apostolatu“, rekao je, „svugdje je živio kao jednostavan fratar i svećenik, kako u Hrvatskoj tako i u Njemačkoj“. Tijekom posljednje dvadeset i jedne godine života i rada u zadarskom samostanu sv. Mihovila „posebno je svjedočio svoju ljubav i osjetljivost za potrebe mjesne Crkve; to se očitovalo u njegovoj pastoralnoj pomoći po župama na otocima i na kopnu te u njegovoj višegodišnjoj dužnosti kapelana benediktinki u Samostanu sv. Marije u Zadru“. (…) „Fra Božina ljubav prema Kristu i vjernicima ostvarivala se posebno u slavljenju i dijeljenju svetih sakramenata, u katehezama i homilijama, u pastoralnom i karitativnom radu u Hrvatskoj, ali i na Hrvatskoj katoličkoj misiji u Njemačkoj, u Bad Säckingenu i okolnim mjestima gdje je učinio mnogo za hrvatske vjernike“. (…) „Snagom svećeništva fra Božo je unatoč svojih slabosti i nesavršenosti sijao sjeme Božje ljubavi, dobrote i milosrđa. Dok je svakodnevno služio Bogu, drugima je donosio svjetlo i snagu vjere, mir u duši i savjesti, Božju svetost, nadu i radost.“ Na kraju je provincijal zahvalio Bogu „za dar njegove vjere, poziva i služenja u ljubavi prema crkvi, našoj Provinciji i Domovini.“
Svetu misu zadušnicu u crkvi sv. Ivana u Zadru predvodio je također fra Ivo Martinović u koncelebraciji s provincijskim vikarom fra Brankom Lovrićem, gvardijanom fra Nikom Barunom, braćom franjevcima trećoredcima i desetak svećenika Zadarske nadbiskupije. U prigodnoj homiliji istaknuo je tri vrijednosti koje su trajno bile prisutne u fra Božinom životu i radu: radost i smisao za humor, ljubav prema rodnom kraju, posebno prema Bibinjama i Zadru, i sudjelovanje u promicanju duhovnih zvanja. Fra Božo je „stvarao ozračje radosnog zajedništva i bio osoba otvorene komunikacije koja je obogaćivala bratski život u samostanu“. Pjevanje na svetoj misi predvodili su članovi zbora pri crkvi sv. Mihovila u Zadru pod vodstvom maestra Ive Nižića.
Na završetku mise fra Niko Barun je, pozdravivši sve nazočne i zahvalivši provincijalu za predvođenje obreda, izrazio sućut fra Božinoj braći i sestrama i rodbini te zahvalio liječnicima i medicinskom osoblju u Zagrebu i Zadru na brizi i pomoći u vrijeme njegove teške bolesti. Posebno je obnovio sjećanja na svoje dane zajedničkoga redovničkog odgoja, školovanja i studija s fra Božom te naglasio da je on kasnije u svećeničkom služenju uvijek bio na raspolaganju predano radeći za dobro ljudi i vjernika. Nije se predavao ni nakon teške bolesti: „Do posljednjeg dana je ispovijedao i propovijedao“, rekao je fra Niko. Nakon svete mise bio je susret u vjeronaučnoj dvorani crkve sv. Ivana.
(tekst: fra Zvonimir Brusač; foto: fra Marijan Jelušić)
