Naša baština

Objavio je niz rasprava i članaka te čak četrnaest znanstveno-stručnih knjiga: Imenik preminulih redovnika Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca (drugo prošireno izdanje, 1987.),Prema izvorima (1990.), O knjigama hrvatskih glagoljaša (1998.), Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (2001.), Tragom stare ličke povijesti (2001.), Školovanje glagoljaša (2003.), Glavotok (2005.), Glagoljica u Zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku (2005.), Tragom stare ličke povijesti (prošireno izdanje, 2007.), Franjevci trećoredci glagoljaši u Ogulinu (2007.), Duhovni život na zadarskim otocima u kasnom srednjem vijeku (2008.) i Branka Perković (2010.), te posmrtno Fra Šimun Klimantović u svome vremenu (2015.) i Franjevke u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (2018.).

NASLOVNICE KNJIGA:

1. Imenik preminulih redovnika Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca. Sakupio i izdao: o. Stjepan M. Ivančić. Drugo prošireno izdanje priredio: o. Petar Runje. Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca, 1987.

Fra Petar je 1987. priredio drugo prošireno izdanje Imenika preminulih redovnika Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca, a čije je prvo izdanje u Zadru 1910. sakupio i izdao fra Stjepan M. Ivančić.

Svake večeri prije Blagoslova stola, na staroslavenskom jeziku, čitaju se preminuli redovnici naše provincije od sutrašnjega dana: godina i mjesto smrti, ime i prezime, službe u Redu, Provinciji i ostale službe, mjesto smrti i godina u kojoj je redovnik preminuo. Čitanje završava molitvom za preminule redovnike: „Ovi/Ovaj i svi ostali redovnici naše Provincije kojima je sutra god, a ovdje im nema spomena, po milosrđu Božjem počivali u miru. Amen.

2. Prema izvorima, Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca (Novo i staro, knj. 2), 1990. Prema izvorima objavio je Provincijalat franjevaca trećoredaca 1990. godine, a knjiga sadrži trideset članaka fra Petra. Tematska raspodjela gotovo je ista kao u drugom dijelu knjige Prema izvorima II u kojem autor iste studije upotpunjuje te dodaje nove.

3. O knjigama hrvatskih glagoljaša, Zagreb: Djela Instituta za ekumensku teologiju i dijalog Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu (knj. 2), Kršćanska sadašnjost, Provincijalat franjevaca trećoredaca, 1998.

Knjiga je sastavljena od više studija ili točnije od autorova magistarskog rada na Filozofskom fakultetu u Zadru. Otvorena je za upotpunjavanje i dopisivanje budućih autorovih istraživanja o istoj temi: o starim glagoljskim knjigama, piscima, vlasnicima…

4. Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (XIII. – XVI. st.), Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca (Novaja i vethaja, knj. 8) i Kršćanska sadašnjost, 2001.

Studija koja rasvjetljuje jedan vid nutarnjih stremljenja koja su prožimala čovjeka i društvo srednjeg vijeka, a to je prije svega pokora i s njom u vezi pokornici. Uz kratki pregled pokorničkih pokreta na kršćanskom Zapadu, autor se posebno posvećuje oblicima pokorničkog života u Dalmaciji i u srednjovjekovnoj Bosni. Franjevci trećoreci glagoljaši u srednjem se vijeku očituju kao zajednica koja je poniknula iz pokore i živjela njezin duh kao svoje temeljno evanđeosko opredjeljenje. Na temelju novootkrivenih dokumenata, autor se nastoji više pozabaviti pojedinim pitanjima, npr. organizacijom unutrašnjeg života zajednice, načinom odijevanja, odnosom prema drugim franjevačkim zajednicama, njihovim glagolizmom, srednjovjekovnom legendom o primanju relikvija sv. Šimuna u Zadru itd. Također dodaje kratki prikaz nastajanja franjevačkih pokornica samostanskoga stila života: franjevaka trećoredica.

5. Tragom stare ličke povijesti. Prinosi za kulturnu i crkvenu povijest područja novoosnovane Gospićko-senjske biskupije, Ogulin: Matica hrvatska Ogulin (Modruš – knjižnica Matice hrvatske Ogulin, knj. 1), 2001.

Knjiga obuhvaća 23 priloga, zasnovana na obilju arhivske građe, koje povezuje prostor Like. Većina tema bavi se glagoljaštvom, posebice kretanjem glagoljaša iz Like u Zadar i Dalmaciju, ali i obrnuto.

Drugo, prošireno izdanje knjige nudi bogatu pročišćenu arhivsku građu na teme većinom vezane uz glagoljaštvo a smještene u prostor Like. Tako doznajemo o vezama ličkih glagoljaša s Dalmacijom, Novaljom, svetištem Majke Božje Trsatske i Senjom, o Modruškom i Krbavskom samostanu, Katarini Kosači, o štovanju Majke Božje u Oštarijama te senjskoj i modruškoj biskupiji, o imenu grada Gospića, o otočkoj biskupiji te izgubljenim, a iz povijesnih izvora poznatim crkvama Sv. Ivan na Gori i Sv. Petar u Lici.

7. Glagoljica u Zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Zadar: Gradska knjižnica, 2005.

Knjiga u izdanju Gradske knjižnice Zadar daje pregled do sada u cjelini neistražene povijesti zadarske nadbiskupije. O glagoljaštvu na području zadarske nadbiskupije autor govori kroz tri dijela knjige: I. Početci glagoljice na zadarskom prostoru do 1358., II. Doba procvata glagoljice od 1358. do 1409. i III. Zlatno doba glagoljice u Zadru do 1530.

8. Glavotok. Svetište Majke Božje, Glavotok: Samostan sv. Marije, 2005.

Fra Petar nam podastire blago povijesnih činjenica iz kojih se naslućuju ova borba glavotočkih fratara da preživi vjekove, da razabire i koliko može, da podijeli onima koji dolaze. Čovjek ovamo dođe, vidi mnoge mogućnosti, stvara projekte i daje se na posao mijenjanja Glavotoka. Lomeći kamen i tvrdu sušnu zemlju, ubrzo spozna da lomi i mijenja sebe i da je njegovo „stijenje“ mnogo mekše od glavotočkog. Ono čovjeka vrlo brzo suoči s prolaznošću.

9. Naslovnica knjige: Franjevci trećoreci glagoljaši u Ogulinu, Zagreb – Ogulin: Alka script, Samostan franjevaca trećoredaca Ogulin, Matica hrvatska Ogranak Ogulin, 2007.

Fra Petar je ovu knjigu napisao povodom 70. obljetnice dolaska i života trećoredaca u Ogulinu. Ovaj prinos povijesti grada Ogulina ipak seže i dalje u prošlost (do srednjeg vijeka) te prikazuje djelovanje Crkve na ovom području kao i povijest franjevaca glagoljaša u Lici i Dalmaciji. Iz bogato ilustrirane knjige doznaje se o franjevačkoj povijesnoj zadaći na ovim prostorima kao i o njihovu svakodnevnom životu.

10. Duhovni život na zadarskim otocima u kasnome srednjem vijeku, Zadar: Gradska knjižnica, 2008.

Na temelju prikupljenih podataka iz brojnih bilježničkih, dosad neobjavljenih dokumenata iz Državnog arhiva u Zadru fra Petar je nastojao dati cjelovit prikaz religioznog i duhovnog života stanovništva zadarskih otoka u navedenom razdoblju. Autor nije zaokupljen događajima ni političkim prilikama, već ga prvotno zanimaju crkvene prilike i duhovni život običnih, malih ljudi na tom području.

11. Branka Perković (1926. – 1949.) – jedan Bogu posvećen život, Zagreb: Kršćanska sadašnjost (Likovi, knj. 45), 2010.

Biografija Branke Perković, koja je cijeli svoj život posvetila Bogu. Autor iznosi njenu priču na temelju četiri sveščića njena dnevnika, malobrojnih pisama i svjedočanstva njenih poznanika. Veliki utjecaj na njen život imali su bl. Ivan Merc, službenica Božja Marica Stanković, kao i njen višegodišnji duhovni vođa otac Josip Dujmović, autor njene prve biografije, koja je nestala.

12. Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, Krk – Zagreb: Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 68. Posebno izdanje, sv. 61.) i Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša (Biblioteka Novaja i vethaja, knj. 9), 2012.

U knjizi Prema izvorima II fra Petar obradio je život franjevaca trećoredaca glagoljaša u svim dijelovima Hrvatske, zajedno s njihovom pismenom ostavštinom (s naglaskom na Ivančićevom zborniku, molitvenom priručniku s raznim tekstovima poput poslanica sv. Ćirila i Augustina te mirakula). Gradivo je podijeljeno u pet cjelina po tematici: Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, Sveti Franjo, Glagoljaši – trećoredci i trećoredice. Knjiga je nastala, kako sam podnaslov govori, sabiranjem rasprava i članaka fra Petra koji su objavljeni do godine izdavanja
knjige, a samo su dio znanja koja nam fra Petar može prenijeti, budući da još mnogo stranica njegovih bilješki čeka u rukopisu na sređivanje i objavljivanje. Na sličan način kao Prema izvorima II nastao je i prvi dio knjige pod naslovom Prema izvorima koju je objavio Provincijalat franjevaca trećoredaca 1990. godine, a knjiga sadrži trideset članaka fra Petra. Tematska raspodjela gotovo je ista kao u drugom dijelu knjige u kojem autor iste studije upotpunjuje te dodaje nove, a knjiga je bogatija i za opširnu biografiju i bibliografiju autora kojom su dr. sc. Ivan Botica (Staroslavenski institut, Zagreb) i dr. sc. Tomislav Galović (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) opisali rezultat ustrajnog i predanog rada fra Petra.

13. Fra Šimun Klimantović u svom vremenu, Ogulin: Ogranak Matice hrvatske u Ogulinu (Modruš – knjižnica Ogranka Matice hrvatske Ogulin, knj. 8), 2015.

Na 150-ak stranica ovoga djela fra Petar iznio je niz arhivskih podataka, mnogih do sada neobjavljenih i nepoznatih, o fra Šimunu Klimantoviću, poznatom piscu glagoljskih kodeksa, inače jednom od najznačajnijih franjevaca trećoredaca iz druge polovice 15. i početka 16. stoljeća.

14. Franjevke u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Glas Koncila, Zagreb, 2018.; Urednici: fra Antun Badurina i s. Judita Čovo.

Riječ je o jedinstvenoj knjizi u kojoj se na više od dvije stotine stranica donose dragocjeni i po prvi put na takav način obrađeni podatci o ženama franjevkama u Hrvatskoj.
Ovom knjigom autor je želio, kako u uvodu navodi, »ispraviti« stvarnu zapostavljenost »ženske komponente« u franjevačkom pokretu u srednjemu vijeku, a koja se zapaža kako u oskudnosti povijesne obrade tako i u samoj terminologiji. Knjiga ispravlja tu uočenu »nepravdu«, neravnotežu u poznavanju i vrednovanju ženskog dijela franjevaštva.

(Zahvaljujemo dr. sc. prof. Tomislavu Galoviću na ustupljenim materijalima).

Autorska izdanja

• Anneliese Michel – i zli duhovi?, Jelsa: Župni ured, 1988, Niz Duh i voda: biblioteka djela Obnove u Duhu , knj. 12

• Plodovi Duha, Nakladnik: Duh i voda – Biblioteka djela Obnove u Duhu, 1991.

Kao što je Isus sebe darovao za HRANU ljudima, tako i mi postajemo Kristova hrana braći i sestrama. I mi postajemo Kristova Euharistija. Ova nas razmišljanja žele uvesti u taj neshvatljivi božanski svijet, u to darivanje ljubavi Božje koja nadilazi svako ljudsko poimanje, jer joj je mjera – LJUBAV KRISTOVA U SNAZI DUHA SVETOGA, u kojemu se Isus za nas predao u utjelovljenju, na Križu, i nastavlja trajno u Euharistiji. Berimo i blagujmo te PLODOVE, da i mi postanemo Plodovi Duha, da život svoj darujemo za braću i da živimo Kristovim životom ovdje – i u vječnosti!

• Turinsko platno. Znak i poziv XX. Stoljeću, Nakladnik: Duh i voda – Biblioteka djela Obnove u Duhu, 1994.

Vjernička predaja smatra da je Turinsko platno platno u koje je bilo umotano mrtvo Isusovo Tijelo, pošto je bilo skinuto s Križa, i da je u njemu položeno u grob. Ono se čuva u Turinu i mnoštvo vjernika hodočasti u Turin iz štovanja Muke našega Spasitelja. Ono je kod znanstvenika koji su ga svestrano proučavali pobudilo posebnu pažnju te ga još proučavaju. I što ga više proučavaju, sve su više uvjereni da ono nije djelo nekog umjetnika iz srednjega vijeka. Sa svime time želimo u ovoj knjizi upoznati čitatelja, pružiti mu nama dostupne materijale, iznijeti svoja razmišljanja o njima, da bi i on sam mogao sve to prosuditi i donijeti svoj zaključak.

• Arški župnik sveti Ivan Marija Vianney i nova evangelizacija, Nakladnik: Duh i voda – Biblioteka djela Obnove u Duhu, 2002.

Radi se dakle prvotno o oživljavanju sakramenta krštenja i drugih sakramenata, te evanđelja, u njegovoj cjelini, u našem kršćanskom životu, pojedinaca i kršćanske zajednice. U proširenom, naknadnom značenju označuje i navještaj evanđelja onima koji još nisu kršteni.

Ako tako gledamo na stvar, onda nam svaki evangelizator može iznijeti neke elemente te evangelizacije, koju Papa naziva “nova evangelizacija”. U tom nazivu ima i nešto “novoga”, ukoliko se pristupa “novim” problemima i na “novi” način.
Ivan Marija Vianney zacijelo nam može mnogo toga reći na tom području “nove evangelizacije” koju je on provodio, vođen Duhom, u Arsu, u ono daleko vrijeme, makar se ono kako znamo uvelike razlikuje od sadašnjega: nije to teoretsko izlaganje, nego praktično pastoralno djelovanje. Činjenica je da su iz čitave Francuske k njemu grnuli i da su mnogi počeli živjeti Evanđelje na novi, dublji način, najprije u Arsu, zatim brojni pojedinci i čitave zajednice koje su došle u dodir s tim evanđeoskim.

• Gospa Guadalupska – Aheropita, znanost i vjera, Jelsa 2005.

Gospino ukazanje i slika, važni su za čitav život i identitet Crkve i različitih narodnosti u Meksiku i Latinskoj Americi. S crkvenoga gledišta značajno je da su ukazanja Gospe Guadalupske među prvima službeno priznata od mjesne i sveopće Crkve i da je Gospino svetište u Guadalupeu najveće marijansko svetište na svijetu.

• Zaljubljen(ik) u Krista, O. Stjepan Sorić, Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša,
Zagreb, 2008.

• Ivana Arška. Francuski Orleans i Hrvatska oluja, Vlastita naklada (Josip Marcelić), 2014.

Povijest se ponavlja, ali u dvije spirale. Jedna se uspinje u visine ideala i žrtve samodarivanja za druge do žrtvovanja sebe – i postiže zajedništvo života i sreće!; druga spirala silazi u dubine Danteova pakla – u prokletstvo egoizma – po kojem uništava druge – i najviše
sebe! To je povijest – stvarna povijest. U srcu čovjeka sjeme je Raja i sjeme Pakla. U kratkoj povijest nepismene seljančice Ivane Arške, zvane Djevica Orleanska (Pucelle), vidimo taj uspon u visine, što ga je prepoznala i sekularna i sekularizirana Francuska, kao i vjernička, kršćanska zajednica. To njezino svjetlo otkriva također strašnu tamu ljudskoga srca. Osvjetljenje Djevice Orleanske, koja s lomače zaziva Ime Isusa, koji je za nas raspet na Križu! Povijest Ivane Arške – Djevice Orleanske, osvjetljuje – barem nešto – i našu Hrvatsku povijest – i sadašnju stvarnost! (tekst s korica knjige)

• Napisao i scenarije za nekoliko dokumentarnih filmova (Turinsko platno, Gospa Guadalupska, Arški župnik, Ivana Arška).

• Prijevodi i uređivanje

U nakladi „Duh i voda“ Biblioteke djela Obnove u Duhu s Božidarom Medvidom fra Josip je uredio i
preveo iz različitih jezičnih područja brojne naslove. Evo neke od njih:

• Novi izvještaji jednog egzorciste / Gabriele Amorth ; (preveo Josip Marcelić). – Jelsa : Župni ured,
1997. – Prijevod djela: Nuovi racconti di un esorcista.

• Isus je božanski gospodar : biblijska razmatranja / Tomaso Beck, Giovanna della Croce ; [na
hrvatski preveo Josip Marcelić]. – Jelsa : Župski ured, 1984. – Prijevod djela: Gesu e il Signore : meditazioni bibliche, 1981.

• Duh sveti u Isusovu životu : otajstvo pomazanja / Raniero Cantalamessa ; [na hrvatski preveo Josip Marcelić]. – Jelsa : Župski ured ; 1985. ([Zagreb] – Prijevod djela: Lo spirito santo nella vita di Gesu : il mistero dell’unzione.

• Euharistija : naše posvećenje : misterij Večere / Raniero Cantalamessa ; [na hratski preveo Josip Marcelić]. – Jelsa : Župski ured ; 1995. – Prijevod djela: L’eucaristia.

• Hvalospjev Duha : razmišljanja o himnu O dođi Stvorče / Raniero Cantalamessa ; [preveo Josip Marcelić]. – Jelsa : Župni ured ; 1998. – Prijevod djela: Il canto Spirito.
•
• Došašće i Božić sa svecima / Anthony F Chiffolo ; [preveo Josip Marcelić]. – Prijevod djela: Advent and christmas with the saints.

• Narod u hodu : cilj, uvjeti i etape misionarske Crkve / Carlo Maria Martini ; [na hrvatski preveo Josip Marcelić]. – Jelsa : Župski ured ; 1987. – Prijevod djela: Popolo in cammino, 1983.

• Temeljno opredjeljenje : izlaz iz krize I / Heribert Muehlen ; [na hrvatski preveo Josip Marcelić]. –
Jelsa : Župni ured, 1986. – Prijevod djela: Grundentscheidung.

• Moj vrhunski ideal Isus, Sin Marijin : po učenju P. Chaminade-a / E. [Emile] Neubert ; [preveo s njemačkog Josip Marcelić]. – Jelsa : B. Medvid, 2007. – Prijevod djela: Mein hoechstes Ideal Jesus, Mariens sohn.

• Oči im se otvoriše : susret s Isusom u sakramentima / Michael Scanlan, Ann Therese Shields ; [na hrvatski preveo Josip Marcelić]. – Jelsa : Župski ured ; 1985. – Prijevod djela: And their eyes were opened.

• Svi slavimo Gospodina : pjesmarica duhovnih popijevki : tekstovi / [urednici Božidar Medvid, Josip Marcelić]. – Jelsa : Župni ured ; 1989.

• Svi slavimo Gospodina : pjesmarica duhovnih popjevki / urednici Medvid Božidar, Josip Marcelić. 2. izd. – Jelsa : Župni ured Jelsa, 1987.

• I još mnogo drugih…

Biskup fra Srećko Badurina

Veći broj knjiga biskupa fra Srećka izdane su posthumno, a građu je sabrao, uredio i priredio za tiskanje njegov brat fra Antun Badurina.

• Prema novoj zrelosti : razmišljanja i razgovori o vjeri i Crkvi, o biskupstvu i redovništvu / Srećko Badurina. Bašić, Petar (aui) Badurina, Antun (aui) Mišerda, Marko (aui) – Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca: Kršćanska sadašnjost, 1989. – Nakladnička cjelina (Svijetla točka: biblioteka Provincijalata franjevaca trećoredaca ; 4).

Imenovanje o. Srećka Badurine šibenskim biskupom dalo je povoda za nekoliko kraćih razgovora s njim, kojima je svrha bila da predstave novoga biskupa svojim čitateljima. Na ista nastojanja oko predstavljanja novoga biskupa javnosti nadovezuje se i ova knjiga, koja to želi učiniti kako kroz neposrednu razgovornu tako i kroz raniju pisanu njegovu riječ. Daljnji poticaj za objavljivanje ove knjige Badurininih radova bio je nesumnjiv nekonvencionalan značaj njegove teološke refleksije, bila ona izgovorena ili napisana. Nekonvencionalnost njegova razmišljanja na osobit način dolazi do izražaja u opširnijem razgovoru koji donosimo u prvom dijelu ove knjige. Dvije su okolnosti važne za njegovo razumijevanje. Razgovor je, ponajprije, vođen pod neposrednim dojmom imenovanja (tjedan dana poslije objavljivanja imenovanja) te očituje osobito raspoloženje zatečenosti, spontanosti i — ako se noće — ne-domišljenosti, što mjesec dana kasnije više ne bi tako izgledalo.

• Putovima obnove Trećega samostanskog reda svetoga Franje, priredili Antun Badurina i Petar Bašić, Provincijalat franjevaca trećoredaca, Niz Novaja i vethaja,knj. 6, Zagreb, 1996.

Knjiga je izuzev tekstova koji su već objavljeni u zborniku „Pravilo i život“ i u knjizi o. Srećka „Prema novoj zrelosti“, toliko slučajna da je mogla i ne biti. Sastoji se, naime, od govora (duhovne vježbe na Lovretu u Splitu1985. i predavanja u Odri 1988. i 1989) koji su snimljeni na magnetofonsku vrpcu…

Posthumno:

• Sugovornik vremena / Srećko Badurina ; priredio Antun Badurina, (intervjui i govori); Šibenik : Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 1997.

Knjiga Sugovornik vremena zbirka je zapisa šibenskog biskupa Srećka Badurine u kojima je progovorio o Domovinskom ratu i stradanju Hrvatske od 1991. do 1996. Većina razgovora i intervjua objavljena je na Radio Sydneyu, Radio Vatikanu, Hrvatskom radiju, Radio Šibeniku, te u dnevnom i tjednom tisku kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Valja spomenuti neke od tema kao što su : Nema vjerskog rata u Hrvatskoj, Hrvatska je žrtva masonske zavjere, I Krist je bio prognanik, Ranjena Krešimirova baština, Otvorite mi put u Knin, Zagrebački metropolit Jovan rekao mi je…. Na kraju iz Sugovornika vremena čitatelj će spoznati da je Badurina uistinu dobar poznavatelj i sugovornik našega vremena.

• U Krista zagledan / Srećko Badurina. – Zagreb : Teovizija, 1998. Priredio i predgovor napisao / Antun Badurina.

Duhovne vježbe biskupa Srećka australskim svećenicima i redovnicima, sa zvučnog zapisa “pretočene” u ovu knjigu.

• Glas za čovjeka: propovijedi iz 1988.-1996., Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1999. Uredila s. Terezija Zemljić.

Propovijedi šibenskog biskupa Srećka Badurine sabrali su s. Terezija Zemljić snimajući za Radio – Šibenik i fra Antun Badurina (desetak). Koji je svakoj propovijedi smislio naslov. Kronološki su raspoređene, a obuhvaćaju razdoblje biskupske službe od 1988. do 1996. godine.

• Naš Papa / Srećko Badurina, Antun Badurina. – Zagreb : Teovizija, 2011.

„Naš papa” naziv je knjige u izdanju Teovizije koju je Antun Badurina (TOR), redovnik u samostanu sv. Mihovila u Zadru, izdao povodom beatifikacije pape Ivana Pavla II. i 15. obljetnice smrti svoga brata Srećka Badurine, šibenskog biskupa (1988-1996). U knjizi džepnog izdanja na 185 stranica fra Antun je sabrao svoje tekstove objavljivane u Živom vrelu povodom tri papina dolaska u Hrvatsku 1998. i 2003. g. te tekstove biskupa Badurine povodom prvog papinog pohoda Hrvatskoj 1994. Pet glavnih poglavlja su Očekivanja i ispunjenja jednog pontifikata, Susreti biskupa Srećka s papom u Rimu, 1994., 1998. i 2003.: Prvi, drugi i treći posjet Hrvatskoj.

• Stopama pastira / Srećko Badurina; sabrao i uredio Antun Badurina. Šibenik: Gradska knjižnica ˝Juraj Šižgorić˝: Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša: Šibenska biskupija, 2012.

Knjiga je zajedničko izdanje Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i Šibenske biskupije koje donosi sto trideset i šest pisama, propovijedi, intervjua, homilija, izjava medijima, poruka i bilješki koji predstavljaju dragocjeno svjedočenje o tome tko je i kakav je bio biskup Srećko.

• Ekumenska nastojanja / Srećko Badurina ; priredio fra Antun Badurina. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2019.

“Dobro je da je biskupov brat Antun inzistirao na tome da se sačuva pismeni trag o tome što je Srećko radio na ekumensko polju, pa se može vidjeti do nijansi biskupova metoda rada i njegovi postupci. Iako se Srećko malo brinuo o tome da pomogne svojim biografima, prvi dio ove knjige on je u cijelosti napisao. U raznim antiratnim apelima hrvatskih biskupa prepoznatljiva je njegova ruka“, piše biskup Mile Bogović u uvodu ove knjige.

U ovoj knjizi ne nalazi se sve što je biskup Badurina govorio, pisao i činio u okviru svojih ekumenskih nastojanja, jer bio se u arhivu HBK našlo još podosta gradiva za ovakvo naslovljenu knjigu. Ipak iz ovoga što nam je biskupov brat Antun ponudio može se upoznati sve ono bitno za razumijevanje ekumenskog nastojanja biskupa Srećka Badurine.

Fra Antun Badurina

• Zavjetrina na vjetrometini, Zagreb : Teovizija, 1997.

• Pred izazovom obraćenja : hodočašće u Očevu kuću, Zagreb : Teovizija, 2001.

Niz prigodnih refleksija u esejističkom stilu proizašlih pretežno iz bogoslužnoga ozračja. Ovom zbirkom napisa autor želi dati prilog oživljavanju svijesti o presudnoj važnosti osobnoga obraćenja kao preduvjeta svakoj duhovnoj, moralnoj i društvenoj obnovi. Prvi dio, “Obraćenički zov”, sadrži tekstove koji se, izravno ili neizravno, mogu svesti na temu obraćenja. Drugi dio, “Ispovjedajte grijehe jedni drugima”, donosi pet homilija pokorničkih slavlja i tri “ispita savjesti”. Treći dio, “Stopama učitelja”, sadrži nekoliko izabranih tekstova uglednih crkvenih otaca i suvremenih pisaca koji osvjetljuju temu obraćenja s različitih strana. Priložen je i popis literature koju autor smatra poticajnom za istraživanje obraćeničkog misterija.

• Naš Papa / Srećko Badurina, Antun Badurina. – Zagreb : Teovizija, 2011.

• Mići dičji kvadrići, zbirka čakavske (lunjske) poezije, Matica Hrvatska, Novalja – Krk, 2019.

Urednik

• Iskoni be slovo. Zbornik radova o glagoljici i glagoljašima zadarskog kraja i Crkvi svetog Ivana Krstitelja/ (urednik Antun Badurina), Zagreb 2001. Sedma knjiga u nizu „Novaja i vethaja“ Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Pretežni dio knjige pripada znanstvenom skupu iz 1990., odnosno izlaganjima uglednih predavača o 550. obljetnici uvođenja franjevaca trećoredaca u posjed crkvice i lokaliteta sv. Ivana Krstitelja pred Zadrom 1439. Taj povod pružio je priliku da se progovori i šire o glagoljaškoj baštini, posebice zadarskog područja. Drugi dio zbornika donosi izlaganja povodom 500. obljetnice Konstitucija franjevaca trećoredaca (1492.), a treći dio najnovija arheološka istraživanja i obnove stare crkve sv. Ivana.

• U nizu „Znameniti Lunjani i Lunjke“ u tri izašle knjige: Dr. sc. Anđelko Badurina, Lun, 2014. (suator), Kršćanska obitelj – Baričević Marije, žrtva majčinske ljubavi o. Ignacija Radića 1956. (rukopis), Lun 2015. (urednik i suator) i O. dr. Srećko Badurina (1930.-1996.), Lun, 2017. bio je urednik i suator.
• U knjigama fra Petra Runje „Duhovni život na zadarskim otocima…, i „Franjevke u srednjovjekovnoj Hrvatskoj“ urednik, te je pisac predgovora – pogovora u knjigama istog autora: „O knjigama hrvatskih glagoljaša“ (pogovor), „Franjevci trećoreci glagoljaši u Ogulinu“ (predgovor), „Prema izvorima II“ (predgovor), „Fra Šimun Klimantović u svom vremenu“ predgovor.
• U knjigama Ivana Goluba „Na putu po bogoslovijama“ (smislio sve naslove u knjizi) i „Najprije čovjek“ (razvrstao građu u poglavlja i opremio naslovima i knjigu i tekst) imao veliki udio.
• Uredio je zbirku pjesama našega fra Serafina „Zvjezdane vigilije“, knjigu „S Franjojm Asiškim u treće tisutljeće, duhovne vježbe o. Drage Kolumbatovića franjevcima trećorecima“, te je ocjenjivač (pogovor) i autor naslova u tekstu „Glista na asfaltu“ autobiografski zapisi prof. Ivana Tomljanovića.
• I još mnogo toga…

Objavio je brojne radove, uglavnom na stranim jezicima, iz područja biološke, razvojne i socijalne psihologije te psihologije religioznosti. Objavljene su mu sljedeće knjige: Asimilacija i identitet, Zagreb 1995., Školska knjiga (suautori Ž. Šporer i D. Sekulić); Teme i interesi opće psihologije, Zaprešić 2011, Visoka škola Baltazar Adam Krčelić; Temeljni koncepti socijalne psihologije, Zaprešić 2015., Veleučilište Zaprešić, te posmrtno Posljednji trenutci prije vječnosti. Teološko-bioetički naglasci shvaćanja smrti i psihološko-duhovne intervencije namijenjene umirućima i ožalošćenima (suautorica Suzana Vuletić, Zagreb: Hanza Media).
Glavni je urednik sljedećih izdanja: Ranjena Crkva u Hrvatskoj – Uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991.-1995.), Zagreb 1996.; Raspeta Crkva u Bosni i Hercegovini – Uništavanje katoličkih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991.-1996.), Zagreb 1998., te njihovih prevedenih inačica: The wounded church in Croatia. The destruction of the sacral heritage of Croatia (1991 – 1995) (1996.), Die verwundete Kirche in Kroatien. Die Zerstoerung des sakralen Bauerbes kroatiens (1991. – 1995.) (1996.), La Chiesa ferita in Croazia. Distruzione degli edifici sacri in Croazia dal 1991 al 1995 (1997.), Die Gekreuzigte Kirche in Bosnie-Herzegowina. Die Zerstoerung von katholischen Sakralbauten in Bosnien-Herzegowina (1991. – 1996.) (1997.); Uredio je i nekoliko drugih izdanja: Hrvatska biskupska konferencija / Croatian Conference of Bishops (1996.); Hodočašće u znaku svjedočenja – Drugi posjet Ivana Pavla II. Hrvatskoj, Zagreb 1999.

• Hodočašće u znaku svjedočenja – Drugi posjet Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 2. – 4. listopada 1998. / autori fotografija Ivica Bitunjac… [et al.] ; glavni urednik Ilija Živković]. – Zagreb : Hrvatska biskupska konferencija, 1999.

• Ranjena Crkva u Hrvatskoj : uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj : (1991. – 1995.) / [glavni urednik Ilija Živković ; autori fotografija Vidoslav Barac … et al. ; autori karata Bruno Diklić, Zofija Mavar] ; Zagreb : Hrvatska biskupska konferencija , 1996.

• Raspeta Crkva U Bosni I Hercegovini – Uništavanje Katoličkih Sakralnih Objekata U Bosni I Hercegovini (1991.–1996.) Glavni urednik: dr. fra Ilija Živković Nakladnici: Hrvatski informativni centar, Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine i Hrvatska matica iseljenika Bosne i Hercegovine. Zagreb Tiskano 1996.

Ova monografija je svjedok mučeništva Katoličke Crkve u BiH koncem XX. stoljeća. Razoreno i opustošeno duhovno blago tisućljetnog katoličanstva na ovom prostoru samo je dio procesa povijesnih patnji kroz koje je prošao i prolazi hrvatski narod u BiH. Monografija je svjedok žestine nedavnog rata, nepravdi i zlodjela koja su se događala naočigled Europe i čitavog civiliziranoga svijeta. Rane na crkvenim zdanjima vidljive u knjizi, samo donekle mogu predočiti psihičke i fizičke rane vjernika kojima su crkve ne samo duhovna i kulturna baština, nego i sastavni dio njihova identiteta. Prikupljanje materijala bilo je ne samo teško, nego i pogibeljno. Posebno se teško dolazilo do podataka s područja Republike Srpske (područje banjalučke biskupije, vrh-bosanske nadbiskupije, te Bosanske Posavine).

Ranjena Crkva u Hrvatskoj iscrpna je monografija o uništavanju sakralnih objekata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Knjiga svjedoči o potresnom razdoblju suvremene povijesti hrvatskog naroda. Većina podataka objavljenih u ovoj knjizi dobivena je iz biskupskih ordinarijata. Osim katoličkih crkava, u ovu knjigu su uvrštene i baptističke, evangelističke, reformatorske crkve, te židovske zajednice, i to s područja Hrvatske koja su oslobođena Bljeskom i Olujom. Zanimljivo je spomenuti da su u knjizi prikazane crkve prije i nakon stradavanja, kao i kratki opisi svake crkve. Većina fotografija je u boji. Vrlo vrijedna i informativna knjiga.

• Teme i interesi Opće Psihologije, Zaprešić: Visoka škola za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti “Baltazar Adam Krčelić”, 2011. (Udžbenik).

Udžbenik daje opći pregled tema i interesa moderne psihologije. U knjizi se osim uvodnog poglavlja govori o fiziološkim preduvjetima psihičkih doživljaja i ponašanja. Predstavljena su slijedeća poglavlja: Razum, spoznaja i stanje svijesti; Percepcija i osjetila; Učenje, Pamćenje i zaboravljanje; Kognitivna psihologija; Razvoj govora, Inteligencija i testiranje inteligencije; Prosuđivanje i odluke; Motivacija i čuvstva; Dimenzije osobnosti ili “jastva”; Ličnost i osobine ličnosti. U knjizi su predočeni kratki uvidi u Razvojnu i Socijalnu psihologiju, te su prezentirani glavni naglasci psihologije kulture, te psihološki pogled na spol i seksualnost. Također je ponuđen opći uvid u psihopatologiju, psihoterapiju i zdravstvenu psihologiju.

• Asimilacija i Identitet, autori: Živković, Ilija; Šporer Željka; Sekulić, Duško; Zagreb, 1995: Školska knjiga, 1995.

Knjiga predstavlja interdisciplinarnu studiju (socijalno psihologijsku i sociologijsku) iseljeništva u SAD i Kanadi. Ona zahvaća dio doktorske disertacije dr. Živkovića koja je stavljena u kontekst socijalnih faktora migracije i integracijskih faktora. Okosnica ove knjige je empirijsko istraživanje hrvatskih iseljenika u SAD i Kanadi, koje je obuhvatilo tri grupe iseljenika i njihove adolescente. U istraživanju odnosa roditelja i njihovih adolescenata u tri tipa hrvatskih imigranata u SAD i Kanadi uključene su prve generacije imigranata sa otoka Suska, uglavnom niže edukacije i pretežno lučki radnici, drugu grupu su sačinjavali iseljenici u većim gradovima SAD-a sa značajnijom naobrazbom srednje ili više socijalne klase, dok su treću grupu sačinjavali relativno svježi hrvatski iseljenici u Kanadi koji su po naobrazbi bili u sredini između intelektualaca i radnika minimalne naobrazbe. Dobrim metodičkim pristupom i upitnikom razvijenim za ovu studiju kako za roditelje tako i za adolescente, obrađena su područja etničkog identiteta, etničkog ponašanja, konformističkih vrijednosti, kohezije u obiteljima, kontrole u obiteljima, agresivnosti u obiteljima, obrazovne aspiracije i konfliktna pitanja. U studiji se detaljno analiziraju rezultati koji ukazuju na popriličnu tenziju između vrijednosnog sustava roditelja koji se nisu adaptirali na svoj novi svijet i njihovih adolescenata koji su uvelike integrirani u američko društvo.

• POSLJEDNJI TRENUTCI PRIJE VJEČNOSTI. Teološko- bioetički naglasci shvaćanja smrti i psihološko-duhovne intervencije namijenjene umirućima i ožalošćenima; autori: Živković, Ilija; Vuletić, Suzana: Zagreb: HANZA MEDIA d.o.o., 2016 (Priručnik)

Proces umiranja otvara i mnogobrojna medicinska, etička, antropološka, ekonomska, religiozna, pastoralna i teološka pitanja. Zbog svih tih mnogostrukih egzistencijalnih područja, realnih strahova i brojnih nedoumica, promišljanje o smrti teška je, mukotrpna i složena tema u kojoj se isprepliću antropološka, sociološka, psihološka, filozofska, medicinska i teološka egzistencijalna polazišta koja se nastoje obraditi u knjizi.

Objavio je brojne radove i knjige: Iluminirani rukopisi u gradu Korčuli, 1974.; Porat – samostan franjevaca trećoredaca 1480-1980, 1980.; Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, koaut., 1987.; Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, 1990.; Boljunski glagoljski rukopisi: Kvaderna od dot cerkav boljunskeh, 1992.; Datja i prijatja: primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu, 1995.; Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj (tiskano kao knjiga 1995. godine zasebno na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku); Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku 1734. – 1878., 2013.), a uredio je – danas već kultni – Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, te Hagiotopografija Hrvatske (objavljeno 2006. u izdanju Instituta za povijest umjetnosti i Kršćanske sadašnjosti u obliku kompaktnoga diska računalne baze podataka).

• Iluminirani rukopisi u gradu Korčuli, Zagreb, 1974.

To su ovi rukopisi: 1. Fragmenti obrednika pisanog beneventanom iz 11/12. stoljeća 2. Fragmenti brevijara pisanog karolinom iz 12. stoljeća 3. Sermones sanctorales, Johanis de Rupella, iz sredine 13. st. 4. Fragmenti antifonara iz kraja 13. stoljeća 5. Pravilnik bratovštine splitskih pomoraca s kraja 14. stoljeća 6. Breviarium romano-seraphicum s kraja 14. stoljeća 7. Psalterium de dominica — Kodeks A (Nr. 2) iz 15. stoljeća 8. Antiphonale sanctorum — Kodeks E (Nr. 3) iz 15. stoljeća 9. Psalterium de feria — Kodeks B (Nr. 1) iz 1490. godine. 10. Martyrologium romanum iz 1541. godine.

• Porat, samostan Franjevaca Trećoredaca : 1480-1980., Provincijalat Franjevaca Trećoredaca, Zagreb, 1980.

• Sakralni prostor tijekom povijesti i danas / Anđelko Badurina, Bernardin Škunca, Florijan Škunca ; [fotografije Ivica Brezić ; prijevodi Marin Ogrin Harnsen … et al.] ; Zagreb, 1987.

Knjiga stručno i znanstveno obrađuje novu sakralnu arhitekturu na području bivše Jugoslavije, pretežno u Hrvatskoj. Mnogi sakralni objekti opisani i obrađeni u ovoj knjizi stradali su tijekom rata. Knjiga je vrijedan povijesni dokument i građa za proučavanje povijesti arhitekture na našim područjima.
Sakralni prostor ogroman je i značajan dio cijele povijesti graditeljstva na koji je velikim dijelom utjecao, ali i primao sve utjecaje povijesnih razdoblja arhitekture. Ta sprega i danas je jasno uočljiva, no o njoj se manje misli i rjeđe se ističe… Knjiga “Sakralni prostor kroz povijest i danas” prva je publikacija u nas koja sustavno želi pokazati putove razjašnjavanja mnogih pitanja i nedoumica u našem svakidašnjem kontaktu sa sakralnom arhitekturom.

• Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, 1990.

Premda su pojedini objekti i njihova arhitektonska plastika često bili predmet istraživanja znanstvenika raznih profila i interesa, dosad se još nitko nije pozabavio problematikom samostana na jadranskog obali kao cjelinom, a još manje fenomenom samostana kao osebujnim arhitektonskim zadatkom, određenim, s jedne strane, specifičnom tradicijom izgradnje uopće a, s druge strane, položajem franjevačkog reda u odgovarajućim društvenim sredinama. Polazeći od franjevačkog načela da se redovnici ne izdvajaju od ljudi, nameće se zadatak da ispitamo socijalnu funkciju i ulogu koju su njihovi samostani imali u određenom vremenu i prostoru, koliko ta funkcija određuje osnovni oblik samostana (klaustar) i, konačno, što je prisutnost franjevačkih samostana konkretno značila na području nekadašnje Dubrovačke Republike.

• Boljunski glagoljski rukopisi: Kvaderna od dot cerkav boljunskeh, 1992.

Boljunski glagoljski rukopis ili Kvaderna od dot crekav boljunskeh, odnosno računi crkvenih imanja, pisani od 1595. do 1660, prvorazredni je izvor za povijest, ne samo Boljuna nego i cijele Istre. Važni su u prvom redu za društvene i gospodarske odnose. Ta je knjiga najopsežnija i najbogatija podacima svih vrsta. Pisan je glagoljicom i ima nekoliko umetaka talijanskim jezikom. U Boljunu je postojalo nekoliko bratovština. U toj Kvaderni, računima, iznosi se i kraća, opća povijest mjesta i okolnih događaja u Hrvatskoj: Rijeka, Senj, Skradin, Knin, Sisak, Brest, Petrinja i Austrija. Spominju se uglavnom morije, pomori od kužnih bolesti, nevremena, ratova, suše, poplava, snijega, otimačina, čudnih pojava. Postoji npr. zapis: “1560. Uzeše Turki trdni Seget. Onde beše ubien Mikula Zrinski Hrvacki ban, i onde umre pas car Suliman.” Ili: “1574. tresnu grad Lupoglav i beše čuda škodi.” Ili: “1586. beše škodan veter i metaše grmle mnogo i zidi i hiše i štali i štabri van iz zemle izrivaše.” I: “1609. Beše snegi mnogi od mirakula i škodi.” Više glagoljskih rukopisa iz Boljuna pohranjeno je u Arhivu HAZU u Zagrebu.

• Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995.

Danas se u Hrvatskoj čuva oko tri stotine što skromnije što raskošnije iluminiranih rukopisa nastalih između 11. i 16. stoljeća. Neki su od njih sačuvani cjeloviti, dok su drugi, osobito oni stariji, stigli do nas tek u fragmentima. Većina tih rukopisa potječe iz drugih kulturnih sredina, dok je glavnina onih nastalih u samoj Hrvatskoj s vremenom propala ili se danas nalazi u inozemnim knjižnicama i zbirkama. A među njima su upravo oni vrhunske kvalitete. Vrlo stari rukopisi (9.–13. stoljeće) pretežno su crkvene liturgijske knjige, dok među onim nešto mlađima (13.–16. stoljeće) osim liturgijskih, ima i knjiga pravničkog sadržaja, poučnih tekstova i priručnika pa i literarnih djela.

• Datja i prijatja: primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu, 1995

Ovakvi blagajnički dnevnici, koji su se vodili u svim trećoredskim samostanima u Hrvatskoj predstavljaju dragocjeno vrelo podataka ne samo za upoznavanje života u samostanu i mjestu gdje su vođeni, nego i za povijest gospodarstva cijelog područja.

• Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku (1734. – 1878.), Rijeka – Zagreb: Glosa d.o.o. i Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša (Monumenta glagolitica Tertii ordinis regularis sancti Francisci in Croatia, vol. I. / Glagoljski spomenici Trećega franjevačkog reda u Hrvatskoj, sv. 1.), 2013., Rijeka – Zagreb: Glosa d.o.o. Rijeka i Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb, 2013 (monografija) – Urednik/ci Galović, Tomislav (urednik i priređivač)

Riječ je o Inventariju mostira svete Marije Magdalene na Portu – popisu imovine odnosno inventarnoj knjizi koja se vodila kurzivnom glagoljicom i, manjim dijelom, latinicom od 1734. do 1878. godine u samostanu sv. Marije Magdalene franjevaca trećoredaca u Portu. Takav je inventar jedinstvena knjiga unutar cjelokupnoga franjevačkog reda. Iz Inventara saznajemo kako su, gdje i od čega živjeli franjevci trećoreci u Portu: čime su se bavili, što su proizvodili, iz čega su molili i misili, što su i kako jeli, gdje su spavali. Naoko suhoparni podaci, nabrojeni jednolično za pojedinu godinu kada bi se popisivao inventar, pružaju bogatu građu za rekonstrukciju života samostanske zajednice.

Uredio:

• Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. / uredio Anđelko Badurina. Uvod u ikonologiju / Radovan Ivančević ; [crteži Dražen Cukrov]. – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1979.

Cilj ove knjige je da bude i prva informacija i podsjetnik o kršćanskoj ikonografiji, liturgici i simbolici širokom rasponu korisnika: od vjernika i znatiželjnika do različitih stručnjaka na području kulture i umjetnosti. Sastavljena je s namjerom da se u jednom priručniku obuhvate različite ali srodne discipline koje se inače obrađuju u više različitih knjiga te da se približe čitatelju na hrvatskom jeziku problemi i rezultati znanstvenih istraživanja koje je do sada mogao naći samo u stranim publikacijama. Služeći se ovom knjigom čitatelj će osjetiti da se u njoj odražava kultura dugih kršćanskih stoljeća, kao veliko zdanje koje se gradilo i dograđivalo generacijama; ona obuhvaća razmišljanja i domišljanja, spoznavanja, redigiranja i sistematiziranja predodžaba u sustav mišljenja. Iz tog kršćanskog književnog i likovnog blaga zapadne Europe mnogo je elemenata prešlo u inventar univerzalne i opće kulture, u misaonu sferu naše svagdašnjice i frazeologiju današnjice.

• Matteo Karaman (1700-1771): archivescovo di Zara, Pontificium Institutum Orientalium Studiorum, Rim, 1961.
• Koji je bio predložak najstarijeg glagoljskog misala?, Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona, 1976. (posebni otisak iz knjige Jubilarni zbornik “Hrvatska revija”. 1951-1975.)
• Opis na slavjanskite rukopisi vav Vatikanskata biblioteka. Catalogo dei manoscritti slavi della Biblioteca Vaticana, Svjat, Sofija, 1985. (suautori Aksinija Džurova i Kasimir Stančev)
• Tragom hrvatskog glagolizma, Novaja i vethaja, knj. 5, Provincijalat franjevaca trećeredaca-Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995.
• Hrvatska glagoljica, Hrvatska uzdanica, Zagreb, 1998.

fra Rajko Antun Kraljev
1915. – 1969.

Pisao pjesme u stihu i prozi, pobudne i poučne sastavke koje je objavljivao u periodicima Anđeo čuvar (1931), Vjesnik počasne straže Srca Isusova (1932-44), Glasnik sv. Ante (1937 Kalendar sv. Ante (1938-40, 1942-45), Gospina krunica (1941-43), Hrvatski ženski list (1941-45). Kalendar Gospine krunice (1942), Kalendar Srca Isusova (1942), Glasnik sv. Franje (1943-44), Za vjera i dom (1944), Hrvatski Katolički Glasnik (Chicago 1947), Glasnik Srca Isusova (1964), Vjesnik blaženog Nikole Tavelića (1965) i dr. Izbor pjesama mu je uvršten u zbirku svećeničkih lirskih pjesama On me gleda, ja ga gledam (Zagreb 1959) te antologiju Hrvatska duhovna lirika (Rim 1968). Sastavljao je recitale, osobito u čast Blažene Djevice Marije, a neke su mu pjesme harmonizirane. Priloge i pjesme potpisivao je pseudonimima i šiframa K., F. R., Rj., Toni Murterinov, Tonko, T. M., Bogoslov, Brajko K. i dr.

• Runolisti : pjesme u stihu i u prozi / Rajko Kraljev ; [pogovor Radovan Grgec]. -Zagreb : vlast. nakl., 1969. ([Zagreb] : Tiskara Epoha). – 48 str.

Urednik

• Katekizam 3 / [hrvatsko izd. prir. Vjekoslav Bajsić, Josip Baričević … [et al.] ; ur. Josip Baričević ; crteži Josip Bifel]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 1973. (Rijeka : Riječka tiskara).

• Katekizam 4 / [urednik Josip Baričević ; priredili Vjekoslav Bajsić, … [et al.] ; prevela Ancila Vukoja ; crteži Josip Bifel ; fotografije Roman Mužinić]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 19..

• Priručnik za Katekizam 4 / [glavni urednik Josip Baričević ; preveo Karlo Prendivoj ; crteži Željko Šegović i Branko Martinović]. – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.

• Katekizam 5 : Biblija i katekizam : Bog šalje Spasitelja / [prev. Iva Čulina ; ur. Josip Baričević]. – Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 19…

• Praktične vježbe za nove katekizme : tipologija vježbi : vježbe za katekizam 5 : vježbe za katekizam 6 / [prevodioci: Karlo Predivoj… [et al.] ; prir. Josip Baričević… et al.]. Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 1975.

• Katekizam 6 / [prev. Stela Tamhina ; ur. Josip Baričević]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 1973. [i. e. 1974].

• Snaga susreta : činiti istinu : priručnik za odgojitelja / [prev. Mirjana Dobrović ; ur. Josip Baričević]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 1974. – Nakladnička cjelina (Katehetski priručnici / Kršćanska sadašnjost ; 7)

• Snaga susreta : muško i žensko stvori ih : priručnik za odgojitelja / [glavni ur. Josip Baričević ; prevela Mihaela Vekarić]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 1974. –Nakladnička cjelina (Katehetski priručnici / Kršćanska sadašnjost ; 8)

• Snaga susreta : činiti istinu : dokument za mlade / [prev. Mirjana Dobrović ; ur. Josip Baričević]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 1974. – (Katehetski priručnici / Kršćanska sadašnjost ; 9)

• Snaga susreta : muško i žensko stvori ih / [prev. Mirjana Dobrović ; glavni ur. Josip Baričević]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 1974. (Katehetski priručnici  / Kršćanska sadašnjost ; 10)

Autor

• Pozvani na gozbu : prva ispovijed i pričest : [katekizam] / autori Josip Baričević, Ana Gabrijela Šabić, Josip Turčinović ; [crteže izradio Vjekoslav Radilović]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 19.. – (Katehetski priručnici / Pastoralno-katehetska služba ; knj. 18).

Katekizam POZVANI NA GOZBU sadrži program prve temeljitije i sustavnije inicijacije u vjeru i život kršćanske zajednice, Crkve, i to prigodom priprave za prvo primanje sakramenta euharistije i sakramenta pokore. Zato je njegova tematska, metodička i medijska struktura tako »satkana« da on predstavlja prvu sustavniju i cjelovitiju inicijaciju, i to s biblijskog, sakramentalnog, liturgijskog, molitvenog, eklezijalnog i doktrinarnog stajališta. Predviđen je za uzrast djece između 8. i 10. godine

• Snagom duha : [uvođenje u vjeru i život kršćanske zajednice : priprava za sakrament potvrde (krizmu)] / autori Josip Baričević, … [et al.] ; uredio Josip Baričević ; [grafičko-likovno uređenje Ivan Vitez]. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 19…

SNAGOM DUHA sadrži program još mnogo temeljitije, sustavnije i cjelovitije inicijacije u vjeru i život kršćanske zajednice, i to prigodom priprave za slavljenje i primanje sakramenta potvrde. Zato se u tom katekizmu pružaju mogućnosti za mnogo dublju i cjelovitiju biblijsku, sakramentalnu, liturgijsku, molitvenu, eklezijalnu, doktrinarnu i moralnu inicijaciju. To je moguće osobito zbog toga što su u vjeroučenika kojima je taj katekizam namijenjen mnogo razvijenije spoznajne, doživljajne i djelatne sposobnosti. I što oni već imaju mnogo dublja i bogatija općeljudska i vjernička iskustva i znanja. U tom su se katekizmu stoga mogla u još punijem smislu ostvarivati polazišta i načela za obnovu naše kateheze.

• Pođimo zajedno : katekizam 5 / autori Josip Baričević i Ana Gabrijela Šabić ; [fotografije Zlata Vucelić… et al.]. – Zagreb : Krščanska sadašnjost ; 19.. (Varaždin : ˝Varaždin˝). – Nakladnička cjelina (Katehetski priručnici / Kršćanska sadašnjost, Zagreb ; 23).

Katekizam POÐIMO ZAJEDNO sadrži program za sustavnu, organsku, progresivnu i cjelovitu inicijaciju u vjeru i život kršćanske zajednice djece i predadolescenata petog vjeronaučnog godišta (dob između 11. i 13. godine života). U tim se programima nastavlja biblijska, liturgijska, sakramentalna, molitvena, eklezijalna, doktrinarna i moralna inicijacija koja je već ostvarivana tijekom prva četiri, odnosno prvih pet vjeronaučnih godišta. Pritom se pazi na to da neke općeljudske teme (npr. zajedništvo, zlo, grijeh, smrt, ljubav, sloboda, mir…) i neke vjerničke teme (npr. vjera, uvođenje u Bibliju, Isus Krist, pashalni misterij, sakramenti, liturgija, individualna i komunitarna molitva, Crkva, moral…) moraju biti prisutne u svim vjeronaučnim godištima, samo što se — isticanjem različitih tematskih vidova te različitim medijima i metodičkim pristupima — u različitim vjeronaučnim godištima omogućuje komuniciranje s različitim razinama općeljudskog i vjerničkog iskustva i znanja.

• Put u slobodu : katekizam 6 / autori Josip Baričević i Ana Gabrijela Šabić ; uredio Josip Baričević ; [grafičko-likovno uređenje, vinjete – znak za memoriranje L. M. Mijana ; umjetničke fotografije Zlata Vucelić… [et al.] ; zemljopisne karte Aure. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost ; 19… (Zagreb : ). – Nakladnička cjelina (Katehetski priručnici / Kršćanska sadašnjost, Zagreb ; 24)

Katekizam PUT U SLOBODU sadrži progresivniju i cjelovitiju inicijaciju u kršćanski život nego katekizam PODIMO ZAJEDNO, inače je u svemu izrađen po istoj metodi kao i prethodni katekizam. Napisan je prije svega za učenike šestog razreda osnovne škole, dakle za razdoblje »odlaska« iz djetinjstva i »ulaska« u mladenačku dob. Nastoji pomoći djeci i onima koji s njima rade da zajedno trajno rastu u sve veću ljudsku i vjerničku zrelost. Zato je opsežniji od prethodnih katekizama i dosta se razlikuje od običnih udžbenika: napisan je istodobno za djecu, mlade i odrasle, i mnogo je toga u njemu prepušteno slobodnom pojedinačnom i zajedničkom izboru.

• Riječ hrvatska, Čitanka 5/6/ , autori Ana Gabrijela Šabić i Josip Baričević, Školska knjiga, Zagreb 1992.,

Čitanka donosi bogat izbor reprezentativnih tekstova iz hrvatske književnosti, izbor izvornih dječjih tekstova, primjeren izbor žurnalističko-informativnih tekstova te izbor biblijskih i molitvenih tekstova. Sadrži i vrlo velik izbor likovnih reprodukcija iz hrvatske povijesti i umjetnosti te izbor umjetničkih i dokumentarnih fotografija s motivima iz mnogih naših krajeva u domovini i inozemstvu te iz života naših iseljenika u svijetu. Namijenjena je djeci osnovne škole i mladeži koja živi u inozemstvu i njihovim roditeljima pa se može reći da je ona istodobno školska i obiteljska knjiga.

• Buketić cvića. 20 čakavskih pjesama, Prvić Luka 1968.
• Kad sam bija ka dite, čakavske pismice i ostale sitnice, Prvić Luka (Šibenik) 1983.
• Mrvice sa stola (skromni mladenački stihovi), Prvić Luka (Šibenik) 1984.

• Svetac koji to možda nije, životopis fra Stjepana Sorića Trećeg samostanskog reda sv. Franje Glagoljaša, Samostan sv. Josipa, Split 1976.

Zazirući od metoda pučke svetačke literature, on se potrudio da dokumentarno obuhvati cjelovit lik svoga subrata, osvjetljujući ga povijesnim, društvenim, religioznim i psihološkim bojama iz bliže i daljnje pozadine.
• Križni put: razmatranje uz postaje Križnog puta u crkvi Sv. Josipa u Splitu , autori Bono Mazić i Josip Marcelić [ilustracije Josip Marcelić], Jelsa: Župni ured, 1986.
Prijevod
• Neokatekumenski put prema Pavlu VI. i Ivanu Pavlu II. / priredio Ezechiele Pasotti; uvod Kiko Argüello i Carmen Hernandez; [prijevod Bono Mazić i Berard Barčić], Poreč -Pula 1996.

• RIMSKI MISAL SLAVENSKIM JEZIKOM: Čin misi s izbranimi misami, Staroslavenski kanoni i izbor misa, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1980.

• Blagoslov stola staroslavenskim jezikom, Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb 1982.
•
• Hrvatsko glagoljska liturgijska književnost. Rasprave i prinosi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.

Pod kraj 9. stoljeća Hrvati su sa slavenskim bogoslužjem dobili i književni jezik, starocrkvenoslavenski i pismo, glagoljicu. Pismenost se naglo širila, a u liturgijske i neliturgijske (nabožne i svjetovne) tekstove veoma brzo prodiru, ali s različitim intenzitetom i opsegom utjecaja, crte narodnoga jezika, u prvom redu čakavskoga narječja. Tako je s jedne strane na čakavskoj podlozi za liturgijske knjige razvijen crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije ili hrvatskocrkvenoslavenski jezik, a s druge strane mješoviti tip književnoga jezika: narodni jezik s crtama crkvenoslavenskoga u službi stilskih sredstava za neliturgijske tekstove (do početka 14. stoljeća i za pravne).

/Ostavio je iz sebe više od 75 znanstvenih i stručnih radova iz područja liturgijske, biblijske i glagoljaške baštine./

• Poraba glagolice kod redovnika III. reda sv. Franje po Dalmaciji, Istri i Kvarneru, Kat. “Hrvatska tiskarna, Zadar 1887.

• La questione di s. Girolamo de’Schiavoni: in Roma in faccia alla storia e al diritto ed il breve di S. S. Leone XIII studio di S. I., Roma 1901.

• Povijesne crtice o samostanskom i redu sv. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i Poraba Glagoljice u istoj redodržavi, Zadar 1910.

• Imenik preminulih redovnika Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca. Sakupio i izdao: o. Stjepan M. Ivančić, Zadar 1910. (Drugo prošireno izdanje priredio: o. Petar Runje. Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca, 1987.)
• Nešto o hrvatsko-glagolskim piscima samostanskih trećoredaca, Katolička hrvatska tiskarna, Zadar 1911.

• Zbirka pjesama »Aureole«, Zagreb 1942.

• Zbirka pjesama »Zvjezdane vigilije«, Provincijalat franjevaca trećoredaca, Zagreb1982.

Urednik, prevoditelj i izdavač
Za biblioteku „Oko tri ujutro“ preveo je i uredio od 1976.-86. petnaest knjiga:
• E. Kübler-Ross, Razgovori s umirućima, 1976.
• V. E. Frankl, Zašto se niste ubili? Uvod u logoterapiju, 1978, 1982.
• V. E. Frankl, Život uvijek ima smisla. Uvod u logoterapiju, 1978.
• M. L. West, Đavolov odvjetnik, 1978.
• P. Tournier, Učimo starjeti, 1980.
• V. E. Frankl, Bog kojega nismo svjesni. Psihoterapija i religija, 1980.
• P. Tournier, Više razumijevanja u braku. Psihoterapija bez psihoterapeuta, 1981.
• J. C. Hampe, Umire se sasvim drukčije. Doživljaji vlastite smrti, 1981.
• P. Tournier, Poslanje žene. Putovi i zadaci feminizma, 1981.
• Jores, Čovjek i njegova bolest. Osnove antropološke medicine, 1982.
• E. Ringel, Da odbaciš život? Refleksije o samoubojstvu, 1983.
• K. G. Rey, Novi čovjek na krhkim nogama. Iskustva jednog psihoanalitičara s Bogom, 1983.
• E. Lukas, I tvoja patnja ima smisla. Logoterapijska pomoć u krizi, 1985.
• R. A. Jonson, On – ona. Za razumijevanje muške i ženske psihologije, 1985.
• C. Simonton – S. Matthews Simonton – J. Creighton, Kako da opet ozdraviš. Upute za aktiviranje samoiscjeljivačkih snaga kanceroznim pacijentima i njihovim obiteljima, 1987.

Za provincijski niz „Svijetla točka“ preveo je ove naslove:
• P. Hart, Thomas Merton – monah, Zagreb 1979.
• G. Hamman, Svagdašnji život prvih kršćana, Zagreb 1983.
• A. Faivre, Laici u počecima Crkve, Zagreb 1988.

Za Kršćansku sadašnjost:
• Priručnik za Katekizam 4, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.
• Praktične vježbe za nove katekizme : tipologija vježbi : vježbe za katekizam 5 : vježbe za katekizam 6, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1975.
• René Laurentin, Karizmatička obnova u katoličkoj Crkvi, Njezina budućnost i moguće opasnosti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1979.
• Bernhad Haering, Kristov zakon, drugi svezak, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1980.
• Bernhad Haering, Kristov zakon. Slobodni u Kristu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1986.
• Gabriel – Marie Garrone, Poslušnost i odgoj za poslušnost, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1969.
• Klemens Tilmann, Meditacija – temeljna ljudska dimenzije, (suprevoditelj), KS Zagreb 1975.

Fra Ignacije Radić
1876.-1965.

• Pošast putenosti i uzgoj čistoće, Savez Trećega Reda sv. Franje, 1926.
• Problem trpljenja i veselja u ljudskom životu, Mostar 1924.
• Stopama Bogorodice, Beograd 1932.
• Srce Isusova u Evanđelju, Preko 1934.
• Bog među nama, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb1935.
• Kako da postupim s nervoznim i skrupuloznim osobama, napose u ispovijedi (posebni istisak – separat iz Folium Ecclesiasticum krčke biskupije)
• Budi pobožan, Zagreb 1938.
• Katolička djevojka, Jerolimsko svjetlo (brošure od 1 din.) 1939/40.
• Pred bračnim svetištem, Jerolimsko svjetlo (brošure od 1 din.) 1939/40.
• Kršćanski brak, Jerolimsko svjetlo (brošure od 1 din.) 1939/40.
• Euharistija, Jerolimsko svjetlo (brošure od 1 din.) 1939/40.
• Doktor Antun Mahnić, biskup krčki (životopis), Slavonska Požega 1940.

• Marija: razmatranja o životu Majke Božje, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb 1943.
• Dođi Duše Presveti, 1945. (Fra Ignacije je rukopis od oko 100 stranica poslao uredniku Hrv. knj. društva sv, Jeronima, knjiga nikada nije štampana, a rukopis nije vraćen)
• Oltar naših žrtava i gozba (ciklostilom), Zagreb 1958.
• Život Isusov – dva sveska (Kronološkim redom i Stvarnim redom) rukopisi koji nisu tiskani
• Mahnić, u svojim zadnjim godinama – (petnaestak razmatranja) u rukopisu koji je izgubljen
• Duhovne vježbe – u rukopisima (nekoliko je pripremljeno za tiskanje)

/Pisao je u časopisima: Hrvatska straža (najprije pod pseudonimom Katinov) od 1908. do 1918.; Svećenička zajednica, Krk; Nova Revija, Makarska; Duhovni život, dominikanci – Zagreb; Vrhbosana; Vjesnik počasne straže; Analecta Tertii Ordinis Regularis sancti Francisci; Vjesnik Provincije franjevaca trećoredaca./

(v.v.: Anđelko Badurina, Pismeni radovi o. Ignacija Radića, Vjesnik Provincije franjevaca trećoredaca, 3/1965,4, 95-101)

• Crkva i samostan svetog Franje Ksaverskog u Zagrebu / [Vice Blekić, Jasna Lay, A. B.[Anđelko Badurina], Kajkavsko spravišče, društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti, Zagreb 1978.
• Svetište Svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu, Zagreb 1998. (zbornik)
• S Isusom iz Nazareta (razmišljanja uz nedjeljna evanđelja u nedjelje i blagdane kroz tri godine), Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar 2002.

• Tko će obnoviti Hrvatsku
• Pred Blaženikovim likom (razmišljanja s blaženim A. Stepincem)
• Hrvatske božićne popijevke

• Hrvatska katolička misija : Bad Säckingen : 1972. – 2008., [urednik Vice Blekić], Freiburg – Bad Säckingen – Hrvatska katolička misija, 2008.

• Župa, crkva i samostan sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, Zagreb 2017. (u povodu 75. godišnjice osnutka župe)
• Više od deset križnih putova:
• S Gospom na Kalvariji, Glas Koncila, Zagreb 2016.

• Križni put u prigodi Papina pohoda Hrvatskoj 10. i 11. rujna 1994., Nadbiskupski Duhovni Stol, Zagreb 1994.

Križni put. Molitve za obitelj i narod na Ksaveru [fotografije Nedjeljko Pintarić], Glas Koncila, Rkt. župa sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb 2000.

• Križni put

• Autor je teksta za oratorij Fidelissima Advocata Croatiae, prigodom 2000. Isusova rođendana, koji je uglazbio skladatelj Josip Magdić i koji je izveden u zagrebačkoj katedrali.

• Autor teksta za kantatu Velegorko, koju je skladao isti Josip Magdić i koja je izvedena u okviru Pasionske baštine 2008. u zagrebačkoj gradskoj vijećnici.

Izdao
• Vjenčić počasne straže presvetog Srca Isusova, Zagreb 1929. i 19342.
• Sat na dvoru Kralja Kraljeva (1930. i 19342.)
• Osvjetljene staze, Zagreb 1945.
Prijevod knjige
• Knjiga o beskrajnoj ljubavi, Sarajevo 1935.

24. kolovoza 1868. − Rim, 26. rujna 1954.

hrvatski pjesnik

Bono Zec svoje je pjesme namijenio hrvatskoj katoličkoj hrvatskoj mladeži. Poezija fra Bone Zeca je odgojna s humanističkom porukom koja ističe duhovne vrijednosti života.

• Euharistijsko sunce, Zadar 1914., Šibenik 1922,,, (nekoliko izdanja)

• Mir vam!, izabrane pjesme, 1917. (posvećena krčkom biskupu Antunu Mahniću)
• Neven cvijet, Božičnji vijenac, Uskrsni vijenac, Duhovski vijenac, Nove pjesme, Šibenik, 1923.

• U školi života, pjesme, 1927.
• Cvijeće vječne mladosti, 1930.

Antologije u kojima su mu uvrštene pjesme:

• Duša duše Hrvatske: novija hrvatska marijanska lirika (prir. i sast. Neven Jurica i Božidar Petrač), 1988.
• Istra kroz stoljeća. Kolo 9 ; knj. 1, Hrvatsko pjesništvo Istre XIX. i XX. stojeća, 1989.
• Krist u hrvatskom pjesništvu: od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije (izbor i prir. Vladimir Lončarević), 2007.
• Hvaljen budi, Gospodine moj: sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (prir. Vladimir Lončarević, Božidar Petrač, Nevenka Videk, 2009.

Fra Joso Živković

BIOGRAFSKI LEKSIKON –

ŽIVOTOPISI REDOVNIKA

PROVINCIJE FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA

U HRVATSKOJ OD 1900. DO 2024.

.

U nakladi Provincijalata franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu, u provincijskom nizu Novaja i vethaja – Novo i staro, tiskana je knjiga Biografski leksikon – životopisi redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Hrvatskoj od 1900. do 2024. autora fra Jose Živkovića.

Recezenti su fra Antun Badurina, prof. dr. Tomislav Galović  i prof. dr. Franjo Velčić, redakcija fra Antuna Badurine, lektura prof. Katarine Pandža, korektura i prijelom Marijana Udine, grafičko oblikovanje Irene Žužić. Fotografije su iz Arhiva Provincijalata franjevaca trećoredaca glagoljaša  u Zagrebu.

Knjiga sadrži 440 stranica, 21 x 29,7 cm, tvrdi uvez.

PRIGODNO SLOVO

Fra Ivo Martinović, provincijski ministar

(8. lipnja 2024. g. zaređen je za požeškog biskupa)

U ovom nam Biografskom leksikonu ili Životopisu redovnika fra Joso donosi životopise članova naše Provincije. Ne opisuje nam samo njihovo djelovanje, rad, službe i ostvarenja nego nam uz to prikazuje i povijest, život, rad i stvaralaštvo Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Pokojni fratri, u različitosti osobnih darova, karizmi i u obnašanju službi i dužnosti koje im je povjerila Provincija i Crkva, kao i u radu u građanskim ustanovama – u ljepoti duhovnosti i u velikom stvaralaštvu – predstavljaju bogati životni hod naše zajednice u 19. i 20. i preko 20. godina u 21. stoljeću, ostvaren naviještanjem evanđelja i svjedočenjem za Krista.

Svaki ljudski život ima svoj početak i kraj. Ovaj Leksikon pokojnih redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša donosi nam popis redovnika s podatcima o njima od rođenja i njihova života u obiteljskoj stvarnosti i životnog puta do dolaska u našu Provinciju sve do smrti. On nam govori o njihovu odgoju, školovanju, formaciji te o onome što su kao fratri radili, ostvarili ili proživjeli u svojem životu. Iz zapisanih i prikupljenih podataka može se vidjeti veliko duhovno, intelektualno i kulturno bogatstvo koje su primili i kojim su obogaćivali druge. Iz te perspektive treba promatrati njihove osobne živote, kao i cijeli Leksikon koji na jednom mjestu daje lijep prikaz stoljetnoga života i djelovanje naše Provincije.

Svaka redovnička zajednica započinje i temelji život svojih članova na formaciji koja se ostvaruje odgojem i školovanjem u sjemeništima ili školama, novicijatu, teološkim učilištima i životom u zajednici. U Leksikonu se otkriva kako se sve to na različite načine i u različitim mjestima ostvarivalo u našoj Provinciji. Naši sjemeništarci, osim školovanja u našim sjemeništima na Školjiću, Glavotoku, Krku, Ogulinu, Splitu i u Odri, školovali su se i u biskupijskim sjemeništima. Novaci su bili u novicijatu u samostanima na Glavotoku, Školjiću i u samostanu sv. Franje Asiškoga u Krku. Važno je istaknuti da je Provincija u to vrijeme organizirala mladim redovnicima studij teologije na Školjiću i Zaglavu, početkom 20. stoljeća u krčkom samostanu te na teološkim učilištima u Hrvatskoj. Za određene je generacije taj studij bio specifičan i težak zbog društvenih i političkih prilika ili ratnih okolnosti. Poslijediplomske teološke ili druge studije pojedini su fratri završili na crkvenim učilištima u Hrvatskoj i inozemstvu ili na građanskim sveučilištima. Osim odgoja, školovanja i formacije, u knjizi vidimo neke bitne osobine koje nam oslikavaju život fratara u samostanima i Provinciji te  poslove koje su obavljali u Crkvi i svjetovnim ustanovama. Zapažamo da su fratri u 19. i 20. stoljeću teško živjeli i radili, da su, također, obrađivali zemlju i fizički radili. Tu stvarnost i svetost svoga redovničkoga poziva, kao uzorni pokornici i ljudi predane molitve, posebno su živjela naša časna braća redovnici koji su svakodnevno radili kao vrtlari, kuhari, drvodjelje, vratari ili sakristani.

Mnogi su fratri obrađivali zemlju i uz to se intenzivno bavili intelektualnim radom i knjigom. U tom je povijesnom vremenu fra Antun Dragutin Parčić imao glagoljsku tiskaru na Glavotoku koja je bila jedan od važnijih znakova našega višestoljetnog glagoljaškog identiteta i djelovanja u našem narodu i bogoslužju. Od neprocjenjive je vrijednosti činjenica da se u Leksikonu, barem malo, možemo upoznati s tiskanim i pisanim djelima naše Provincije i pojedinih fratara na glagoljici i latinici. Osim toga, imamo određene informacije o onome što su fratri napisali ne samo na hrvatskom jeziku nego i na stranim jezicima. Ovdje imamo skoro sve ono što su ostavili u baštinu Provinciji, Crkvi, hrvatskoj kulturi i svijetu, njihova djela i sve čime su se kao profesori ili fratri bavili pišući i objavljujući razna znanstvena i teološka djela, knjige duhovnih sadržaja i stručne članke, molitvenike, popijevke i slično. Na temelju knjige vidimo da su fratri, koji su bili profesori, predavali u nadbiskupijskim sjemeništima i na teološkim fakultetima i institutima. Neki su predavali na građanskim fakultetima i postali veliki znanstvenici na crkvenim ili građanskim sveučilištima. Osim toga, vidimo da je jedan bio važan leksikograf, a neki su bili neumorni istražitelji, veliki povjesničari i pravi glagoljaši, teološki mislioci i filolozi, prosvjetitelji i pisci, publicisti i pjesnici. Među njima nalazimo i pionire fotografije u nas, filmske scenariste i one koji su aktivno djelovali na području kulture i umjetnosti.

Knjiga nam kroz apostolat fratara predstavlja poznate velike ispovjednike i duhovnike u sjemeništima, bogoslovijama, ženskim i muškim redovničkim zajednicama, kao i one koji su bili duhovnici ili kapelani u vojsci, bolnicama, staračkim domovima i Domu za ratnu siročad te voditelji duhovnih seminara itd. Velik je doprinos fratara u duhovnoj brizi za vjernike u duhovnoj i pastoralnoj pomoći u pučkim misijama, u raznim crkvenim zajednicama, društvima i pokretima, u bratovštinama, u Franjevačkome svjetovnom redu, Počasnoj straži i slično. Leksikon nam pomaže upoznati složenost i različitost apostolata i pastoralnog rada fratara koji su obnašali službe župnika i župnih vikara u dijecezanskim župama. Pojedinci su kao katehete i vjeroučitelji predavali u državnim školama do završetka Drugoga svjetskog rata, a neki su na tom polju djelovali tijekom i poslije Domovinskoga rata. Posebnu je ulogu i poslanje Provincija ostvarila osnivanjem Povjerenstva u Americi i Njemačkoj, a fratri su dali veliki doprinos svojim pastoralnim radom u inozemnoj pastvi, u hrvatskim katoličkim misijama.

Naši su fratri uvijek bili povezani s ljudima i stvarnostima pojedinog vremena. Tako je bilo i u našoj stvarnosti suvremenog svijeta i čovjeka u kojoj društveni mediji imaju veliko značenje i ulogu. Ova nam knjiga govori i o fratrima koji su imali dragocjenu ulogu u medijima te o njihovu doprinosu u njima, na primjer pri osnivanju i djelovanju Informativne katoličke agencije i Hrvatskoga katoličkog radija i uopće o aktivnoj suradnji fratara s crkvenim i društvenim medijima.

Uz knjige fra Stjepana Ivančića, fra Petra Runje i drugih naših fratara, ova će nas knjiga uvesti u još bolje i detaljnije upoznavanje Provincije i stvaranje cjelovite slike o našoj zajednici koja je svojim članovima obogatila sveopću i mjesnu Crkvu, naš narod, hrvatsku povijest, kulturu i društvo. U tom su kontekstu veliku ulogu u životu Crkve, Reda i naše Provincije imali fratri koji su bili obnovitelji konstitucija Reda (fra Stjepan Ivančić i fra Pijo Dujmović), kao i oni kojima je Providnost dala da obnašaju najodgovornije službe u Crkvi (biskupa) i Redu (generalnog ministra). Neistražena je i nepoznata prisutnost i djelovanje biskupa fra Srećka Badurine i drugih fratara u raznim tijelima i vijećima biskupskih konferencija Hrvatske, Jugoslavije i Europe, ali i uloga onih fratara koji su dali veliki doprinos na razini Reda te onih koji su svojim životom i radom bili utemeljitelji drugih provincija franjevaca trećoredaca u svijetu.

U Leksikonu, između ostaloga, doznajemo da su fratri bili pokretači određenih ideja, utemeljitelji samostānā i župā, njihovi graditelji i obnovitelji. Bili su osnivači i članovi crkvenih i građanskih društava te pokretači katoličkih listova ili časopisa. Neki su fratri za svoj životni rad i ostvarena znanstvena dostignuća primili priznanja Crkve ili Reda, državne nagrade ili predsjednička odlikovanja. Događalo se da su pojedinci bili u državnim i raznim civilnim institucijama kao članovi određenih vijeća i povjerenstava te su pritom obnašali odgovorne i ugledne službe na područjima hrvatskog društvenog i kulturnog života.      

U Leksikonu se upoznajemo i s dobi pokojnih članova Provincije, od najmlađih, poginulih sjemeništaraca iz Matića, novaka i bogoslova, do mladih svećenika i ostalih fratara pa sve do fra Danijela Mihatova koji je doživio stoljetnu starost. Među pokojnim su redovnicima i neka braća koja u narodu još uživaju glas svetosti. Osim navedenih, među njima su i fratri mučeničke svetosti koji su bili u logoru i u raznim zatvorima, oni koji su podnijeli razna progonstva i mučenja koja su provodile komunističke i fašističke vlasti, a od kojih su neki, kao klerici ili svećenici, bili teško mučeni i ubijeni za vrijeme komunističkog režima. Ubijeni su samo zato što su bili vjerni Bogu i Crkvi te su služili i voljeli svoj hrvatski narod i domovinu. 

Uz neke nedostatke Leksikona, o kojima govori i sam autor, sve je, ili skoro sve, sakupljeno na jednom mjestu. Naime, Leksikon ima posebnu vrijednost jer se temelji na raznim provincijskim izvorima i arhivima, provincijskim službenim dokumentima i knjigama koje su napisali naši fratri. Sve osobe opisane u ovoj knjizi živjele su franjevačku trećoredsku duhovnost koja se prenosila s generacije na generaciju. To je duhovnost zajednice koja ima svoju povijest i kontinuitet od samih početaka do danas. Fratri su je upoznavali, u njoj živjeli u različitim životnim i povijesnim okolnostima te svjedočili da je Bog onaj koji sve stvara, oblikuje i vodi. Prisutnost i djelovanje Duha Svetoga očiti su u bogatstvu darova, karizmi i u ljubavi koju on izlijeva na grješne ljude pozvane u redovničko i svećeničko zvanje. U ovoj su knjizi navedeni oni koji su se kao članovi naše Provincije odazvali Bogu i povjeravali mu svoj život, srce i nesavršenost te ga proslavili služeći njemu i ljudima.

Knjigom se poziva na upoznavanje s Provincijom franjevaca trećoredaca glagoljaša putem životnih biografija njezinih članova. Ujedno se prenosi bogata provincijska tradicija ostvarena u životima članova i cijele zajednice u teškome povijesnom razdoblju hrvatskog naroda i Crkve u njemu. U životopisima fratara otkrivamo i druge važne događaje i činjenice određenog vremena, bogato stvaralaštvo i djelovanje ne samo pojedinih fratara nego i cijele Provincije prije i poslije Drugog vatikanskog koncila. U knjizi je zabilježen veliki trag koji je zahvaljujući običnim i jednostavnim fratrima ostao u crkvenom i društvenom životu Hrvatske, Crkve, Reda i naše Provincije. Svaki je fratar svojim životom originalan, neponovljiv i neprocjenjiv te onime što je ostvario služeći Bogu.

Zahvaljujem fra Josi Živkoviću na strpljivosti, upornosti i marljivosti u pisanju i pripremi  ovog Leksikona jer nam u njemu istodobno, donoseći biografije pokojnih fratara, ukratko predstavlja djelovanje Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u 19., 20. i 21. stoljeću. Leksikon nam pomaže vidjeti kako se Provincija snalazila, razvijala i čime se sve bavila u razdoblju svoga postojanja i djelovanja koje je bilo posebno obilježeno Prvim i Drugim svjetskim ratom, poraćem te Domovinskim ratom. Životopisima naših pokojnih članova i svim popisima i prilozima na kraju knjige, autor nam pruža jednostavan način informiranja o osobama, njihovim službama i  zanimanjima. Opisi njihova života, rada i djelovanja mogu poslužiti za bolje upoznavanje i vrednovanje identiteta naše zajednice, njezine bogate duhovne i kulturne baštine, kao i njezina doprinosa u životu hrvatskoga naroda, Crkve i društva. Nadamo se da će buduće generacije u knjizi naći dragocjenu pomoć na svom putu upoznavanja Provincije, njezina života, apostolata i duhovne baštine. Svatko tko želi upoznati naše fratre i djelovanje naše Provincije ima pravu knjigu u svojoj ruci.

PROSLOV I  NAPOMENA  ČITATELJIMA

Motiv za istraživanje i objavljivanje

Početkom 2020. g. ponovno je aktivirana provincijska mrežna stranica u kojoj je u rubrici O nama dodan i naslov Naša baština. Prihvatio sam molbu odgovornih za ovu stranicu da se pozabavim naslovom Naša baština te sam, koliko je bilo u mojoj moći, popunjavao taj dio naše stranice. Da bih olakšao pisanje i učinio ovaj dio što preglednijim, predložio sam dva veća naslova: Naši znameniti fratri i Kulturna baština. U naslovu Kulturna baština podnaslovi su Izdavačka djelatnost (Vjesnik franjevaca trećoredaca, Provincijski nizovi i Pojedinačna izdanja), Samostanske knjižnice i arhivi te Kulturna dobra (Nepokretna kulturna dobra i Pokretna kulturna dobra). Obrada građe i stavljanje na provincijsku stranicu išle su, mogu slobodno reći, ubrzanim ritmom, a to donosi i svoje neželjene učinke. Naime, osjetio sam da stranica zbog velike količine teksta i fotografija gubi preglednost i zanimljivost te da neće ispuniti svrhu informiranja. Pripremajući materijale, osobito za poglavlje Naši znameniti fratri te listajući dostupnu literaturu uočio sam da se, gotovo svi tekstovi u objavljenoj literaturi odnose na tek tridesetak redovnika iz povijesti Provincije, a ponajviše na one koji su preminuli u dvadesetom stoljeću. Postavlja se pitanje što je s onih tisuću preminulih redovnika, koje spominjemo samo u molitvi za pokojne redovnike i u čitanju iz Imenika preminulih redovnika uoči godišnjice smrti. Zanimljivo je da se i za onih manje poznatih stotinjak preminulih redovnika iz nedavne prošlosti, odnosno iz 20. stoljeća, malo objavilo u Vjesniku franjevaca trećoredaca i Obavijestima o smrti iz Provincijalata. Odlučio sam, u početku, za manje poznate redovnike od 1900. do 2024. g. pronaći više materijala i staviti ih na uvid i raspolaganje. To svakako više nije provincijska mrežna stranica zbog prethodno navedenih razloga u tekstu.

Početkom trećeg tisućljeća u Provinciji se sve više razgovaralo o pisanju i objavljivanju povijesti Provincije 20. stoljeća. Povjestne crte o samostanskom III. redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri fra Stjepana Ivančića objavljene su davne 1910. g. u Zadru. Od tada, sustavnijeg pisanja o Provinciji gotovo da i nema ili ima ponešto o pojedinim događanjima, mjestima gdje živimo te o nekim redovnicima. Prikupljanje građe i pisanje o povijesti Provincije 20. stoljeća obavljao je fra Petar Runje, koji je dio napisane građe pohranio u svoje računalo te otisnuo i uvezao kao radni materijal u Ogulinu 2007. g. Koliko je meni poznato, građu je proslijedio velikom broju redovnika na uvid, popravke, sugestije i nadopune. Nakon toga, ništa se više nije radilo.

Listajući Hrvatski franjevački biografski leksikon dobio sam ideju da bi se sva prikupljena građa mogla objediniti u Biografskom leksikonu redovnika Provincije i objaviti u provincijskom nizu Novaja i vethaja u kojem je objavljeno devet naslova, a zadnji 2012. godine.

Prikupljanje građe, literatura i izvori

U zajednici sam preko pedeset godina, došao sam 1969. g. u sjemenište u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri kraj Zagreba te sam aktivni sudionik u životu i djelovanju zajednice još od studenskih dana. Službe i zaduženja u Provinciji omogućile su mi bivanje u blizini brojnih redovnika i događanja. Naime, već kao student bio sam uključen u izdavanje Vjesnika franjevaca trećoredaca, devet godina bio sam provincijski tajnik i u toj službi aktivni dionik uređenja provincijskog arhiva. Nešto kasnije, uređujući knjižnice i arhive, pronašao sam puno građe za životopise redovnika.

U Imeniku preminulih redovnika fra Petra Runje pronašao sam izvorište i glavnu smjernicu za rad. Iz Imenika sam preuzeo popis svih redovnika koji su preminuli od 1900. do 1987. g., kada je Imenik objavljen, s osnovnim podatcima o redovnicima. To su: redovnikovo ime i prezime, dan, mjesec i godina smrti, mjesto smrti i ukopa te službe koje je obnašao u Redu, Provinciji, pastoralu i ostalo. U Vjesniku franjevaca trećoredaca koji se objavljuje od 1963. g., nalaze se nekrolozi (obavijesti o smrti), detalji vezani uz sprovode i ukope (mise zadušnice, oproštajni govori, bibliografije itd.) te mnogi članci o pojedinim redovnicima za godišnjice smrti ili povezanost s nekim događanjima. U Vjesniku su 64 nekrologa preminulih redovnika s onime što je povezano s njima te 30 objavljenih radova u rubrici In memoriam, od kojih se 26 radova odnosi na redovnike preminule od 1900. g. do danas (neki su spomenuti više puta). Fra Joso Živković izradio je Bibliografiju Vjesnika franjevaca trećoredaca koja je objavljena 2014. g., kojom sam se redovito služio. U knjizi fra Nikole Gregova Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša koja je objavljena 1990. g. neizmjerno je bogatstvo činjenica i arhivskih podataka ne samo o školstvu u Provinciji nego i o povijesti te posebno o mnogim redovnicima o kojima se malo ili ništa nije pisalo. Tu su i zbornici sa znanstvenih skupova koji su objavljeni kao knjige: Iskoni be slovo (2001.) Antuna Dragutina Parčića, hrvatskog jezikoslovca i glagoljaša (1993.), Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine (2013.) te Izvještaji sa znanstvenih skupova objavljeni u Vjesniku.

U Hrvatskom franjevačkom biografskom leksikonu koji je objavljen 2010. g., nalaze se prilozi o nekim znamenitim redovnicima, osobito iz novijega razdoblja povijesti Provincije, što mi je poslužilo za nadopunu i provjeru osnovnih podataka.

Profesori dr. Tomislav Galović i dr. Ivan Botica pomni su istraživači provincijskog i  samostanskih arhiva i građe iz ostavština pojedinih redovnika te su objavili nekoliko knjiga, niz članaka u časopisima i periodikama te organizirali znanstvene skupove u obilježavanju godišnjica u Provinciji te pojedinih samostana i redovnika. Uz njih treba spomenuti i višeg konzervatora gosp. Damira Sabalića koji je fra Stanka Dujmovića prikazao i promovirao kao vrsnog fotografa i pionira fotografije u Hrvatskoj, u brojnim člancima i na prigodnim izložbama. Vlč. Antun Bozanić u knjizi Svećenici i župe na području krčke biskupije od 1900. godine do danas donosi popis s kratkim životopisima redovnika Provincije rodom iz krčke biskupije.

Uz ovakvo obilje tiskane literature, iz koje sam prikupio mnogo građe za veliki broj redovnika koji su djelovali u razdoblju od 1900. do 2024. g., morao sam otići i korak dalje za one redovnike o kojima nitko nije pisao te posegnuti za istraživanjem u arhivima. Kao poveznica između tiskane građe i istraživanja u arhivima pomogla mi je tiskana knjiga Botica – Kovačić – Kuhar, Knjiga posinovljenja, novicijata i zavjetovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša otoka Krka (1717. – 1914.) koja je objavljena 2015. g. U ovoj knjizi objelodanjena su četiri rukopisna spisa krčkih trećoredskih samostana o zapisima trećoredskih posinovljenja, oblačenja, novicijata i zavjetovanja: Knjiga posinovljenja 1717. – 1831. i 1869. – 1914. te Knjiga novicijata i zavjetovanja 1791. – 1901. samostana sv. Marije na Glavotoku, Knjiga posinovljenja i novicijata 1734. – 1889. samostana sv. Marije Magdalene na Portu i Knjiga posinovljenja samostana sv. Franje Asiškoga u Krku 1815. – 1908.

U popunjavanju podataka poslužio sam se Arhivom Novicijata Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od godine 1906. pa do danas. U službi sam kao učitelj novaka od 2009. g. te mi je tekući novicijatski arhiv koji je u kući novicijata u samostanu sv. Franje Asiškoga u Krku pri ruci i dostupan. Mnoštvo podataka o pojedinim redovnicima pronašao sam u novicijatskom arhivu u knjigama: Knjiga zapisnika oblačenja (do 1954.), Glasovanja samostanske zajednice za novake i polaganja privremenih zavjeta (do 1952.) 1906. – 1987., Knjiga Zapisnika zavjetovanja (polaganje privremenih zavjeta) u provinciji sv. Jeronima od 1952. do …, Knjiga zapisnika oblačenja redovničkog odijela i primanja u novicijat od 1954. do… te Knjiga zapisnika glasovanja samostanske zajednice za novake, od 1989. do…

Unatoč tome što sam prikupio obilje materijala iz literature i navedenih izvora, nedostajalo je ponešto osnovnih podataka, osobito godina, mjesta i službi redovnika iz druge polovice 19. i s početka 20. stoljeća do 1936. g. kada je započeo proces ispunjavanja životopisa, odnosno Curricum vitae za svakog redovnika. Svojevremeno sam, pored knjižnice, uredio i Arhiv samostana sv. Franje Asiškoga u Krku s odgovarajućim inventarom (koji je opći, ali se njime može poslužiti i pronaći dokumente u arhivu) te sam se u pronalaženju odgovarajućih podataka lakše snalazio. Iz Arhiva samostana sv. Franje Asiškoga u Krku poslužio sam se sljedećim djelima: Urudžbeni zapisnik od 1912. do 1939., Urudžbeni zapisnik od 1940. do 2002., Knjiga svečanih zadušnica za pokojne redovnike naše Redodržave od 1911. do 1963., Ljetopis samostana sv. Franje Asiškoga u Krku od 1911. do 1957. te dokumenti iz službenih spisa od 1850. do 2024. g. Može se uočiti da unos u navedene knjige započinje 1911. g. kada je i službenim dopisom određeno vođenje samostanskih knjiga (knjige su vođene i prije ove odredbe, ali neujednačeno i neredovito). U službenim spisima posebnu pozornost posvetio sam zapisnicima provincijskih kapitula i prvim sjednicama provincijskih uprava u kojima su u većini slučajeva izneseni rasporedi samostanskih obitelji s imenima, prezimenima redovnika i određenim službama te obavijestima o smrti redovnika koje su redovito iz Provincijalata slane svim samostanima. Najviše vremena potrošio sam na istraživanje službenih spisa prije ažuriranja urudžbenog zapisnika, tako da sam više puta prelistao svu arhivsku građu od 1850. do 1912. g. tražeći određene informacije o pojedinim redovnicima. U Knjizi svečanih zadušnica za pokojne redovnike, uz zapise o smrti i izrečene zadušnice, u većini slučajeva, nalaze se i kratki životopisi, osobine i karakteristike redovnika. U Arhivu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu istraživao sam sve ono što mi je nedostajalo. To su službeni spisi, Curriculum vitae i Knjiga zavjetovanja i primanja redova.

Znam da su se odgajanici Provincije školovali i u Zadru, u državnoj gimnaziji i na studiju teologije na Centralnom bogoslovskom sjemeništu, stoga sam uputio molbu Arhivu zadarske nadbiskupije za ispis redovnika koji su ondje studirali. Fra Nikola Gregov u knjizi Školovanje… na str. 23 piše: „I tako je četrdesetih godina 19. stoljeća konačno u Provinciji zaključena praksa školovanja kandidata po pojedinim samostanima. U to vrijeme kandidati se školuju na državnoj gimnaziji u Zadru.“ A studij teologije, kako piše na str. 106: „Od tridesetih godina 19. stoljeća bogoslovi pohađaju Latinsko sjemenište (koje je otvoreno 1826. g., a preimenovano je 1905. g. u Centralno bogoslovsko sjemenište) dok nije prestalo s radom u Zadru 1921. g.“ Ivan Ostojić u članku Centralno bogoslovsko sjemenište u Dalmaciji iznosi da su u ovom sjemeništu studirala 64 studenta Provincije koja su stanovala u samostanu sv. Mihovila u Zadru. Između ostalih u Zadru su studirali: fra Augustin Bajčić, fra Karlo Brajković, fra Ljudevit Brusić, fra Celestin Buić, fra Jacinto Buić, fra Anđelko Buratović, fra Josip Dujmović, fra Nikola Dujmović, fra Pijo Dujmović, fra Stanko Dujmović, fra Franjo Fatuta, fra Srećko Hržić, fra Stjepan Ivančić, fra Jerolim Jurišić, fra Franjo Kršić, fra Ignacije Mašina, fra Vice Milčetić, fra Alfonso Mršić, fra Ladislav Pindulić, fra Antun Pravdica, fra Vjekoslav Pravdica, fra Ignacije Radić, fra Hijacint Rušin, fra Vjenceslav Saganić, fra Kerubin Sišul, fra Dobroslav Sorić, fra Dinko Šulina, fra Bono Zec, fra Danijel Zec, fra Albert Žagar, fra Konrad Žgaljić, fra Žamarija Žgaljić, fra Benedikt Žgombić itd.

Odlučio sam se za još jedan korak u prikupljanju i provjeri podataka kako bi se popunile praznine kod pojedinih redovnika, osobito onih rođenih u 19. stoljeću i koji su preminuli u mlađoj životnoj dobi. Za desetak redovnika iz tog razdoblja poslao sam molbu župnicima rodnih župa u krčkoj biskupiji kako bi mi pomogli u pronalaženju nepoznatih podataka. Dobio sam vrijedne podatke za nekoliko redovnika iz djela anagraf i Status animarum (Stanje duša). Sve župne matice komunističke su vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele s obećanjem da će napraviti prijepis ili snimku, što nikada nisu učinile. Župnicima zahvaljujem na odazivu i pomoći.

Preslikao sam nadgrobnu ploču na samostanskom groblju u Glavotoku i iznenadio se koliko je podataka netočno upisano, osobito godina rođenja. Ovo su ispravci i točni podatci:

Brajković, fra Karlo (Beli na otoku Cresu, 27. VII. 1875. – Glavotok na otoku Krku, 24. VIII. 1922.) – na ploči god. rođenja: 1874.

Brusić, fra Ljudevit (Poljica na otoku Krku, 1850. – Krk, 2. VI. 1911.) – na ploči god. rođenja: 1851.

Buić, fra Jacinto (Milohnići, na otoku Krku, 14. XII. 1837. – Glavotok na otoku Krku, 14. IX. 1918.) – na ploči god. rođenja: 1841.

Dujmović, fra Ljudevit (Porat na otoku Krku, 4. II. 1840. – Porat na otoku Krku, 27. VII. 1927.) – na ploči god. rođenja: 1841.

Koljevina, fra Antun (Cres, 3. IV. 1836. – Glavotok na otoku Krku, 9. I. 1920.) – na ploči god. rođenja: 1839.

Mršić, fra Vjenceslav (Milohnići na otoku Krku, 7. IV. 1894. – Milohnići na otoku Krku, 6. I. 1913.) – na ploči je ime Vjekoslav, god. rođenja: 1893. i smrti 1912.

Zec, fra Danijel (Brzac na otoku Krku, 5. IV. 1845. – Krk, 11. VIII. 1935.) – na ploči god. rođenja: 1844.

Žgaljić, fra Žamarija (Linardići na otoku Krku, 13. XII. 1844. – Glavotok na otoku Krku, 28. II. 1923.) – na ploči god. rođenja: 1854. 

Žic, fra Šime (Punat na otok Krku, 28. X. 1831. – Rijeka, 23. I. 1911.) – na ploči god. rođenja: 1833.

U Provincijskom su arhivu fotoalbumi i fotografije fra Antuna Dragutina Parčića, fra Stanka Dujmovića, fra Rajka Kraljeva te poneka fotografija fra Serafina Mičića iz kojih sam preuzeo fotografije starijih redovnika. Ostale fotografije presnimljene su iz Adresara Provincije (2008.) te s pojedinačnih fotografija.

Biografski leksikon ili Životopisi redovnika

Ova je knjiga svojevrsna povijest Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od 1900. do 2024. g. na hrvatskom prostoru izložena putem djelovanja 138 članova zajednice i četiri poginula sjemeništarca u Domovinskom ratu u kojoj se vjerno prikazuju životopisi i doprinosi pojedinaca. Prikazom života i djelovanja pojedinaca oslikava se redovnička zajednica sa svojim problemima, životnim stvarnostima, nastojanjima i ostvarenjima te pokazuje i svoju ranjivost, žilavost, usmjerenje i ukorijenjenost u vrijeme i prostor. Pojedinci govore o duhovnom ozračju, vjerskom, intelektualnom, kulturnom itd. u redovničkoj zajednici u vrijeme njihova životnog puta. Govore kako se odnositi prema naslijeđenoj prošlosti, što je važno za sadašnjost i da je budućnost (na zemlji i na nebesima) ona odrednica kojoj težimo. Stoga sam u Prilozima dodao sljedeće studije: Iz povijesti Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša te o Duhovnosti franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Polazeći od činjenice da neću samo nabrajati pojedine redovnike s njihovim životopisima, nego ću predstaviti jedno vremensko razdoblje redovničke zajednice te, možda, motivirati sadašnjost za kvalitetnije življenje i ostvarenje, našao sam se u dilemi kako obrađivati članke i, u konačnici, koji naslov dati knjizi: Biografski leksikon ili Životopisi.

U razgovoru s prof. dr. Tomislavom Galovićem, koji je obradio jednog redovnika kao primjer za biografski leksikon, odlučio sam da ću životopise pojedinaca obrađivati za biografski leksikon, obogaćujući ih zanimljivijim sadržajima iz života i djelovanja redovnika. 

Kompozicija tekstova sadržava: naslovne podatke, životopis s opisom rada i djelovanja te vrednovanje i bibliografiju (djela, izvori i literatura). U naslovnim podatcima, uz prihvaćeni oblik prezimena i redovničkog imena s oznakom fra, navode se u zagradama i krsna imena. Osobe koje imaju isto prezime nižu se prema abecednom redu imena, a ako im je i ime isto, onda kronološki, prema godini rođenja. Ispod prezimena i imena u malim zagradama su podatci o rođenju i smrti (mjesto i datum rođenja te mjesto i datum smrti) te je kao treća odrednica u naslovnim podatcima naveden status redovnika (redovnik/svećenik) i kratka oznaka. Slijede životopisi s opisom rada i djelovanja. Bibliografska građa raspoređena je u dvije skupine, djela te izvori i literatura. U skupini Djela navedena su samo ona koja su objavljena i raspoređena su kronološkim redoslijedom, a unutar iste godine nižu se bibliografske jedinice prema abecednom redoslijedu naslova. U skupini Izvori i Literatura naveden je popis onoga što je o pojedinoj osobi pisano, u ovom slučaju samo ono čime sam se služio. Jedinice su poredane u Izvorima abecedno te u Literaturi kronološki, a unutar iste godine prema abecednom slijedu početnoga slova autorova prezimena ili naslova. Citati su navedeni jezikom i grafijom izvornika, a ako su zapisani nelatiničnim pismom, transliterirani su u latinično. Za način pisanje bibliografije poslužio sam se odrednicama iz Uputa za pisanje bilježaka i bibliografije u izdanjima Hrvatskog instituta za povijest, Zagreb 2015. g.

Idealan tip članka, sa svim sastavnim dijelovima, mogao se cjelovito ostvariti samo ondje gdje su poznati svi potrebni podaci i gdje pojedine stručne osobitosti nisu zahtijevale nužna odstupanja i prilagodbe u iznošenju građe.

Nekoliko napomena i pojašnjenja

Ovaj Biografski leksikon retrospektivan je (ograničen na mrtve) te su uvršteni samo redovnici Provincije koji su preminuli od 1900. do 2024. g. U redovničkim zajednicama redovito se postavlja pitanje u kojem trenutku i kojim činom netko postaje redovnikom, odnosno članom dotične redovničke zajednice. Postaje li se redovnikom ulaskom u zajednicu, oblačenjem, polaganjem privremenih zavjeta ili pak polaganjem svečanih zavjeta? Imajući pred sobom Imenik preminulih redovnika u kojemu se spominju ne samo redovnici i svećenici sa svečanim zavjetima nego i redovnici s privremenim zavjetima i novaci te jedan tercijar, koji su preminuli kao članovi zajednice, odlučio sam uvrstiti sve redovnike koji su u Imeniku, redovnike koji su preminuli od 1987. do 2024. g. te dodati još jednu biografsku jedinicu s četvoricom sjemeništaraca poginulih u Domovinskom ratu. Na kraju Životopisa je Dodatak u kojemu su dva životopisa svećenika (redovnika), fra Antuna Dragutina Parčića i fra Kazimira Tetkića s obrazloženjem zašto su oni uvršteni, i to u Dodatku.

Budući da u zajednici u praksi nije usvojena jedinstvena terminologija za službe, institucije i slično, donosim popis termina u obliku u kojem ih rabe zakonodavne knjige ili se predlažu kao moguća rješenja: generalni ministar, vikar, tajnik, vijećnik, ekonom, vizitator, generalni kapitul, generalno vijeće, generalna uprava, prošireno vijeće Reda, provincijski ministar, vikar, tajnik, vijećnik, ekonom, provincijski kapitul, provincijska kongregacija, provincijsko vijeće, provincijska uprava, prošireno vijeće Provincije, sabor Provincije, samostanski poglavar, vikar, vijećnik, ekonom, samostansko bratstvo, samostansko vijeće, samostanski zbor, odgojitelj sjemeništaraca, učitelj postulanata, učitelj novaka, odgojitelj bogoslova, a koje sam upotrijebio u ovom Biografskom leksikonu, osim ako nije citirano iz korištenih Izvora i Literature. Koristio sam se jedinstvenim izrazom fra za sve redovnike bez oznake o. za svećenike (stare oznake o., brat laik, ostale su samo ondje gdje su u citiranom prilogu tako napisane).

Zaključak i zahvala

I reče prorok Amos: „Nisam bio prorok ni proročki sin… bio sam stočar i gajio sam divlje smokve. Ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.“ (Am 7, 14–15). Tako ni ja nisam školovani povjesničar niti istraživač arhiva, ali sam se upustio u ovaj posao s nadom da ću ga, uz pomoć drugih, privesti kraju. Uz mnogo truda i utrošenog vremena, priveo sam ga kraju i to, vjerujem, dosta uspješno. Puno je biografskih jedinica s mnoštvom imena, datuma i godina, mjesta i službi te mnogo konzultirane literature i izvora. Postoje li nepreciznosti, nedosljednosti i netočnosti u biografskim jedinicama, to je zato što nisam „prorok ni proročki sin“, već uporni radnik s ograničenim znanjem i dometom. U spomenutoj Literaturi i Izvorima priklanjao sam se, u slučajevima nepodudaranja činjenica, onima koje su vjerodostojnije u pogledu autoriteta i koje su bliže Izvorima. Mogu sa sigurnošću potvrditi da je u Imeniku preminulih redovnika fra Petra Runje, od upisanih 86 redovnika koji su preminuli od 1900. do 1987. g., petnaestak upitnih podataka, koji se odnose na datum smrti (u pet slučaja), na mjesto rođenja ili preminuća (u osam slučajeva: npr. Dubašnica ili preciznije Porat, bolnica u gradu u kojemu je redovnik preminuo ili samostan u kojemu je redovnik živio), jedno prezime (Salomoni ili Salamoni) te jedan neistraženi novak kojega je fra Petar preuzeo iz Ivančićeva Nekrologija. U razgovorima s nekim redovnicima spominjalo se da u fra Petrovu Imeniku nisu uvršteni svi preminulih redovnici, da ih ima još, a u svojem sam istraživanju pronašao upitnu dvojicu novaka kojih nema u Imeniku. Za jednoga sam pronašao u Izvorima da nije preminuo kao član zajednice, a za drugoga s prezimenom Antonina iz Žmana na Dugom otoku, upitao sam fra Šimu Antonina koji mi je potvrdio da je preminuo kod kuće u Žmanu i da nije bio član zajednice u vrijeme smrti (obojica su zbog bolesti otpuštena iz zajednice).

U zahvaljivanju svima onima koji su pomogli da se Leksikon objavi, krenut ću pomalo neuobičajeno: provincijskim ministrima i provincijskim tajnicima u dosljednosti slanja Nekrologa za redovnike kao službene dokumente, urednicima Vjesnika franjevaca trećoredaca koji su od 1963. g. uredno donosili priloge o smrti i ukopu redovnika, onima koji su se svojim prilozima u Vjesniku za godišnjice smrti prisjećali preminulih redovnika u rubrici In memoriam (posebno ističem fra Antuna Badurinu), fra Petru Runje zbog kojega imamo i Imenik preminulih redovnika, vanjskim suradnicima: prof. Juliju Derossi, prof. dr. Tomislavu Galoviću, prof. dr. Ivanu Botici i konzervatoru Damiru Sabaliću koji su nas učinili prisutnijima u društvenoj zbilji svojim istraživanjima naših arhiva, organiziranjem znanstvenih skupova i objavljivanjem knjiga i članaka o pojedinim redovnicima i Provinciji.

Posebno zahvaljujem onima koji su sudjelovali u oblikovanju i objavljivanju ove knjige: našemu Provincijalatu na materijalnoj potpori, prof. dr. Tomislavu Galoviću, na uputama i ustupanju svojih radova, fra Branku Lovriću na fotografijama i dopunama, fra Mirku Miškoviću neumornom pomagaču u prikupljanju građe iz Arhiva Provicijalata franjevaca trećoredaca u Zagrebu, fra Antunu Badurini na uredno obavljenoj redakciji, Katarini Pandži na lekturi, Marijanu Udini na korekturi i tehničkoj podršci te Ireni Žužić na svemu što je uredila za tisak: prijelom, dizajn, grafika… (Irena je ovo napravila do Uskrsa 2021. g., ali Leksikon nije predan u tiskaru te je iz ovoga preuzeta samo grafika za ovo izdanje u 2024. g.), Fra Antunu Badurini, Tomislavu Galoviću i Franji Velčiću hvala na recenzijama.

Istraživanje sam završio na Božić 25. prosinca 2020. g. u samostanu sv. Franje Asiškoga u Krku i s tim datumom završio sam upis biografskih jedinica i pribavio veći broj fotografija. Na početku 2021. g. Irena je završila prijelom, grafiju i dizajn te su recenzenti završili prikaze i provincijski ministar fra Ivo Martinović Prigodno slovo. Trebalo je učiniti sve ostalo da se tekst pripravi za tisak: nadopunu i ispravke, redakciju, lekturu, korekturu te pronaći tiskaru. Sve se to odužilo u nedogled. U međuvremenu su preminula osmorica redovnika u Provinciji: početkom 2021. g. u Zadru preminuo je fra Frane Šešelja, u svibnju 2022. g. fra Josip Mazić, fra Mladen Pejić u srpnju 2022. g., fra Božo Bugarija u kolovozu 2022. g., fra Mrko Vrgoč i fra Grgo Sikirić u ožujku te fra Josip Baričević u prosincu 2023. g. i fra Josip Vrdoljak u ožujku 2024. g., koje sam naknadno uvrstio u Biografski leksikon. Recenzenti su imali prvotni rukopis s kraja 2020. g. bez spomenutih fra Frane, fra Josipa, fra Mladena i fra Bože, fra Marka, fra Grge, fra Josip Baričevića i fra Josipa Vrdoljaka, stoga sam u njihove osvrte unio ove promjene.

RECENZIJE    

Fra Antun Badurina

Zamoljen za recenziju ovoga Leksikona, pročitao sam životopise 138 naših pokojnih redovnika koji su živjeli zadnje 124 godine, od kojih sam osobno poznavao 79, a o nekima sam i pisao. Čitajući, prva misao koja mi je došla jest da je ovo vrlo zanimljivo i višestruko korisno štivo u koje je uložen velik trud. Leksikoni ove vrste najčešće su kolektivni posao, a iza ovoga stoji rad jednoga čovjeka, što izaziva poštovanje i priznanje.

Povijest leksikona u našoj provinciji

Književni rod leksikona je prastar, nalazimo ga u antici i prije Krista. Bratoljub Klaić ga definira: „knjiga u kojoj su abecednim redom poredani i protumačeni različiti pojmovi“ (RSR, 795). Različitost pojmova ili sadržaja određuje i različite vrste leksikona. Hrvatska istoznačnica toj grčkoj riječi jest jednostavno rječnik. Stoga su leksikoni i glasoviti rječnici o. Antuna D. Parčića (hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski) iz polovice XIX. st., kojima su se služili ponajbolji književnici od Šenoe do Krleže, kao izvori hrvatskih bogatstva riječi. Leksikon je, stoga, i Staroslavenski  rječnik – za razumijevanje misala, Zagreb 1963. g., našega o. Nikole Milčetića (uredio o. Leonard Tandarić) u kojem je sabrao 1124 staroslavenske riječi. U svojevrsne leksikone spadaju i bibliografski nizovi fra Marka Mišerde i leksikografske dionice u knjigama fra Petra Bašića, ali sadržaj su našeg Leksikona životi redovnika, stoga je to Biografski leksikon.

Na nacionalnoj razini prvi leksikoni javljaju se u 16. st. (Bartul Jurjević, Antwerpen 1544., Ivan Pergošić, Nedelišće 1574., Šime Budinić, Rim 1582., Faust Vrančić, Mleci 1595.). U našoj maloj provinciji službeni početak biografskih leksikona možemo vezati za nekrologij o. Stjepana Ivančića: Imenik preminulih redovnika III. Reda S. O. F. Redodržave sv. Jeronima u Dalmaciji, Kvarneru i Istri, Zadar 1910. Prije tog djela nije se u samostanima redovito čitao nekrologij, osim donekle u kućama odgoja (Školjić, Glavotok), a u tim knjižicama, zvanima vakete, pokojnici su se redovitije bilježili tek od 18. stoljeća. O. Stjepan u tim je knjižicama (dijelove je našao, također, u Martinšćici i na Zaglavu) sakupio 299 imena redovnika, a sam istražio i pronašao još 473 imena, tako da njegov Imenik sadrži 772 imena redovnika. Uprava provincije odredila je 1911. g. da se u svim samostanima čita nekrologij navečer prije blagoslova jela. Pedeset godina kasnije, tragom o. Stjepana krenuo je istraživač o. Šime Vladović-Marčoba. 

Najprije je pregledao sve provincijske arhive, vakete i samostanske Dnevnike i pronašao nova imena redovnika: „njih preko dvadeset kojih nema u dosadašnjem Imeniku“ (vidi članak Nekrologij naše provincije, VFT, 2/1965., 41–45). Nastavio je istraživati „vanjske izvore“ koje o. Stjepan zbog bolesti nije mogao obići. Za arhive župa u kojima su naši samostani i Državni arhiv u Zadru napisao je tek da su „nađeni nepoznati redovnici“. Više je dana proveo u franjevačkom samostanu u Kamporu, proučavajući kronike o. Odorika Badurine i u arhivu rapskog Provikarijata gdje mu je na usluzi bio župnik vlč. (o.) Pave Badurina. Pronašao je tu, kako piše, 24 imena redovnika i k tome otkrio da su trećoredci bili nastanjeni u Loparu prije nego u Rabu.

Dobro je zabilježiti kronološki susljednu zgodu iz povijesti naših leksikona, a to je planiranje šematizma provincije sedamdesetih godina. O tome ne znam mnogo, osim što su me stariji fratri „uhvatili“ na hodniku odranskog sjemeništa, gdje sam premješten 1974. g. kao mladomisnik, da im budem zapisničar. Sastali su se o. Srećko Badurina, gvardijan, o. Anđelko Badurina, o. Leonard Tandarić i o. Bono Mazić, čini mi se. Bilo je to 1975. g. Raspravljalo se o projektu Šematizma koji bi se sastojao od sažete povijesti provincije, popisa živućih redovnika, adresa samostana, župa i sastava zajednica te životopisa od deset do petnaest poznatijih redovnika iz novije povijesti. Zaključka nije bilo, zapisnik nitko nije tražio, nije mi poznato je li održan još koji sastanak, ali je zanimljivo da su dio toga programa ti isti ljudi unijeli u zbornik Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976. Sažetak povijesti provincije napisao je o. Leonard (str. 174–176), a dijelu zbornika Svijetli likovi, među 310 franjevaca i franjevki našla su se i osmorica naše braće, koje su prikazali: o. Srećko, o. Bono, o. Anđelko, o. Leonard i još o. Ljudevit Gregov i fra Antun Badurina. A šematizma nema, nažalost ni do danas.

Nova etapa povijesti leksikona u provinciji počinje s Imenikom preminulih redovnika hrvatske provincije franjevaca trećoredaca, Zagreb, 1987., II. izdanje fra Petra Runje. On donosi popis od 995 redovnika, što je 223 imena više od Imenika o. Stjepana Ivančića. Odakle ta razlika? Od prvog (1910.) do drugog Imenika (1987.) preminula su 72 redovnika. O. Šime Vladović tvrdi da je pronašao više od pedeset novih imena te me pomalo čudi fra Petrova opaska u predgovoru drugog izdanja Imenika da ih se tek „nekoliko nalazi u njegovim bilješkama“.  Preostalih stotinjak novih imena plod je fra Petrovih istraživanja, posebice 14., 15. i 16. stoljeća.

U rod leksikona spada i knjiga o. Nikole Gregova Školovanje u provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb 1990. U njoj se nalaze nizovi imena naših gojenaca (npr. 15 generacija školjićke gimnazije od 1901. do 1940.), bogoslova, profesora i svećenika. Zadovoljavajuća reprezentacija naših redovnika, njih 57, iznesena je u Hrvatskom franjevačkom biografskom leksikonu, Čakovec 2010., iz pera osmorice naših autora i dr. Ivanke Petrović iz Staroslavenskog instituta (opisala je fra Šimuna Hržića). Isključivi kriterij odabira, osim nekolicine iznimaka, bilo je autorstvo glagoljskih spisa, stoga su izostali poneki poznati ili važni redovnici, primjerice naši pjesnici (fra Serafin Mičić, fra Ambrozije Lučev) i sveci (fra Marin Rabljanin, fra Maksim iz Dubašnice, fra Ivan Crvarić iz Garice i drugi). Valja spomenuti i Hrvatski biografski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba. Objavljeno je sedam svezaka životopisa (1983. – 2009.), od A do K. U tiskanim svescima nalazi se 13 naših redovnika. Kriterij glagoljaštva ovdje je dosljedno proveden (tako da npr. nećemo naći velike Dujmoviće fra Josipa, st. i fra Pija). Autori su, osim dvojice naših redovnika, dvije stručnjakinje Staroslavenskog instituta (opisale petoricu redovnika), redakcija HBL, suradnici među kojima su i krčki povjesničari, svećenici Mihovil Bolonić i Franjo Velčić. Prikazi su profesionalni uzorci leksikografske struke. Zadnje su knjige koje možemo svrstati u ovaj leksikonski niz Knjige posinovljenja, novicijata i zavjetovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša otoka Krka (1717. – 1914.), Zagreb 2015., autora Ivana Botice, Vinka Kovačića i Kristijana Kuhara.

Ovakva opširnost nije potrebna u jednoj recenziji, ali su podaci bitno vezani uz fra Josin Leksikon jer smještaju u jednu kontinuiranu cjelinu svu osnovnu literaturu kojom se on služio i tako sintetizirao dosadašnje djelovanje brojnih autora.

Nekoliko zapažanja o samom djelu

Netko može pomisliti da Leksikon i nije toliko važan jer ponavlja imena redovnika koje već imamo u dva Imenika ili nekrologija, ali razlika je bitna. Raspršena imena redovnika u nekrologijima Leksikon sabire i sažima u određeni vremenski i zemljopisni okvir te tako pruža na jednom mjestu dragocjene uvide u mnoge elemente (crkvene, društvene, odgojne, obrazovne, moralne, međunarodne itd.) stoljetne povijesne slike i njezine mijene. Druga razlika, meni je osobno još važnija, jer mijenja odnos čitača prema pokojnoj braći, budi u njemu znatiželju, čuđenje, poštovanje, zahvalnost, pa i pouku, jer i mrtvi nas uče. Mi uvečer čitamo imena pokojnika kao suhe natuknice skraćenica njihovih službi, stoga to često izmakne našoj pažnji. Doduše u prvom Imeniku o. Stjepana bile su te natuknice oživljene povremeno nekom primjedbom koja bi privukla pozornost na osobu. Na primjer: „ pade po stubama te se ubi“, „utopi se u Dragi“ (na Martinšćici), „umro u Krfu kao kapelan na mletačkom brodu“ (1754.), „ubijen od groma dok je zvonio u 24. godini“ (na Sustipancu), „ubijen u noći u svojoj sobi od zločinaca, 1801. u Rabu propovjedajuć korizmu“ itd., ali u fra Petrovu Imeniku i te živopisne činjenice posve nestaju.

U fra Josinu Leksikonu ta ista imena, koja nabrajamo i ništa nam ne znače, dobivaju odjednom oblik, osobnost, važnost, obiteljski, zemljopisni, povijesni kontekst, izazivaju odobravanje, suosjećanje i empatiju. Meni se u čitanju stalno vraćala usporedba sa suhim kostima proroka Ezekiela koje su snagom njegova prorokovanja odjednom oživjele: „I ja stadoh prorokovati kao što mi bijaše zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje, i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima…“ (Ez 37, 7–8). To je izazov čitaču, poziv da udahne duh, da oživi.

Fra Joso piše, u maniri drugoga proroka Amosa kojega citira kada tvrdi da nije ni prorok ni proročki sin: „Tako ni ja nisam školovani povjesničar niti istraživač arhiva…već uporni radnik s ograničenim znanjem i dometom“ (vidi Proslov i napomenu čitateljima). To je stvarnost koja krije veliku vrlinu. Iskustvo uči da samo uporni radnik nešto postigne, a ne nužno akademska titula.

Osim toga, fra Joso posjeduje i organizacijski dar i to je vidljivo u svakom poslu kojega se ozbiljno primi bilo da je riječ o obradi vrta bilo u uređenju knjižnice i arhiva ili u bogoslužju na velike svetkovine itd. Vidljivo je to i u ovom poslu, on je kao cjelina dobro zamišljen, metodološki logično postavljen (temeljna literatura kojom se služio, izvori koji upućuju na provjeru, osnovni podaci o životu pojedinca itd.) i dosljedno proveden. Devet raznolikih popisa službe braće koji prate životopise, pregled povijesti provincije s naglaskom na sadržaj vremena koji Leksikon obuhvaća i pridruženi dodaci na kraju proširuju sliku te stvaraju kontekst koji obogaćuje cjelinu.

Leksikon je povijest provincije XX. stoljeća

To je ta „šira slika“ koju knjiga pruža, odnosno „svojevrsna povijest Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od 1900. do 2024. g.“, kako sam autor opisuje svoje djelo. Takva povijest nije do sada napisana. Pokušaj fra Petra Runje da to učini ostao je u obrisima, nedorečen i nedovršen. Ovo je za sada jedini ostvareni prikaz dvadesetog stoljeća s tolikim mnoštvom podataka da može poslužiti kao polazište, nekom povjesničaru-literatu za stvaranje vlastite sinteze vremena, a zbog toga je i dragocjeniji. On, ovakav kakav jest – biografski, podsjeća na temeljnu istinu da ljudi čine vremena, kako se izrazio sv. Augustin, odnosno povijest, a ovdje navedeni i opisani ljudi – redovnici sa svojim pothvatima tvore najdinamičnije i najzrelije stoljeće naše trećoredske prošlosti. Dvadeseto stoljeće, s onim dodatkom od dvadeset i četiri godine, bilježi neke od naših najvećih dosega. To su: pomak iz primorskih krajeva na kontinent, svjetsku rasprostranjenost s dva Povjerenstva, u jednom kratkom periodu djelovali smo na svim kontinentima, osim Azije. Zatim, dva generala Reda, dva biskupa, vlastito školstvo, brojna vrijedna izdanja knjiga, povelik broj profesora crkvenih škola, gimnazija i bogoslovija sa značajnim ugledom u javnosti.

Razmatranjem popisa redovnika mogu se uočiti i neke tektonske promjene koje su se zbile u sastavu redovnika i potencijalu Provincije. U drugoj polovici stoljeća, nakon Drugog svjetskog rata, postali smo doista svehrvatska redovnička zajednica s redovnicima s porijeklom od Slovenije do Dubrovnika i Hercegovine, od Međimurja, Srijema do Posavine i Bosne. Međutim, sada je došlo do doista dramatične neravnoteže. Npr. otok Krk slovio je, od samih srednjovjekovnih početaka trećoredskog ukorijenjenja na otoku, kao kolijevka zvanja. Presušili su, uoči dvadesetog stoljeća, Istra i Rab (četiri samostana) pa postepeno Cres (dva samostana), ali Krk je bio plodan. Na popisu u Leksikonu od 138 redovnika još uvijek je 39 Krčana (na početku 20. stoljeća njihov udio bio je još mnogobrojniji), a danas imamo samo Vrbenčanina fra Rafu Lukarića. Slično se zbiva s otočanima općenito. Na popisu od 138 fratra, nalazi se 97 otočana (naspram 41 ostalih). Tijekom čitave naše povijesti bilo ih je, a danas je od 50 živuća fratra ostalo 9 starih otočana. Ovdje nije riječ o porijeklu, dao Bog mnogo redovnika „od sva četiri vjetra“, nego o konstanti iz koje se provincija napajala od svojih početaka do danas, a pred našim se očima upravo gasi. Prirodno je, dakle, zapitati se što to znači za naše otočke samostane (još ih je šest ostalo), odnosno za budućnost. To, naravno, zna jedino Bog, ali svatko može iz iznesenih podataka iščitati raznolike poredbe te oblikovati vlastiti zaključak.

Zaključak

Moja recenzija za koju me autor fra Joso izabrao, kako bi ipak bio uključen i neki fratar, nije odveć stručna, nego je razmišljanje o vrlo vrijednom djelu našega subrata. To djelo smatram i ocjenjujem monumentalnim i preporučam da bude tiskano i dospije u ruke svakog člana Provincije. Bila bi šteta da tako ne bude jer je knjiga dugoročne vrijednosti, višestruko korisna i prelazi granice naše Provincije. Zapravo je i neka vrsta legitimacije za one koji nas ne poznaju. Vjerojatno će nekima izvan provincije biti i iznenađenje kad zapaze da toliki vrijedni, pokojni redovnici, pojedinačno poznati i cijenjeni u javnosti, pripadaju istoj, maloj i skromnoj franjevačkoj zajednici.

Knjiga može biti izazov i polazište, kako sam već spomenuo, za druge buduće istraživače da na sličan način istraže i predstave starija stoljeća našeg trajanja ili manjim monografijama obrate pozornost na odumrle prostore postojanja i djelovanja naših redovnika (Istra, Rab, Cres i šibenski kraj).

Autoru fra Josi Živkoviću čestitam na uspješnom dovršetku nemalog truda i zahvaljujem na darovanoj povlastici što mogu ocijeniti i predstaviti njegovo djelo. Nakon Bibliografije Vjesnika franjevaca trećoredaca 1963. – 2013., Krk, 2014. g. i Biografskog leksikona, Krk 2024. g., čovjek može jedino zaželjeti da nas iznenadi nekim novim projektom i obogati njime Provinciju te hrvatsku crkvenu i kulturnu javnost.            

            .          

Prof. dr. Tomislav Galović

Prema općeprihvaćenoj definiciji biografski zbornik ili biografski leksikon jest zbirka: „životopisa izabranih pojedinaca, obično navedenih po abecedi, koja nastoji dati zaokružen pregled određenoga razdoblja, zemljopisnoga područja ili neke uže zajednice uz koju su vezani dotični pojedinci.“ Svojom strukturom oni mogu biti nacionalni ili međunarodni, opći ili stručni te posebni, retrospektivni ili tekući. Biografski leksikon – životopisi redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od 1900. do 2024. fra Jose Živkovića obuhvaća više kriterija kojima se autor rukovodio prilikom izrade predmetnog leksikona. Naime, to je ponajprije retrospektivni leksikon, ali koji sadrži i tekuće podatke. To je ujedno stručni, ali i posebni leksikon, a djelatnošću popisanih i opisanih franjevaca prelazi nacionalne okvire. Autor je time zapravo napravio posao koji inače rade specijalizirani zavodi i druge istraživačke jedinice, ekipno i materijalno predodređeni za takve poduhvate. Prisjetimo se samo vrijednog Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona pod uredništvom fra Franje Emanuela Hoška, Peje Ćoškovića i fra Vicka Kapitanovića koji je publiciran u Zagrebu 2010. g. u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže i Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. No, zbog koncepcije, tu su bili zastupljeni tek odabrani sinovi Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Djelo Biografski leksikon – životopisi redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od 1900. do 2024. g. sada to ispravlja i krupnim prinosima dopunjuje. Uz temeljni sadržaj, ono je opremljeno uvodnom studijom i drugim vrlo korisnim prilozima. Biografski leksikon – životopisi redovnika sadrži abecedni popis, kronološki popis, životopise, abecedni popis živih redovnika, provincijala, službi u Generalnoj kuriji u Rimu, potom popis profesora i kulturnih djelatnika, inozemnu pastvu, ali i one koji su napustili redovničku zajednicu te popis novicijata od 1900. do 2024. g. U prilozima se još donose vrlo korisni tekstovi fra Mirka Miškovića Iz povijesti Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i fra Antuna Badurine Duhovnost franjevaca trećoredaca.

Zbog svoje sveobuhvatnosti nije na odmet navesti da u naslovu slobodno može stajati: Biobibliografski leksikon jer se uz životopise zasebno navode djela i literatura o spomenutim osobama.

Biobibliografski zbornik Biografski leksikon – životopisi redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od 1900. do 2024. g., uvaženog franjevca trećoredca fra Jose Živkovića predstavlja dragocjeno leksikografsko djelo za razumijevanje povijesti i sadašnjosti navedene franjevačke provincije i njezina života u zadnjih stotinu i više godina te u svakom pogledu zaslužuje biti objavljeno i time dostupno što širem i zainteresiranom krugu čitatelja i znanstvenika, a hrvatskoj leksikografiji bit će od iznimna značenja.

            .          

Prof. dr. Franjo Velčić

U svijetu, pa tako i kod nas, sve se više javlja potreba za istraživanjem i pisanjem leksikografskih publikacija pojedinih krajeva, ustanova ili osoba, tj. proučavanje stanovite mikrohistorije, u želji za posjedovanjem dostupnog bogatstva određene sredine, odnosno pojedine zajednice ili ustanove na istom mjestu. Knjiga koju imamo pred sobom jedno je od tih stremljenja, ispisana marom njihova redovničkog člana, fra Jose Živkovića.

Nakon što je 2010. g., u ediciji Hrvatskoga leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, publicirano zamašno enciklopedijsko izdanje Hrvatski franjevački biografski leksikon, naša historiografija dobiva novi enciklopedijski razgled svih članova Provincije svetoga Jeronima franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu, u vremenskom rasponu od početka 20. stoljeća do naših dana. Time smo dobili regionalnu, ili pak pokrajinsku, sintezu jednog ogranka franjevačkog reda u našim krajevima, u kojoj možemo pratiti njihov doprinos na duhovnom, vjerskom, intelektualnom i kulturnom području.

Sam se autor, doduše, dvoumi je li njegov uradak klasični biografski leksikon ili su to pak životopisi redovnika, no time što se nije strogo držao leksikografskog uzusa donosi nam svojevrsnu noviju povijest Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša na hrvatskom prostoru, izloženu putem djelovanja čak 138 člana te redovničke zajednice obogaćujući ih zanimljivim sadržajima iz njihova života i djelovanja.

Upornost i dosljednost fra Jose Živkovića te ljubav prema vlastitoj redovničkoj zajednici, urodila je oblikovanjem ovoga Leksikona i time je zasigurno doprinio ne samo svojoj redovničkoj obitelji nego je dao i jedan dragocjeni prikaz prisutnosti Katoličke Crkve u hrvatskom narodu, a unio je i dragocjene kamenčiće u mozaik nacionalne kulture Hrvata, prepoznatljive kroz prizmu hrvatskoga glagolizma koji je od prvih početaka njihove redovničke prisutnosti u hrvatskim krajevima bio konstanta prepoznatljivosti kao sastavni dio franjevaca trećoredaca glagoljaša u hrvatskom narodu.

SADRŽAJ

PRIGODNO SLOVO

Fra Ivo Martinović, provincijski ministar

PROSLOV I  NAPOMENA  ČITATELJIMA

Motiv za istraživanje i objavljivanje

Biografski leksikon ili Životopisi redovnika

Nekoliko napomena i pojašnjenja

Zaključak i zahvala

RECENZIJE

Fra Antun Badurina

Povijest leksikona u našoj provinciji 

Nekoliko zapažanja o samom djelu

Leksikon je povijest provincije XX. stoljeća

Zaključak

Prof. dr. Tomislav Galović

Prof. dr. Franjo Velčić

POPIS REDOVNIKA PREMA GODINI SMRTI

ABECEDNI POPIS REDOVNIKA

ŽIVOTOPISI

ANTONČIĆ, fra Metod (Rimoslav)

ARŽIĆ, fra Josip/Joso (Matija)

BADURINA, fra Anđelko

BADURINA, fra Gabrijel (Šimun)

BADURINA, fra Gabrijel (Dinko)

BADURINA, fra Miroslav

BADURINA, fra Srećko, biskup

BADURINA, fra Teodor (Ilija)

BADURINA, fra Vlatko

BAJČIĆ, fra Augustin (Petar)

BARIČEVIĆ, fra Bernardin (Petar)

BARIČEVIĆ, fra Josip

BARIČEVIĆ, fra Josip (mlađi)

BARIČEVIĆ, fra Vilibald (Vilbo)

BISTRIČIĆ, fra Vjeko

BLEKIĆ, fra Vice

BRAJKOVIĆ, fra Karlo (Mate)

BRNAČEVIĆ, fra Josip (Ante)

BRUSIĆ, fra Ljudevit (Ivan)

BUGARIJA, fra Božo

BUGARIJA, fra Tarzicije (Tomislav)

BUIĆ, fra Celestin

BUIĆ, fra Jacinto (Josip Miko)

BURATOVIĆ, fra Anđelko (Andrija)

BURIĆ, fra Dinko

CRNKOVIĆ, fra Alfonso (Ivan)

CVELIĆ, fra Danijel (Ivan)

DUJMOVIĆ, fra Benko (Pavao)

DUJMOVIĆ, fra Bernardo (Ivan)

DUJMOVIĆ, fra Josip (Nikola)

DUJMOVIĆ, fra Ljudevit (Ivan)

DUJMOVIĆ, fra Pijo (Pavao)

DUJMOVIĆ, fra Srećko (Pavao)

DUJMOVIĆ, fra Stanko (Ivan-Napoleon)

FATUTA, fra Franjo (Ivan)

FILIPI, fra Dinko (Slavomir)

GLIGORA, fra Benedikt (Antun)

GREGOV, fra Josip (Joso)

GREGOV, fra Ljudevit (Šime)

GREGOV, fra Nikola (Ivan)

GREGOV, fra Roko (Šime)

GRGURIĆ, fra Augustin (Tomislav)

HRBOKA, fra Romildo

HRŽIĆ, fra Lovro (Ivan)

HRŽIĆ, fra Srećko (Josip)

IVANČIĆ, fra Stjepan Marija (Ivan)

IVANOVIĆ, fra Juraj (Đuro)

JAPUNDŽIĆ, fra Marko

JELUŠIĆ, fra Lovro

JERAK, fra Rudolf

JURIŠIĆ, fra Jerolim/Jerko (Ante)

KARAVANIĆ, fra Franjo (Pavao)

KOLJEVINA, fra Antun

KOŠTA, fra Stanko (Roko)

KRALJEV, fra Rajko (Antun)

KRŠIĆ, fra Franjo

LESICA, fra Ladislav (Josip)

LISTER, fra Ivan/Metod (Mate)

LOVRIĆ, fra Paško (Vice)

LUČEV, fra Ambroz (Ivan)

LULIĆ, fra Đuro

MARCELIĆ, fra Ivo (Vinko)

MARCELIĆ, fra Josip (Ivan)

MARCELIĆ, fra Vjekoslav-Vjeko (Ivan)

MARKULIN, fra Jerko (Svetko)

MARŽIĆ, fra Ivan (Bernardo)

MAŠINA, fra Ignacije (Vjekoslav)

MAŠINA, fra Zdravko (Josip)

MAVROVIĆ, fra Gabrijel (Mate)

MAZIĆ, fra Bono (Ivo)

MAZIĆ, fra Josip

MEŠTROVIĆ, fra Jerko – do 1939. g. fra Jakov (Jerko)

MIČIĆ, fra Serafin (Šime)

MIHATOV, fra Danijel (Ljubomir)

MIKULAN, fra Dragutin

MIKULAN, fra Stjepan

MILČETIĆ, fra Nikola (Josip)

MILČETIĆ, fra Vice/Vinko

MILUTIN, fra Toma

MIŠERDA, fra Marko

MRŠIĆ, fra Alfonso (Frane)

MRŠIĆ, fra Vjenceslav (Ivan)

NIŽIĆ, fra Ante

NIŽIĆ, fra Bruno

OREŠKI, fra Ante (Stjepan)

OREŠKI, fra Vinko (Josip)

PEDRETTI, fra Franjo

PEJIĆ, fra Mladen

PINDULIĆ fra Ladislav (Nikola)

PRAVDICA, fra Antun (Mate)

PRAVDICA, fra Vjekoslav/Ludovik (Petar)

PRENDIVOJ, fra Dragutin/Karlo (Antun)

PULIŠIĆ, fra Vinko (Ivan)

RADIĆ, fra Ignacije (Pavao)

RADIĆ, fra Teofil (Josip)

RAK, Filip

RAVIĆ, fra Stojan

REDOVNIKOVIĆ, fra Pasqual (Ivan)

RIMAC, fra Božo

ROŽIĆ, fra Vlado

RUNJE, fra Petar

RUŠIN, fra Franjo (Miko)

RUŠIN, fra Hijacint/Jacinto/Carevko (Nikola)

SAGANIĆ, fra Vjenceslav (Josip)

SALAMONI, fra Amadeo

SIKIRIĆ, fra Grgo

SIKIRIĆ, fra Krsto

SIŠUL, fra Kerubin (Ivan)

SJEMENIŠTARCI

SORIĆ, fra Dobroslav/Bonifacije (Stjepan)

SORIĆ, fra Marijan (Dragutin)

SORIĆ, fra Roko (Blaž)

SORIĆ, fra Stjepan (Nikola)

ŠABALJA, fra Augustin (Ivan)

ŠEGULJA, fra Marijan (Josip)

ŠEŠELJA, fra Frane (Stjepan)

ŠIPEK, fra Leon (Ivan)

ŠULINA, fra Dinko (Ivan)

TANDARIĆ, fra Leonard (Josip)

TOMAŠINEC, Mijo/Mihovil (Ivan)

TURČIĆ, fra Stanko (Matija)

TURKALJ, fra Mihovil/Mile (Nikola)

TURKALJ, fra Petar (Juraj)

VALČIĆ, fra Danijel

VALČIĆ, fra Leonardo (Krsto)

VALČIĆ, fra Ljubomir

VANTAČIĆ, fra Pavao (Mate)

VLADOVIĆ, fra Šime (Krsto)

VLAŠIĆ, fra Alfonso (Teobald)

VRDOLJAK, fra Josip (Ivin)

VRGOČ, fra Marko.

ZEC, fra Bonaventura/Bono (Mate/Matija)

ZEC, fra Danijel (Anton)

ŽAGAR, fra Albert (Josip)

ŽGALJIĆ, fra Konrad)

ŽGALJIĆ, fra Žamarija (Mate)

ŽGOMBIĆ, fra Benedikt (Anton)

ŽIC, fra Šime

ŽIVKOVIĆ, fra Ilija

DODATAK

PARČIĆ, fra Dragutin (Antun)

TETKIĆ, fra Kazimir (Franjo)

IZ STATISTIKE

Zavjetovanja i ređenja

Mjesto ukopa redovnika

Nadbiskupije iz kojih su redovnici 

ČLANOVI PROVINCIJE 2024.

Abecedni popis redovnika

Nadbiskupije iz kojih su živući redovnici 

SLUŽBE I DJELATNOSTI

Provincijski ministri 

Službe u generalnim upravama Reda

Profesori na fakultetima i djelatnici u znanstveno-kulturnim ustanovama

Bogoslovni zavod u samostanu sv. Franje Asiškoga u Krku

Nastavnici u privatnim gimnazijama Provincije

Redovnici u inozemnoj pastvi 

NOVICIJATI od 1900. do 2024. g. 

Samostani novicijata i novaci od 1900. do 2024. g. 

Učitelji u novicijatu

REDOVNICI I SVEĆENICI KOJI SU NAPUSTILI ZAJEDNICU

PRILOZI

IZ POVIJESTI PROVINCIJE FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA

Nastanak i organiziranje zajednice (13. – 16 st.) 

Sjedinjenje s talijanskim trećoredcima 1602. g. 

Kriza i obnova (18. – 20. st.) 

Franjevci trećoredci glagoljaši u 20. st. 

Zaključno

DUHOVNOST FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA

Mjesta i autori koji govore o trećoredskoj duhovnosti

Nekoliko uzora življene trećoredske duhovnosti 

Zaključak

BIBLIOTEKA NOVAJA I VETHAJA

Samostanske knjižnice

Svaki samostan Provincije ima svoju, veću ili manju, više ili manje vrijednu, knjižnicu (vrijednost knjižnice relativan je pojam, već prema tome s kojeg se gledišta promatra, jer npr. propovjednik ili znanstvenik, kao i svako drugo zvanje, ima svoje gledište u procjenjivanju vrijednosti svake knjižnice.) Sve su naše knjižnice iznikle iz praktične potrebe samostana: kao pomoć propovjednicima, kao pomoć za razmatranje, duhovno štivo i dr.

VRIJEDNOST KNJIŠKOG FONDA
Nesređena knjižnica mrtav je kapital, jer nesređena knjižnica uglavnom je i neupotrebljiva. S gledišta vrijednosti knjižnica ima materijalnu, kulturnu i moralnu vrijednost.

a) Materijalna vrijednost knjižnice

Svaka knjižnica ima veću ili manju materijalnu vrijednost, već prema tome koliki broj knjiga posjeduje, prema tome koliko je novca u nju uloženo, koliko su knjige objektivno vrijednije po pitanju, odnosno materiji koju obrađuju, kao i načinu na koji obrađuje, jer, kako se znade, npr. stručne su knjige skuplje (redovito su manje naklade, uloženo je više truda u njihov nastanak…).

b) Kulturno-historijska vrijednost knjižnice

Samostani imaju duži ili kraći životni vijek – redovito barem koju stotinu godina, kao što je slučaj s našim starijim samostanima (Školjić, Zaglav, Glavotok, Porat, Martinšćica, Krk). Kroz to vrijeme sakupilo se u pojedinim samostanima – više ili manje svjesno, a često samo slučajno – više predmeta koji ulaze u pojam kulturne baštine. Jedan od takvih elemenata kulturne baštine jesu i knjige, osobito one starijeg izdanja. Zato knjižnica ima kulturno-historijsku vrijednost. Kad je knjižnica inventarizirana i katalogizirana, njezina kulturno-historijska vrijednost raste, iako možda i nema nekih naročito vrijednih knjiga. Sama pak starost knjiga predstavlja određenu vrijednost.

I sa sljedećeg gledišta knjižnica ima kulturno-historijsku vrijednost. Naime iz knjiškog fonda – iz sadržaja knjiga, iz mjesta gdje su knjige tiskane, od koga su izdane, kakav je tisak, papir, općenito kakva je tehnika knjiga – može se procijeniti kulturna razina posjednika, kao i naroda u kojem je knjiga izišla na svijet, može se prosuditi zanimanje posjednika, eventualno i njegovo značenje ili utjecaj na okolicu u kojoj se knjižnica nalazi i dr.

c) Moralna vrijednost knjižnice

Knjižnica, znademo, nema svoje moralne vrijednosti u sebi ni po sebi, jer nije osoba, ali pridonosi moralnoj vrijednosti posjednika. Na čast je, osvjetljuje kulturni obraz posjednika, raste cijena posjedniku kad ima knjižnicu, a posebno onda kad je ona uređena.

OBVEZA PREMA KNJIŽNICAMA

a) Crkveni propisi o knjižnicama

U Kodeksu nema govora o knjižnicama, barem u tzv. starom kodeksu od 1917., ali ima o arhivima. I stari i novi (1983.) međutim govore o arhivima. (Što piše i u koliko kanona govori o arhivima vidi u Vjesniku đakovačke biskupije 1983., br. 3.) Iako u Kodeksu nema ništa o knjižnicama, ono što piše o arhivima mislim da mora imati svoju rezonancu na ozbiljno gledanje na knjižnice, na ozbiljnost shvaćanja obveza prema knjižnicama.

b)Obveza iz Konstitucija prema knjižnicama

Obveza prema knjižnicama sa strane Konstitucija na koncu je obveza sa strane Crkve. Konstitucije koje sam mogao pogledati tame od tzv. Klementinskih (1734.), kao i one iz 1929., 1940. i ove zadnje iz 1969, imaju posebno poglavlje o knjižnicama a i arhivima. Zbog toga prije se na provincijalnim kapitulima, odnosno na kongregacijama, u rasporedu samostanskih obitelji nekoga od dotične obitelji određivalo za knjižničara i arhivista. To je, nažalost, vrlo često bilo samo izvršenje slova zakona, a iznimke su bili oni koji su to imenovanje ozbiljno uzeli kao svoju obvezu, pa su je nastojali što ozbiljnije i vršiti, tj. brinuli se za knjižnice i arhive. Jedna od takvih iznimaka, uz neke druge, bio je, barem što ja pamtim, o. Šime Vladović (+1967.), a ponešto i o. Nikola Milčetić (+1970.). O. Šimi treba zahvaliti što se ima barem nekakav uvid u glavotočki, portanski, školjićki, a možda, nije mi inače poznato, i u martinšćički arhiv. O. Vinko Pulišič, iako nije bio službeno imenovan arhivarom krčkog samostana, sam je od sebe donekle uredio krčki arhiv.

STANJE NAŠIH KNJIŽNICA

a) Bile su nekada, barem nekako, uređene knjižnice više-manje u svim našim samostanima, ali je ljudski faktor pridonio da su sada nesređene. Tako je u Zagrebu (Ksaver), Krku, Ogulinu, Splitu, Portu, Martinšćici, dok su se po novijim samostanima (Kloštar Podravski, Rijeka-Pehlin, Kotari, Belišće, Odra, Sv. Ivan u Zadru) knjižnice tek počele stvarati, a neki ih odmah i sređuju (kao u Sv. Ivanu, u Belišću). U starijim samostanima negdje je postojao katalog (kartoteka) (u Krku, Zagrebu, Ogulinu), a negdje je postojao i inventar knjiga (Glavotok, Zadar, u obadva samostana iz 1800-tih godina). Sada su po Međunarodnoj dekadskoj klasifikaciji (MDK) sređene knjižnice u Zadru (Sv. Mihovil), na Glavotoku i na Školjiću.
U knjižnicama u kojima nema ni inventara ni kataloga ne zna se što ima ni koliko ima knjiga. Mrtvi kapital. Samostan u Krku ima dosta knjiga u tzv. staroj knjižnici, iz 17. i 18. stoljeća, a sigurno ih ima i iz 16. stoljeća, samo bi trebalo sve te knjige prebaciti i pregledati, a nema dovoljno prostora da bi se mogao obaviti taj manevar prebacivanja. Što sve tu ima, ne zna se jer nema popisa. (Usput rečeno: Informiran sam da Mađarska akademija znanosti pravi popis svih izdanja iz 16. stoljeća, a da ima nakanu popisati i one iz 17. stoljeća.) Ono nešto knjiga iz 16. stoljeća koje se nalaze u knjižnicama na Glavotoku i u Zadru te one na Školjiću već je popisao dr. Pave Galić iz Naučne biblioteke u Zadru.

b) I o toj materijalnoj strani, tj. o materijalnom fondu knjiga, treba voditi računa kad je govor o materijalnim vrijednostima o kojima ovom zgodom razgovara Prošireno vijeće Provincije. Netko mora biti zadužen i za tu stavku samostanskog dobra. Zavjet siromaštva zahvaća i ovu stavku. Pitanje je koga zadužiti. Svakako poglavari, ili sami ili preko nekoga od članova svoje zajednice, treba da vode brigu ne samo o knjigama koje stižu u samostan nego i o časopisima koje samostan prima, a osobito ako se dotični časopisi skupljaju i čuvaju.

Knjige treba stavljati pod ključ, tako da ne može svatko, pa ni iz same samostanske obitelji, vršljati po knjigama po svojoj volji. To nije ograničavanje nečije slobode nego čuvanje samostanskog dobra, za što je odgovoran poglavar, kao i svaki član samostana. I u toj stvari mora bili reda. I onaj koji rabi neku knjigu ili časopis treba da ih pazi, da se vrate na mjesto gdje se čuvaju, gdje im je mjesto, inače nastaje zbrka i što dalje, to će zbrka više rasti.

Knjižnica je zajedničko dobro, pa nam je i1i na čast ili na sramotu. Za sada vodim računa ja, barem za neke knjižnice, ali ja ulazim u godine, a ni srce kao ni oči nisu u najboljem stanju, pa treba da se netko drugi još u to uputi, uposli i da taj posao uzljubi. Slobodan sam izraziti svoje mišljenje: koliko sam vidio i doznao, o. Petar Runje rado bi se prihvatio toga posla; on bi mogao, a i htio, i arhive uređivati, jer za to ima volje i smisla. Uz taj rad bio bi spreman i pastoralno djelovati: ispovijedati, držati duhovne vježbe, duhovne nagovore i dr.

(Uzeto iz: Gregov, Nikola, Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca, str.118-120., Zagreb 1990.)

KNJIŽNICA SAMOSTANA SV. MARIJE NA GLAVOTOKU (otok Krk)

Knjižnica samostana na Glavotoku bila je ranije u više navrata uređivana i svaki put po drugom ključu. Nažalost i uspostavljeni red u knjižnici bio je isto tako više puta pobrkan iz različitih uzroka. Samostan je, na primjer, u 100 godina bio dvaput obnavljan, pa se i knjižnica morala seliti, a kod seljenja knjižnice knjige se lako ispremiješaju. Ima i drugih faktora, osobito ljudski faktor, koji su utjecali da je red u knjižnici bio pobrkan.U arhivu samostana nalaze se četiri inventara knjiga glavotočke knjižnice, a na knjigama postoje dvije signature, a sada i treća, ali etiketa ove treće signature nalijepljena je na poleđini zadnje omotne stranice (korica).

Prvi inventar knjiga, odnosno Catalogo, kako na njemu piše, potječe iz godine 1855, a izradio ga je o. Jacinto (Carevko) Buić. U ovom inventaru knjige su bile upisane po abecedi prema naslovima. Naznačeni su autori pojedinih knjiga, ali iza naslova knjige; godina i mjesto iz¬danja kao i pozicija knjige nisu naznačeni. U ovom inventaru upisano je 390 naslova s otprilike 900 svezaka. U inventaru nije upisana nikakva periodika. Upisan je glagoljski misal iz 1483. i 57 knjiga na hrvatskom jeziku.

Drugi inventar knjiga po svoj prilici potječe prije 1872. ili iz iste godine, jer je “najmlađa” knjiga koja je u njemu upisana izdana 1872. Inventar je čitljivo napisan, ima više rubrika o jeziku na kojem je koja knjiga napisana. Za knjige koje su napisane na hrvatskom jeziku piše da su napisane: lingua illirica, odnosno ilirika, bosnense i cragnolina za one koje su napisane na kajkavskom dijalektu ili na slovenskom jeziku. Knjige su popisane pa autorima. U ovaj inventar bio je upisan 621 naslov knjiga u 1035 svezaka. U inventar nije upisan onaj glagoljski misal iz 1483. Ni u ovaj inventar nije upisana nikakva periodika. još nije upisana ni jedna knjiga iz izdanja Matice hrvatske i Društva sv. Jeronima. Od knjiga koje su izdane na hrvatskom jeziku upisana je 61.

Traći inventar knjiga potječe iz vremena gvardijanata o. Lovre Hržića (1931- 1935). Knjige su inventarizirali o. Lovro Hržić (manji dio) i o. Ljudevit Gregov, tadašnji klerik (veći dio). Iz ovog već postojećeg rasporeda knjiga oni, tj. o. Lovro i o. Ljudevit, po svoj su prilici popisivali knjige prema struci, a zadržali onaj redni broj koji je knjiga već imala, a tako i njezinu poziciju. Po sistemu ovakve podjele struka bio je, kako se čini, sastavljen i katalog (kartoteka), jer istim je rukopisom bila ispisana signatura na knjigama kao i listići kataloga. Listići su inače bili različiti i po veličini i pa vrsti papira. U ovom inventaru nisu označeni ni mjesto ni godina iz¬danja knjiga, dok su autori upisani. Periodika je inventarizirana zajedno s knjigama. U ovom inventaru upisano je mnogo više knjiga izdanih na hrvatskom jeziku nego što je bilo u onom prethodnom inventaru. Inventarizirane su mnoge knjige – osobito beletristika – iz izdanja Matice hrvatske kao i izdanja Društva sv. Jeronima (danas Književno društvo sv. Ćirila i Metoda). Tu prevladavaju Matičina i Svetojeronimska izdanja s kraja prošlog i početka ovog stoljeća. Prema ovom inventaru, po mojem brojenju, knjižnica je imala 1481 naslov s 2394 sveska.

Četvrti inventar knjiga potječe iz godine 1948, a sastavio ga je o. Ignacije Radić. I on je knjige svrstao pa predmetu (po struci), a ima 26 naziva struka od Scriptura sacra do Razno. Časopisi su kao posebna struka. Svaku je knjigu, kako inače i sam piše, pečatirao i u taj pečat unio signaturu. Pečat ima ovaj sadržaj: Knjižnica samostanskih trećoredaca – Glavotok.U ovaj inventar upisana su 773 naslova s 1523 sveska i još k tome 36 naslova časopisa, ali bez oznake koliko koji časopis ima svezaka (godišta). U ovom inventaru nalazi se manje naslova knjiga, a i svezaka, nego u inventaru Hržić-Gregov, jer je o. Ignacije izbacio “manje korisne knjige” i duplikate.

I konačno zadnji inventar knjiga I. i II. koji je ispisao o. Nikola Gregov od početka mjeseca studenoga 1978. do listopada 1979., dok je tipkanje listića (kartoteke) za katalog završeno u ožujku 1980. Iako je knjižnica prije bila sređena, ipak je trebalo početi sve ispočetka, budući da sam za uređenje knjižnice primijenio Univerzalnu decimalnu klasifikaciju (UDK). Svaka je knjiga pečatirana i nosi svoju signaturu nalijepljenu na poleđini stražnje omotne stranice. Pečat ima ovaj sadržaj: Knjižnica samostana sv. Marije – Glavotok (Krk). Svaka knjiga ima svoj listić s osnovnim podacima knjige: autor, naslov djela, mjesto i godina izdanja, izdavač, broj stranica i veličina. Listići koji tvore katalog nalaze se u ormariću. Svaki listić ima na sebi dva broja: lijevi broj označuje struku, a desni označuje redni broj knjige. Struke su, po Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK), označene brojevima 0-9, pa prema tome knjižnica ima dva kataloga: po autorima i po Struci.

Knjižnica ima inventarizirano 3913 naslova s 5020 svezaka i još u privremenom inventaru 334 naslova s 466 svezaka. Prema tome knjižnica ima 4247 naslova s 5486 svezaka. Kad se k tome još pribroji periodika, onda knjižnica ima 4388 naslova sa 6410 svezaka.U knjižnici nema inkunabula, ali glavotočki samostan kao vlasnik ipak posjeduje dvije inkunabule koje su pohranjene u Provincijalnom arhivu u Zagrebu (Sv. Ksaver). Jedna je od njih onaj glagoljski misal iz 1483, spomenut već u popisu knjiga iz 1855, a druga je Spovid općena (Senj, 1496). Glavotočka knjižnica ima pretisak (reprint) jedne i druge inkunabule. Glavotok ima dvije stare i rijetke knjige, to jest: Naučnik plebanušev (Senj 1507) i Korizmenjak (Kvarežimal) “fra Rubert” (Senj 1508). I te knjige nalaze se u Provincijalnom arhivu na Sv. Ksaveru. Po sadržaju, što je i razumljivo kad se radi o samostanskoj knjižnici, prevladavaju knjige religioznog sadržaja (spisi duhovne izgradnje, propovijedi, dušobrižništvo, bogoslužje, Sveto pismo i sl.). Ima relativno dosta katekizama (11), i to izdanja iz 17. i 18. stoljeća. Posebno spominjem tri skupine knjiga koje se nalaze u glavotočkoj knjižnici. To su knjige iz 16. stoljeća, glagolitica i “starije” hrvatske knjige, odnosno nekoje knjige na latinskom jeziku izdane od hrvatskih pisaca. Knjižnica ima 14 naslova knjiga koje potječu iz 16. stoljeća. Najstarija je iz 1510. To je Gullielmi Papini dominicani, In septem psalmos poenitentiales expositio. Medu knjigama iz 16. st. nalazi se i jedna na hrvatskom jeziku. To je Nauch charstianski Aleksandra Komulovića, izdan u Rimu 1582.
Među glagolitica spadaju misali (Levakovićev, Paštrićev, Karamanov i Parčičev) koji su zastupljeni u više primjeraka. Uz misale ima i više primjeraka Levakovićeva, Paštrićeva i Gocinićeva brevijara. U knjižnici ima i 85 naslova “starijih” hrvatskih knjiga. Tu je ubrojeno i onih nekoliko knjiga koje su inače na latinskom jeziku, ali od hrvatskih pisaca. Gotovo sve su religioznog sadržaja, ali ima i takvih koji to nisu, kao npr. Mikaljin Dictionarium illiricum, Grubišićeva In originem et historiam alphabeti slavonici glagolitici vulgo hieronymiani, Zoričićeva Amerika “za korist trgovacza” i dr. Zanimljivo je i to gdje su sve tiskane te knjige. Najviše ih je dakako tiskano u Veneciji, a do pada Venecije (1797) ni jedna u tzv. Mletačkoj Dalmaciji i Istri, jer Venecija nije dopuštala nikakvu tiskaru u tim područjima. Uz Veneciju, ili kako su naši stari govorili Mletci, Bneci i sl., bilo je knjiga tiskanih u Jakinu (Ancona), Loretu, Rimu, Bologni, Trnavi (Slovačka), Zagrebu, Budimu, Beču, Grazu, Udinama, Dubrovniku i Rijeci, a poslije pada Venecije u Zadru i Splitu.

Prema broju naslova i prema broju svezaka, koliko je bilo ubilježeno u Četiri starija inventara knjiga, nije jasno kako sada, u ovom zadnjem inventaru knjiga, postoji osjetljivo velika razlika u broju naslova i broju svezaka. Istina, ovih je poratnih godina dobavljeno dosta knjiga, ali opet teško je objasniti taj skok od prijašnjeg do sadašnjeg broja. Za evidenciju o posuđenim i vraćenim knjigama postoji posebna knjiga.

Uvjeren sam da bi nam svima bilo drago da je u glavotočkoj, kao uostalom i u drugim knjižnicama naših starih samostana, sačuvano više knjiga iz prošlih vremena, pa čuvajmo bar ovo što imamo.

(Uzeto iz: Gregov, Nikola, Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca, str.121-127., Zagreb 1990.)

KNJIŽNICA SAMOSTANA SV. MIHOVILA U ZADRU

Današnja knjižnica samostana sv. Mihovila u Zadru nastavak je knjižnice koju je imao nekadašnji samostan sv. Ivana u Zadru, a kojega je samostan sv. Mihovila samo nastavak. Knjižnicu samostana sv. Mihovila pratila je sudbina samostana sv. Ivana, odnosno samostana sv. Mihovila. Samostan sv. Ivana podignut je u 15. stoljeću (1439.) u predgrađu Zadra, u varoši zvanoj sv. Martina, a već nakon jednog stoljeća, po naredbi mletačke vlasti od 1537., bio je napušten. Samostan je bio razoren a crkva otkrivena da se Turci, koji su već počeli prodirati prema Zadru, ne bi utvrdili u njegovu predgrađu. Naši redovnici dobili su od vlasti novu lokaciju uz crkvu sv. Silvestra, u predjelu gdje je bila bivša vojarna u Foši. Tu su podigli novi samostan, pa su crkvu i samostan nazvali imenom sv. Ivana, na spomen razorenog samostana i napuštene crkve sv. Ivana. God. 1807., za vrijeme francuske vladavine u Zadru, crkva i samostan bili su oduzeti, a našim je redovnicima bila predana crkva sv. Mihovila i uz nju mala dvorana (kažu da je to današnja sakristija). Dok nisu podigli novi, mali samostan, živjeli su raspršeni po privatnim kućama u gradu. God. 1818. ušli su u novi samostan, koji su nazvali po crkvi, koja im je dana u porabu i vlasništvo, samostan sv. Mihovila.

Kako je selio samostan, tako je selila i njegova knjižnica. Ali, i kad je knjižnica bila smještena u novi samostan, i tu je bila nekoliko pun premještana. Je li bila premještana kad su sedamdesetih godina prošlog stoljeća nadograđivali sadašnji treći kat, nije mi poznato. Pred I. svjetski rat bio je kupljen onaj dio samostana iznad kuhinje i južnije što su ga naši stariji zvali “apel”, i tu je bila knjižnica do pedesetih godina ovog stoljeća- Odavde je bila premještena u nove prostorije odakle je napokon, pred nekoliko godina, smještena u sadašnje prostorije. Tako je knjižnica samostana sv. Mihovila selila nekoliko puta, a bila je izložena i vremenskim nepogodama uslijed bombardiranja Zadra u II. svjetskom ratu. Pri tom je knjižnica sigurno stradala, bilo da su knjige oštećene bilo da su sasvim propale na bilo koji način ili nestale. Za vrijeme francuske okupacije, početkom 19. stoljeća, dok su naši redovnici boravili po privatnim kućama, možemo pretpostaviti da u situaciji u kojoj su se nalazili nisu sigurno vodili posebnu brigu o knjižnici, i tom prilikom, pa svoj prilici, morala je knjižnica stradati. Za vrijeme talijanske vladavine iza I. svjetskog rata najvrijedniji dio knjižnice -Migneova Patrologija i izdanja Jugoslavenske akademije (izdanja do 1914.), a uz to i još neke druge knjige – bile su prenesene u naš samostan sv. Pavla na Školjiću (kraj Preka).

Knjižni fond rastao je što pojedinačnim kupovanjem knjiga, što iz privatnih knjižnica pojedinih redovnika, a dio knjižnice povećao se taka što je šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila kupljena knjižnica prof. Nikole Valentića, profesora teologije u ondašnjem Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru. Profesor Valentić predavao je biblijske znanosti, pa uslijed toga knjižnica ima dosta knjiga iz područja Biblije. A najvrjednija stvar koja je bila kupljena iz ostavštine profesora Valentin jest Migneva Palrologija. Knjižnicu je za samostan kupio o. Josip dr. Dujmović (1833-1884.). Patrologija ima dvije serije: Series latina i Series graeco-latina, tj. seriju s grčkim originalom i latinskim prijevodom. Series latina, tj. latinska patrologija, kompletna je dok Series graeco-latina, tj. grčka patrologija, dosiže uključno do Focija, a kompletna dosiže do Florentinskog sabora (1438.) i obuhvaća 168 svezaka. Kasnije je kompletirana i Series graeco-latina.

Knjižnica je bila uređena u prošlom stoljeću. To se vidi po signaturi koju nose starije knjige, ali to se vidi i iz starog inventara, koji obuhvaća knjige koje su iz¬dane najkasnije do 1904. U inventar je bilo ubilježeno otprilike 2100 knjiga. Inventar je načinjen po pojedinim slovima abecede, ali abeceda nije poštivana unutar pojedinih slova. Svezaka je bilo više, jer pojedina djela koja obuhvaćaju više svezaka naznačena su kao jedna jedinica. U inventaru nisam zapazio nijedno djelo koje bi bilo tiskano do 1500. Dakle inkunabula nije bilo, pa ih nema ni u današnjoj knjižnici.

Knjižnica je, kako sam već spomenuo, bila premještena pod konac 1949. u novu prostoriju i malo kasnije, za gvardijanata o. Romilda Hrboke, počela se uređivati. Prije nego se pristupilo uređivanju odlučeno je da se stanoviti broj knjiga iz 17. i 18. st. dade u zamjenu Naučnoj biblioteci u Zadru, jer je bio skučen prostor koji je bio predviđen za knjižnicu. Kod toga, sjećam se, stalo se na stajalište da samostanska knjižnica ima praktičnu funkciju, a ne da bude skladište knjiga koje neće biti nikad, ili veoma rijetko rabljene. (Sad se ne bih složio s tim stajalištem.) Tom je zgodom predano Naučnoj biblioteci možda i do 200 knjiga. Nažalost nije sačinjen popis predanih knjiga, a to nije učinjeno, koliko znadem, ni sa strane Naučne biblioteke, pa se tako ne zna točan broj ni koje su knjige predane. Tako su knjige bile dane u zamjenu, u zamjenu nismo ništa dobili. S uređivanjem knjižnice tom je zgodom zapravo samo započelo. Bili su dobavljeni potrebni listići i knjiga za inventar u koju je bilo upisano, a na listiće natipkano, jedno dvadesetak knjiga. Zašto se tada potpuno prekinulo s daljnjim uređivanjem, nije mi sada prezentno.

Ovo sadašnje uređenje započeto je prvih dana srpnja 1974., a završeno pod konac kolovoza 1978. U rano proljeće 1974. dobavljene su metalne police.
Počelo se sasvim ispočetka: sve je bilo ispremiješano i knjige i periodika, sve je bilo kao na hrpi. Knjige su podijeljene na starije i mlađe. Starije knjige obuhvaćaju razdoblje od 17. stoljeća pa do 1850. uključno. Ove nose signaturu npr. “St(ari) f(ond)» i odgovarajući broj, a smještene su u prostoriji prema ulici M. Klaića. Mlađa pak izdanja, tj. od 1851. pa naviše, nalaze se u prostoriji nad sakristijom bez posebne oznake osim rednog broja.
U prostoriji nad sakristijom nalazi se i metalni ormar u koji su smještene najstarije knjige, tj. one iz 16. stoljeća, knjige na hrvatskom jeziku tiskane prije 1800., a pokoja je iz prvih desetljeća 19. stoljeća. Tu su i neke liturgijske knjige tiskane glagoljicom, razna izdanja naših Konstitucija tamo od 1848. pa do ovih zadnjih 1974., izdanja, fototipsko izdanje prvotiska glagoljskog misala iz 1483., drugi novaljski brevijar i Kožičičev psaltir iz 1531., te nekoje knjige skupog izdanja kao Horvatova Vegetation Suedos teuropas. Knjige koje se nalaze u ormaru imaju uz redni broj oznaku: «u ormaru».

Knjige su ostručene prema UDK (univerzalna decimalna klasifikacija), listići su rađeni prema knjizi Eve Verone (Zagreb 1974.) i Abecedni katalog u teoriji i praksi (Zagreb 1971). Veličina listića je 7,5 x 12,5 cm. Izrađen je katalog za abecedne i stručne listiće prema uzoru na katalog šibenske knjižnice. Inventarizirano je 12.420 svezaka zajedno s periodikom. Periodika ima 1550 svezaka. Među knjigama ima 510 svezaka umnoženih ciklostilom iz 1950. i 1960. Svi svesci umnoženi ciklostilom religioznog su sadržaja. Od 12.420 svezaka, koliko ih ima knjižnica, na tzv. stari fond otpada 2990 svezaka, na tzv. novi fond 7880 svezaka i na periodiku 1550 svezaka. Broj naslova periodike iznosi 234.

Posebno bih upozorio na ova izdanja koja se nalaze u knjižnici Sv. Mihovila:
Patrologia: Series latina i Series graeco-latina; Enciclopedia cattolica, Rim 1949-1953(?); Bibliotheca sanctorum, Rim 1961-1970.; Dizionario degli Istituti di perfezione, Rim 1974- (dosad izišla 4 svcska); Lexikon fuer Theologie und Kirche, Herderovo izdanje iz god. 1931-1938.;

Upozorio bih i na neka starija izđanja:
Encyclopedie methodique, padovansko izdanjc izd. 1783-1794.; Jedanaest raznih enciklopedija Biblia sacra vulgata editionis…cum selectissimis letteralibus commentariis, Venctiis 1747-1757. u 38 tomova; Divi Thomae Aquinaeis…Opera omnia, editio altera veneta, Venetiis 1745-1760. u 28 tomova.
Sakupljeno je i dosta školskih knjiga, poslijeratnih udžbenika, jer su naši sjemeništarci neko vrijeme polazili Nadbiskupsku gimnaziju za spremanje svećenika. Uz to ima i nešto talijanskih udžbenika, jer su i talijanski sjemeništarci naše talijanske provincije polazili gimnaziju u Zadru za vrijeme talijanske vladavine.

Napravljeni su kserografski otisci naslovnih stranica ovih grupa knjiga:
a) Knjige iz 16. stoljeća. (Najstarija je iz 1524., too je In evangelium Marci paraphrasis per Erasmum Roterdanum nunc recens nata, et formulis excusa, Basileae M.D.XXIIII.
b) Knjige tiskane glagoljicom. Rukopisa glagoljicom nema.
c) Stare hrvatske knjige iz 17. i 18. stoljeća, kao i neke iz prvih desetljeća 19. stoljeća.

Iako naša knjižnica nema posebno vrijednih izdanja, osim Migneove Patrologije i spomenutih enciklopedija, u njoj se nalazi uložena ljubav i materijalni izdaci starih i starijih, pa kao kulturni ljudi treba da znademo cijeniti ljubav i brigu, a i trošak koji je u nju uložen. Sad je knjižnica sređena, pa neka bude na korist članovima samostana, a i drugima koji u njoj budu našli potrebnu knjigu. Knjižnica je dio kulture, pa se prema njoj treba i kutlurno odnositi.

(Uzeto iz: Gregov, Nikola, Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca, str.128-132., Zagreb 1990.)

KNJIŽNICA SAMOSTANA SV. PAVLA NA ŠKOLJIĆU

Knjižnica je smještena u prizemnom dijelu samostana. Knjižnica je bila sređena ne samo u ovom stoljeću nego sigurno i prije, ali knjige nisu bile popisane, budući da nema nigdje inventara knjiga, a nije ni u ono nekoliko samostanskih inventara zabilježeno. U knjižnici postoji nekoliko knjiga iz 16. stoljeća, dok ih iz 17. i 18. stoljeća ima nekoliko stotina, to je već znak da su se knjige skupljale i čuvale, iako možda knjižnica nije bila sređena po onda važećoj praksi.

Iz ovog stoljeća postoji Provizorni katalog (inventar) knjižnice samostana sv. Pavla – Školjić. Na katalogu nigdje nije naznačena godina kad je pisan, kao ni tko ga je pisao, a moralo se izmijeniti nekoliko osoba, jer ima nekoliko rukopisa. Nabrojio sam da je u taj Katalog bilo upisano 1985 djela (naslova), zajedno s časopisima. Najstarija knjiga koje je bila upisana potječe iz 1512. Te knjige, koja je nosila naslov Censure hodie vigenres, sad više nema. Knjige i časopisi bile su pomiješani.

Poslije ovog Provizornog, odnosno Privremenog kataloga, knjižnica jc morala biti preustrojena, jer dolazi novi raspored ormara I-XXIV, nova signatura na knjigama i katalog (kartoteka) uređena je pa ovom novom sistemu. Inventara knjiga po ovom novom sistemu nema. S ovim novim uređenjem započeo je o. Šime Vladović dok je bio na Školjiću (1925-1927.) kao mladi svećenik. Listići kataloga bili su tiskani s osnovnim podacima o knjizi: pisac, naslov, mjesto i godina izdanja, for¬mat, uvez, broj volumena te mjesto za signaturu. Po tipu slova kao i po rasporedu rubrika na listićima vidi se da su bila dva različita izdanja, dok treća vrsta listića, zelene boje, potječe iz godine 1954.

O. Šime Vladović po drugi put, ovaj put službeno imenovan 1953, preuzeo je odgovornost za školjićku knjižnicu. Sredio je ono što je bilo pobrkano, popunio ono što je na bilo koji način nestalo, natipkao nove listiće (tamnozelene boje) za novonadošle knjige i na odlasku sa Školjića ostavio ovaj zapis: “Stanje knjižnice bilo je u glavnim crtama ovako: Za vrijeme rata knjige su bile izmiješane, neke su nestale (po jednoj njegovoj bilješci jedno 80), dok je druge zaplijenila državna komisija dne 25. travnja 1947. Nestalo je više dijelova Brockhaus i Meyers Kleines-Konversations Leksikon…

Ukoliko je o. Šime, prema svojoj zamisli, a svakako u dobroj volji i ljubavi, bio uredio knjižnicu, ona je nakon dvadeset godina ipak bila u žalosnom stanju. Kartoteku, kao i knjige, našao sam dosta ispremiješane, pa sam najprije sredio kartoteku po ormarima i po policama, a zatim sam prekontrolirao knjige koliko odgovaraju svojoj signaturi i našao sam prilično velik broj knjiga da se ne nalaze na mjestu koje odgovara njihovoj signaturi, a za otprilike 150 listića nisam našao pokriće među knjigama, nestale su. Periodiku sam sredio do pod konac siječnja 1982., te počeo s inventariziranjem školjićke knjižnice i s popunjavanjem matičnih listova na listiće za katalog (kartoteku). Napravljena su dva kataloga: po abecedi i po materiji. U dva sveska (I. i II) inventara knjiga knjižnice sv. Pavla na Školjiću upisano je 4445 naslova, odnosno jedinica, a 5734 sveska. Zajedno pak s periodikom knjižnica ima inventarizirano 4654 naslova sa 7092 sveska. Na još nepopun¬jenim policama ostalo je 70 naslova s 88 svezaka.

Od knjiga ima ih nekoliko koje potječu iz 16. stoljeća Sve su na latinskom, odnosno talijanskom jeziku. Najstarija je iz god. 1548. Nekoliko je desetaka knjiga (70) na hrvatskom jeziku iz 17. i 18. stoljeća. Među njima i 5. izdanje Marulićeve Judite iz god. 1627., zatim 4 primjerka Kašićeva Rituala rimskog iz 1670., te Kadčičevo (Kačićevo) Bogoslovie dilloredno iz 1729. u 6 primjeraka.
U knjižnicu su stavljene i knjige tiskane glagoljicom i to: brevijari kao Levakovićev iz 1648. (2 primjerka), Paštrićev iz 1688. (8 primjeraka) i zadnje iz¬danje glagoljskog brevijara iz 1791. (1 primjerak uvezan u knjižicu, dok ima više primjeraka nekompletnih među duplikatima). Od misala su: Levakovićev iz 1631. (2 primjerka), Paštrićev iz 1706. (6 primjeraka), Karamanov iz 1741. (3 primjerka) te Parčićev iz 1893. (4 primjerka) i uz to i nekoliko primjeraka tzv. mrtvačkih misala raznih godina izdanja, npr. iz 1757. (2 primjerka). Knjižnica pasjeduje jedan primjerak Ispravnika za ierei ispovidnici u prijevodu, zapravo parafraza, popa Šimuna Budinića, Zadranina, cenzurirao ga je o. Bartol Kašić, a izdao glagoljicom u Rimu 1635. o. Rafael Levaković. Primjerak je vrlo dobro sačuvan. Od našeg o. Juranića sačuvana su dva primjerka male knjižice Molitvi prežde i poslije Misse, tiskane glagoljicom u Mlecima 1765.

Od novijih izdanja najvažnija su izdanja Jugoslavenske akademije iz prošlog i s početka ovog stoljeća, do godine 1914. To su: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, Monumenta historico-juridica, Starine, Stari pisci hrvatski, Rad Jugoslavenske akademije, Građa za povijest književnosti hrvatske i Diplomatički zbornik. U knjižnici se nalaze i nekoja glagoljska reprint-izdanja: prvotisak misala iz 1483., Hrvojev misal te senjska izdanja Spovid općena iz 1496., Korizmenjak iz 1508., te Kožičičev Psaltir tiskan u Rijeci 1531.

Uz ova glagoljska reprint-izdanja posjeduje i još neka druga, kao Boškovićevu Teoriju prirodne filozofije (Theoria philosophiae naturalis), Petrićevu Novu opću filozofiju (De universis philosphiae), Marulićevu Juditi i Zoranićeve Planine. Neobično je da ima relativno mnogo knjiga iz područja medicine (oko 40 nas¬lova), i to uglavnom sve iz prve polovice 19. stoljeća.

Budući da je na Školjiću bila naša gimnazija (1911-1927.), sačuvalo se i udžbenika iz raznih predmeta, pa je sakupljeno nešto od tih udžbenika, dok je stanoviti broj tih starih udžbenika bilo poslano Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Uz školu postojala je školska knjižnica. Uglavnom se sastojala od beletristike, pa su ostaci iz knjižnice ušli u sastav ove samostanske knjižnice.

(Uzeto iz: Gregov, Nikola, Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca, str.133-140., Zagreb 1990.)

KNJIŽNICA SAMOSTANA SV. FRANJE U KRKU

Samostan je temeljito obnovljen, ali je knjižnica zbog uređenja prostora bila neuređena. Knjižnična građa (knjige, časopisi, pisana građa i ostalo što pripada knjižnici) bila je na više mjesta u samostanu (na koru, u hodniku, u nekim sobama te i u prostoru predviđenom za knjižnicu). Knjige i časopisi bili su u ormarima, na starim policama, u kutijama i na podovima poprilično ispremiješani. U prostoru za knjižnicu nije bilo knjižničnog namještaja (osim starih ormara koji su dijelom bili obnovljeni). I tako se počelo promišljati o dugoročnom poslu uređenja samostanske knjižnice. Uz podršku samostanske zajednice i izdašnu pomoć tadašnjih novaka fra Kristijana, fra Marka i fra Ivana započeo sam radove na uređenju knjižnice. U prvoj godini bili su to ovi radovi: postavljanje metalnih polica po sredini knjižnice, razvrstavanje knjižnične građe i stavljanje knjiga na police. Posao je išao na opće zadovoljstvo, a ujedno su se otvarale nove vizije i planovi za izgled i organizaciju knjižnice. Trebalo je pribaviti materijale za inventarizaciju, katalogizaciju i obradu knjižnične građe (naljepnice za knjige, kartone – listiće za kartoteku, računalo i nekakav program za unos i obradu knjižnične građe, štampač za ispis i još mnogo toga). Makar je knjižnica imala Inventar i Kartoteku (Abecedno autorsko kazalo i Stručni katalog) zbog novog namještaja i rasporeda knjižnične građe trebalo je, gotovo, početi ispočetka. I tako je posao napredovao iz dan u dan. Svakodnevni rad u knjižnici, bez radnog vremena i ograničenja, davao je rezultate.

I. NASTAJANJE KNJIŽNICE I PRIKUPLJANJE KNJIŽNIČNE GRAĐE

Nastanak, razvoj i sva ostala briga oko knjižnice usko su povezani s ustanovom (samostanom) u kojoj se nalazi. A samostan ima svoju dugu i burnu prošlost. Franjevci su se nastanili u gradu Krku oko 1290. godine i sagradili crkvu sv. Franje. Samostan je podignut ubrzo nakon crkve na samom kraju grada sa sjeverne strane na gradskim zidinama koje su mu služile kao obrana protiv neprijatelja.
Provincija franjevaca konventualaca bila je prisiljena sredinom osamnaestog stoljeća napustiti ovaj samostan zbog pomanjkanja redovnika i politike venecijanske države prema redovnicima? Samostan i crkva sv. Franje u Krku dani su na upravljanje Biskupijskom ordinarijatu u Krku. Franjevci trećoredci, glagoljaši, dolaze u posjed samostana 1783. godine zahvaljujući o. Antunu Juraniću kojemu je mletačko Vijeće darovalo samostan, a na preporuku dužda Pavla Ranierija, osobnog prijatelja o. Antuna, koji je kao dužd uživao ius-patronatus na sve crkve i samostane.

I dolaskom fratara trećoredaca 1783. u posjed samostana i crkve sv. Franje započinje i nastajanje knjižnice koja je u sastavu samostana (iz razdoblja prije njihovog dolaska nije gotovo ništa pronađeno što bi bilo povezano s knjižnicom). Nekoliko fratara iz okolnih samostana na Glavotoku i Portu (otok Krk) dođoše u darovani samostan sv. Franje u Krku i sa sobom su donijeli liturgijske knjige i nešto literature, propovjedničkog i duhovnog sadržaja. Djelatnosti fratara unutar i izvan samostana bitno su obilježili način prikupljanja građe, osnovni opis fonda i sadržaj. Samostan je u jednom povijesnom razdoblju bio i odgojno-obrazovna ustanova: studij teologije za vlastite kandidate, kuća novicijata te malo sjemenište. Jasno je da je za funkcioniranje ovih odgojno obrazovnih djelatnosti trebalo pribaviti i odgovarajuću literaturu za profesore i odgojitelja kao i za školarce i odgajanike. Uz ovo treba napomenuti da su svećenici krčke biskupije bili dobri prijatelji samostana te su neki od njih ostavljali dijelove svojih knjižnica na dar samostanu. Ostavštine pokojnih fratara bile su vlasništvo samostana, tako je i knjižnična građa koju su posjedovali ostajala samostanskoj knjižnici, a i samostan je nabavljao određenu literaturu, osobito duhovnog i teološkog karaktera.

U novije vrijeme značajan je broj knjižne građe iz Rima donio o. Marijan Šegulja (preko 700 svezaka teološke literature). Ostavština pokojnog šibenskog biskupa o. Srećka Badurine koja je darovana ovom samostanu broji preko 1200 svezaka tiskane građe (knjige iz teološke literature, osobito moralne teologije, pretežno na njemačkom i talijanskom jeziku). Treba napomenuti da je i fra Alojzije Duvnjak, koji je bio na misiji u Freiburgu, darovao dio knjiga iz svoje knjižnice.

II. UREĐENJE KNJIŽNIČNE GRAĐE: INVETARI I KATALOZI

O brizi za knjižnicu svjedoče nađeni Inventari i Katalozi koji su rađeni za organizaciju upotrebe knjižnice.

1) Prvi Inventar i Katalog
Tako sam našao prvi «Inventar, popis knjiga» iz 1895. godine. Po mišljenju o. Anđelka Badurine ovaj Inventar mogao je napisati o. Ćiril Studenčić. Knjiga Inventara za upis knjiga tiskana je za samostanske knjižnice i nosi naslov «Knjižnica Mostira Sv.» (na vrhu svake stranice) te je dodano rukopisom «Franje u Krku», a tiskana je u «Narodnom listu» u Zadru brzotiskom. Dimenzije knjige su 38,5 x 27 cm s oko 250 listova uvezanih u tvrde korice koje su ojačane platnom a hrbat i kutovi korica kožom. Stranice u koje se upisivalo knjige imaju po jedanaest redova te po devet kolumni. U kolumne je upisivan: Broj redni; Spisatelj i naslov knjige; Izdanje (podijeljeno u još dvije kolumne: mjesto i godina); Broj svezaka; Veličina; Položaj (u dvije kolumne: slovo i redak) te Opaske. Knjiga je popunjavana i s jedne i s druge strane. S jedne strane je «Popis knjiga Knjižnice Mostira sv. Frane u Krku alfabetičkim redom» i ima označenih 260 stranica (između svakoga slova ostalo je po nekoliko praznih stranica za upis novih knjiga). Popis alfabetičkim redom završava rednim brojem 1453 (to je broj naslova popisanih knjiga). A s druge strane je «Popis knjiga polag predmeta pojedinih knjiga Knjižnice Mostira sv. Franje u Krku» i ima označenih 196 stranica. Predmetnice su ovako podijeljene: Dogmatika; Ćudoredje; Filologia; Mudroslovlje; Računica; Pjesništvo; Romani i pripovjesti; Miešovita djela; Pastirstvo; Pravo; Pobožne knjige; Pripovjedanja; Retorika; Povjest; Zemljopis i Fizika. U ovaj Inventar stavljeni su i popisi darovanih knjiga na posebnim arcima. Tako su tu četiri popisa darovanih knjiga: «Popis knjiga postavljenih u krčkoj samostanskoj knjižnici od prečasnog kanonika Drag. Parčića» s upisanih 388 naslova i 551 svezak; «Popis knjiga darovanih samostanu sv. Franje u Krku od vlč. gospodina popa Josipa Vajsa kaplana u Pragi» s upisanih 173 naslova i 307 svezaka; «Knjige koje vlč. otac Dinko Šulina pridružuje knjižnici sv. Franje u Krku kao sin toga samostana» i «Popis svih knjiga Jugoslavenske akademije od svog početka do 1894. inclus. koje su bile darovane od predsjednika fr. Ljudevita Brusića za nagradu na zasluge istoga u prilog akademije, te isti jih poklanja knjižnici samostana sv. Franje u Krku» s upisanih 85 naslova i 301 svezak (na dnu popisa je i datum darovnice ili upisa «Samostan sv. Frane u Krku dne 14. ožujka 1897.» te još «Ps. počam od god. 1895. isti samostan upisao se je, kao član, na knjige Jugoslavenske akademije, te medju gore upisanih ve se nahode knjige izdane godine 1895. i 1896.» ). Još je na jednom listu «Popis školskih knjiga nahodećih se u Državnoj školskoj knjižnici sv. Frane u Krku koje pripadaju Samostanskoj Knjižnici istoga manastira», 18 knjiga, ali ne piše iz koje godine. Po sjećanju o. Danijela Mihatova izgleda da je bila i kartoteta na listićima, karticama, koji su ispisani rukom (nisam to pronašao u knjižnici).

Kada se vidi koliko je pažnje i truda bilo posvećeno ovom Inventaru i Katalogu za vjerovati je da su isto tako bili, na visokoj razini, uređeni i opremljeni prostorija, namještaj te police. U prilog ovome pothvatu kao veoma uspješnom i na ovim prostorima jedinstvenom je pisanje tadašnjeg provincijala za vrijeme kanonskog pohoda na početku knjige Inventara na prvom listu. «Broj 124. U ime Krostovo. Amen. U drugom posrednom Državničkom pohodu učinjenom u ovom čast. Samostanu Sv. Franje u Krku prestavljena bi od čast. otca Starješine ova knjiga koja sadržava poduzeti popis knjiga nahodećih se u novoustrojenoj knjižnici istog Samostana; pregladav ju dužnost nam pohvaliti red popisa, i skrb za ustrojenje ovako važnoga faktora za naobrazu i napredak naših Redovnika kao što je dobra Knjižnica. Preporučamo nuzgredno da za uzdržavanje, popunjenje i ravnanje, točno se oživotvori što je rečeno na poglavlju XVII naših Red. Ustanova glede knjižnica, te da se u kreposti iste naredbe uzdrže. U čast. Samostanu Svetoga Franje u Krku dne 21. Prosinca god. 1895.» Slijedi pečat provincijalata i potpis državnika fra Jacinta Buića i tajnika fra Stanka Dujmovića.

Iz tog razdoblja je i mali Inventar, vjerojatno interni, upisan u običnu bilježnicu (26×20 cm s 22 lista te mekim koricama uvezanih spajalicama) s naslovom «Biblioteca ascetica per le Terziari S. Francesco in Veglia». S jedne strane je popis knjige a s druge popis posuditelja «Chi prese il libro».

2) Drugi Inventar i novi kataložni listići
Potvrda da je knjižnica i kasnije ponovno uređivana je bilježnica u kojoj je «Popis posuđenih knjiga iz samostanske knjižnice Trećoredaca u Krku ‘iza kako je uređena dne 30. III 1946’.» Prvi upisani posuditelj je Žic don Ivo od 30. ožujka 1946., a posljednji fra Anđeklo Badurina od 7. srpnja 1990. (stvarno se prestalo upisivati posuditelje 25. srpnja 1978.). Čini se da su tada i napravljeni kataložni listići ispisani mašinom (ili je učinjena nadopuna kataloga novim registriranim knjigama).

3) Treći Inventar i nadopuna kataložnih listića
Zatim slijedi Inventar, popis knjiga, koji nosi naslov «Inventar knjižnice samostana sv. Franje u Krku» u tri sveska. Prva dva sveska (29,5x22cm) su ispisana i završena 1972. godine. U jednom dijelu drugog sveska istim rukopisom kojim su inventarizirane knjige piše «Ovaj Inventar knjiga u knjižnici sv. Franje u Krku započeli su zapisivati, nanovo, novaci od polovine rujna do 24. studenoga 1972.», te opaska «Daljnje zapisivanje novih, dobivenih i preostalih knjiga vršit će se na slijedećim stranicama». U ovom Inventaru upisano je 6610 naslova jednim rukopisom te je kasnije uneseno drugim rukopisom do red. broja 6670 s naznakom da je taj popis knjiga i u trećem svesku Inventara.
U trećem svesku «Inventar najnovijih knjiga od 1945. knjižnice Sam. Sv. Franje u Krku» (kojeg slobodno možemo nazivati i trećim sveskom, jer se nadovezuje na prva dva sveska Inventara) najprije se ponavlja registracija iz prva dva sveska onih knjiga koje su tiskane od 1945. godine «s rednim brojem Inventara onako kako je unesen u prvi odnosno drugi svezak.». U ovom Inventaru popis knjiga započinje s brojem 6611 (uneseno je onih šezdesetak knjiga iz drugog Inventara) i završava unosom zadnje knjige iz 1985. s rednim brojem 8174.
Za vjerovati je da je tada napravljena nadopuna kartoteke na listićima i to abecedni po autoru i stručni katalog.

III. DANAŠNJE STANJE KNJIŽNICE I POSLJEDNJE UREĐENJE

Kao i svaka druga knjižnica i ova samostanska je ponajviše stradavala u reorganizacijama prostora i obnovama samostana, pa je nakon svake takve akcije ono što je bilo uređeno doživjelo i stanoviti nered. Osobito je to bilo pri zadnjoj obnovi cjelokupnog kompleksa samostana devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Radovi u knjižnici u ovoj etapi započeli su krajem 2005. i kroz protekle tri godine dali su već osjetno prepoznatljive i vidljive rezultate. Sama prostorija izgleda kao prava knjižnica sa zadovoljavajućim namještajem, opremom i što je najvažnije smještenom, inventariziranom, registriranom i katalogiziranom tiskanom knjižničnom građom (tiskane knjige) i periodičnom građom (časopisi i ostala periodika), te donekle i pisanom građom (arhivom).

Knjižnica je smještena na katu u prostoriji 10x6m (60 m2) na sjevernoj strani samostana. Grijana je, tako da je otklonjena opasnost od vlage koja je najveći neprijatelj knjižnicama. Knjige su smještene na nove metalne police u četiri reda (ima oko 300 m polica-prostora za knjige) i djelomično u stare ormare koji su obnovljeni (preko 100 m prostora za knjige). Odvojene su knjige iz starijih godina izdanja («Zbirka starih i rijetkih knjiga» koja obuhvaća građu do 1850. godine) i smještene su u obnovljene ormare. Časopisi su u starim ormarima i na drvenim policama uza zid (tekući časopisi). A pisana knjižnična građa (Arhiv) posložena je u dva ormara i jedan ladičar.

Napravljeni su Inventari za tiskanu knjižničnu građu – knjige (dva Inventara: jedan za sve knjige zajedno i drugi Inventar samo za knjige iz «Stare zbirke»), Inventar za časopise i Inventar za pisanu građu (Arhiv) i Katalozi. Katalozi su Abecedni za autorsko kazalo i Abecedni po naslovu djela, te je napravljen Stručni a djelomično i Predmetni katalog. Još se to tretira kao radni materijal. Sve je to rađeno u kompjutorskom programu, a također je i stavljeno na listove A4 papira te uloženo i uvezano, tako da su Inventari i Katalozi u obliku knjige (a ne na karticama – listićima) i računalni. Knjižnična građa obrađena je po Pravilniku i priručniku za izradbu abecednih kataloga te po UDK (univerzalna decimalna klasifikacija).

1) KNJIGE – TISKANA KNJIŽNIČNA GRAĐA

Knjige iz «Stare zbirke» (16., 17. i 18. stoljeće) su u obnovljenim ormarima, razmještene su po stoljećima, a unutar toga po veličini, a knjige tiskane u 19., 20. i 21. stoljeću su na policama metalnih stalaža, poslagana su po veličini s time da su donekle odijeljene knjige tiskane u 20. stoljeću. Oznaka (naljepnice, etikete) za registraciju knjiga stavljana je na poleđinu knjige, na gornju vanjsku stranu zadnje korice knjige i to uz hrbat knjige. Na oznaci je naziv knjižnice «Knjižnica samostanskih trećoredaca – Krk», te ispod toga u drugom redu «Reg. oznaka» te u trećem redu «Tekući broj» (numerus currentis) knjige.

Knjižnični fond tiskane građe je očišćen od većeg djela duplikata te posebno od triplikata i više, koji su stavljeni u kartonske kutije, popisani su i odvojeni u drugoj prostoriji, te od časopisa, ali ne i od ostale periodike (kalendari i drugo), a u staroj knjižnoj građi registrirano je i obrađeno sve što je pronađeno bez obzira na vrstu i broj svezaka.

Fond tiskane knjižnične građe – knjiga je negdje oko 17.500 svezaka. Od toga su dvije inkunabule, 41 svezak iz 16. st., 135 svezaka iz 17. st., oko 1200 iz 18. st., te oko 1000 svezaka do 1850. godine (što bi činilo fond iz Baštinske zbirke). Ostale knjige su tiskane od 1851. godine do danas.

Najviše knjiga je pisano na hrvatskom jeziku i izdano u Hrvatskoj, te slijede knjige na latinskom i talijanskom, njemačkom, francuskom i nešto malo na engleskom i drugim jezicima. Pismo je latinično, ali ima i gotice kao i glagoljice.

Razvrstano po tablicama UDK (univerzalna decimalna klasifikacija) sadržaji knjiga po strukama ovako su zastupljeni: 1 – Filozofija. Psihologija – oko 500 naslova; 2 – Religija. Teologija – oko 8500 naslova; 3 – Društvene znanosti. (Statistika. Politika. Ekonomija. Trgovina. Pravo. Uprava. Vojni poslovi. Socijalna skrb. Obrazovanje. Folklor) – oko 1400 naslova; 5 – Matematika i prirodne znanosti i 6 – Primjenjene znanosti (Medicina. Tehnika i tehnologija) – oko 600 naslova; 7 – Umjetnost – oko 200 naslova; 8 – Jezici. Lingvistika. Književnost – oko 2200 naslova; 9 – Geografija. Biografija. Povijest – oko 600 naslova.

Iz ovog kratkog opisa može se zaključiti da je najviše knjiga iz područja religije i teoloških znanosti (biblija i biblijska teologija, dogmatska, moralna i pastoralna teologija, duhovnost, ekleziologija, crkvena povijest, crkveno pravo, umjetnost, glazba…). Ne manjka ni građe iz humanističkih i društvenih znanosti, jezikoslovlja, književnosti, povijesti (osobito hrvatske) te općih i stručnih enciklopedija, leksikona, priručnika…

Kao što i priliči ovakvim samostanskim knjižnicama koje su stvarane stotinama godina nabavljene i poklonjene knjige su pretežno vjerskog, religioznog sadržaja. Zastupljena su sva područja teologije. Pa, evo nešto naslova poredanih po teološkim predmetima:

a) Biblija, biblijske znanosti, biblijski rječnici i leksikoni imaju oko 600 naslova. Evo nekoliko naslova:

Bibblia ad vetustissima exemplaria (Venezia 1549.); Bibbia sacra Vulgatae editionis (Venezia 1621.,1740,41,45,47.); Biblia sacra – variorum translationum (Venezia 1747.). Prijevodi cijele Biblije ili samo pojedinih dijelova su zastupljeni na talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku. Evo nekih od najstarijih prijevoda iz ove knjižnice: VALENCIA, Jacob de, Psalmi – Cantici (Venezia? 1506?); MAITRE, Luigi Is. de Sacy, Sacra scrittura (Venecija 1773-79. u 46 svezaka); MARTINI, Antonio, Biblia sacra-Vecchio e Nuovo Testamento (Venezia 1798-99.). Prijevodi na hrvatski jezik također su zastupljeni: OCCHI, Scimun, Szivot gospodina Jesusa Christa…(Mnezik 1764.); BERČIĆ, Ivan, Ulomci Svetog pisma staroslavenskim jezikom (Prag 1871.); SKARICH, Ivan Matija, Sveto pismo Staroga i Novoga uvita (Beč 1858.); STADLER, Josip, Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo 1895.); JAGIC, Vatroslav, Proroci Staroga zavjeta (Vindobona 1897.); VAJS, Joseph, Liber Ruth, Iob…, Propheta Ioel, Oseas, Habacuc… (Krk 1905.); ČEBUŠNIK, Valentin, Sveto pismo Staroga zavjeta (Zagreb 1913.); GUDEK, Dominik, Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb 1914.); ZAGODA, Franjo, Sveto pismo Novoga zavjeta – Poslanice i Otkrivenje (Zagreb 1939.); ŠARIC, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta;(Sarajevo 1941-42.) i Sveto pismo Novoga zavjeta (Salzburg 1966.), te prijevodi Ljudevita Rupčića, Bonaventure Dude i Jerka Fučaka, kao i prijevodi Daničića i Karadžića (na hrvatskom i srpskom jeziku).

Mnogo je ovdje knjiga iz biblijske teologije (uvodi, komentari, ekzegeze, biblijska povijest, razmatranja) te biblijskih rječnika i leksikona. Donosim samo neke: CALESTINO, Simone a C., Pandecta legis Evangelicae (Pariz 1551.); BREDEMBACHII, M., Commentaria in Psalmos Davidicos (Colonia 1560.); BARBARO, Daneile, Aurea in quinquaginta Davidicos Psalmos (Venezia 1560.); EDERO, Georgio i drugi, Oeconomia bibliorum (Venezia 1572.); MENDOCA, Francisco, Comentarium in quatuor libros Regnum (Lugduni 1647.); CALMET, Agostino, La storia dell’Antico e Nuovo Testamento (Venezia 1752.); KNECHT, Friedrich Justus, Praktischer Kommentar zur biblischen Geschichte (Freiburg 1881.); KLOFUTAR, L., Commentarius in Evangelia (Labaci 1892.); CALMET, Augustino, Dictionarium historic.,criticum…S. Scripturae (Venezia 1757.); AQUILA, Prospero, Dizionario portatile della Bibbia (Bassano 1805.); ROSEN-MUELLER, Vocabularium Veteris Testamenti hebraeo-chaldaicum (Magdeburg 1822.); ALLIOLI, Joseph F., Allgemeines Woerterbuch den Heiligen Schrift (Regensburg 1845.); WILKE, Christiano, Lexicon graeco-latinum in libros Novi Testamenti (Ratisbona 1858,); CERNOHOUS, J. N., Encyklopedie prigkladuv z Pisma sveteho…(Prag 1879.); DHEILL,Y. J., Dictionnaire Biblique.

b) Iz dogmatske teologije (fundamentalna teologija, teodicije, kristologija, pneumatologija, mariologija, antropologija, soteriologija, eshatologija, sveci, apologetika…) ima oko 1000 naslova. Mnogo je priručnika i školskih udžbenika, što je i razumljivo jer je u ovom samostanu jedno vrijeme bila teološka škola za naše bogoslove, a također i novicijat. Evo nekoliko zanimljivih naslova:

CANISIUS, P., Summa (Roma 1583.); VERINO, Simplicio, De Trassubstantiatione (Hagipoli 1646.); GONET, Joanne Baptista, Clypeus theologicae thomisticae (Colonia 1677.); SEGNERI, Paolo, L’incredulo senza scusa (Venezia 1687.); GLAVINICH, Francisco, Czvit Szvetih to yeszt Sivot szvetih (Bnecich 1702.); SYLVII, Francisci, Commentarii…S.Thomae Aquinatis (Venezia 1726.); ANTOINE, Paulo Gabriele, Theologia universa speculativa et dogmatica (Venezia 1743.); THOMA, ex Charmes, Theologia universa, Compendium theologiae universae (Venezia 1760, 1790.); PAULOVISCH LUCICH, Ivan J., Kratko iskazagne života… svetoga patriarke Josipa (Mletci 1808.); SCHWETZ, Joanne, Theologia dogmatica catholica (Beč 1852.); LESCOEUR, Luigi, La teodicea cristiana (Firenza 1859.); DENZINGER, H., Enchridion symbolorum et definitionum… (Wieceburgi 1874.); IVEKOVIĆ, Franjo, Život svetaca i svetica (Zagreb 1876-86.); RUBETIĆ, Cvjetko, Kratka katolička dogmatika… (Zagreb 1880.); HURTER, Hugo, Theologia dogmatica, compendium (Oeniponte 1890-93.); EGGER, Francesco, Enchridion theol. dogmaticae (Brixinae 1890.); VIMER, Rudolf, Život sv. Pavla, Isus Krist (Zagreb 1907,1925.); DEVIVIERA, W., Kršćanska apologetika (Split 1909.); TANQUEREY, A., Synopsis theologiae dogmaticae fundamentalis, Brevior synopsis theol. dogmaticae (Rim 1911, Paris 1931.); BUJANOVIĆ, Ivan, Kristologija i soteriologija (Osijek 1922.); LERCHER, L., Institutiones theol. dogmaticae (Oeniponet 1934.), BAKŠIĆ, Stjepan, Presveto Trojstvo (Zagreb 1941.); BRAJČIĆ, Rudolf, Troosobni Bog (Zagreb 1967.); MOLTMANN, J., Il Dio Crocifisso (Brescia 1973.); KUENG, Hans, Existiert Gott? (Muenchen 1978.); ANTOLOVIĆ, Josip, Duhovni velikani (Zagreb 1998.).

c) Iz praktične teologije (moralna teologija, spisi duhovne izgradnje, meditacije, razmatranja, molitvenici, religiozna književnost, crkvene pjesmarice, crkvena umjetnost, asketska i mistična teologija i pobožnost) je oko 2500 naslova. Osobito je ovo područje obogaćeno ostavštinom biskupa Srećka Badurine. Evo i nekoliko naslova:

SAUNAROLA, Confesionale pro instructione confessorum (1538.); FOLCO, Giulio, Effetti mirabili de la limosina et setenze (Roma 1591.); BERARDUCCIO, Mauro A., Somma corona de’confessori (Venetia 1603.); AUGUSTINI, s. Aurelii, Meditationes, Soliloquia, Manuale (Lugduni 1607.); KASSICCH, Bartomeo, Zarcalo duhovno (Rim 1614., Venezia 1706.); GLAVINICH, Francisco, Cetiti poszlidnya clovika (Bnecich 1628.); KEMPIS, Toma, Od naslidovayna Isukarstova (Beč 1629.); LEVAKOVIĆ, Rafael, Ispravnik za jereje (Roma 1635.); POSILOVIC, Pavle, Naslajenije duhovno (Mleci 1682.), Brascno duhovno s molituami… (Lubyane 1693.); GONZALEZ, Thyrso, Fundamentum theologiae moralis (Romae 1693.); RODRIGUEZ, Alfonso, Esercitio di perfectione (Venezia 1706.); VULETICH, Petar, Ossip pravedni (Venetiis 1707.); GARLICSICH, Ivan, Puut nebeski -Nauk karstjanski (Parma 1711.); SALES, s. Francesco, Tutte le opere spirituali (Bologna 1726.); NERI, s. Filippo, Viva Gesu. Ottavario spirituale e pratico (Bononiae 1729.); SEGNERI, Paolo, La manna dell’anima ovvero Esercizio, Opere sacro-morali (Bononia 1729., Friburgi 1902.); KADCICH, Antonio, Theologia moralis seu manuductor illyricus, Theologia moralis-Boggoslovje dilloredno (Venezia 1732,33.); KRAGLICH, Ivan, Pribogoliubne molitve zgovarayuchie (Venezia 1745.); ANTOINE, Paulo-Gabriele, Theologia moralis universa… (Venezia 1758.); SALES, s. Franciscus, Philothea-Introductio ad vitam devotam (Venezia 1774.); BANOVAC, Josipp, Blagosov od poglia (Venezia 1774.); LIGUORI, s. Alfonso, Istruzione e pratica per li confessori, Opere spirituali (Ancona 1782., Roma 1792.); ZORICICH, Mato, Uprava mnoggo korisna ispovidnika (Ancona 1782.); DOBRETICH, Marko, Kratko skupgliegne chiudoredne – moralno bog. (Venezia 1782.); ENDEMANN, Sam., Compendium theologiae moralis (Jakin 1785.); PAULOVICH, Ivan Jozip, Deset pokorni razgovora za svigegne grisnik (Bassano 1786.); KAPUCINI u Rike, Poboxnost krixnoga putta (Bassano 1827.); GURY, Joanne P., Compedium theologiae moralis, Cassus conscientiae…theologiae moralis (Lugduni 1866., Torino 1881.); SCAVINI, P., Theologia moralis universa (Genova 1869.); FRASSINETTI, Giuseppe, Compendio della teologia morale (Vindobona 1887.); MUELLER, Ernesto, Theologia moralis (Freiburg 1904.); LEHMKUHL, Augustino, Theologia moralis (Friburgi 1914,); CATHREIN, V., Moral philosophie (Roma 1919.); TANQUEREY, Adolfo, Synopsis theologiae moralis (Oeniponte 1953.); ŽIVKOVIĆ, Andrija, Božje i crkvene zapovijedi; NOLDIN-SCHMITT, Summa theologiae moralis (Mediolani 1957.); ROBERTI, Francesco, Dizionario di teologia morale (Brescia 1962.); HIDELBRAND, Dietrich von, Veri e falsi principi di morale (Brescia 1964.); KUNIČIĆ, Jordan, Smjer u životu, kratki prikaz kat. moralke (Zagreb); HAERING, Bernhaard, La legge di Cristo, Kristov Zakon (Zagreb 1973.); FRIES, H., Encyclopedie de la foi (Paris 1965-67.); ROSSI- VALSECCHI, Dizionario enciclopedico di teologia morale (Roma 1973.), HOERMANN, Karl, Lexikon der christlischen Moral (Wien 1976.).

d) Iz područja pastoralne teologije (govorništvo, propovijedi, dušobrižništvo, svećeništvo…) je oko 700 naslova. Najviše je propovijedi (osobito kod starijih izdanje), što je i razumljivo jer su služile fratrima za pripremanje njihovih nastupa. Evo i nekoliko naslova:

MUSSO, Cornelio, Libro delle prediche (Vinegia 1583.); OBICINO, Bernardino, Il paradiso della gloria dei santi (Brescia 1620.); DEDINGER, Ioanne, Annona annua – Prediche? (Vienae 1668.); NICOLUCCI, Ioannis Dom., Novus tesaurus sacerdotum (Macerata 1676.); ANICIO, Ivan, Ogledalo misnicko (Jakin 1681.); SEGNERI, Paolo, Quaresimale, Panegirici sacri, Besdjede kaerstjanske (Venezia 1690, Bologna 1730., Mleczijeh 1765.); GORLA, Simplicio, Prediche Quaresimali (Venezia 1691.); BELLA, Ordelius, Razgovori i pripovjedanja (Mletci 17??); DIVKOVIĆ, M., Besjede duhovne (Mleci 1700?); VENEZIA, Pacifico da, Panegirici e sermoni (Venezia 1728.); BANOVAC, Josip, Propovudagniah na svetkovine korizmene (Vleczi 1747.), Predike od svetkovina doscasctja Issukarsta (Mleczi 1759.); FILIPOVIĆ, Jerolim iz Rame, Propovidagnie nauka karstjanskoga (Mletczii 1750-59.); FILIP, iz Occhjevjae, Svetgodnjak – Govorenja od svetie (Mletczii 1776.); REICHENBERGER, A., Institutio pastoralis (Viennae 1818.); HORVATH, Adalber, Korizmena govorenja od muke i smerti Gospodina Isukersta (Budim 1824.); PAVLICH, Barthol, Sveta govorenja za sve nedilje kroz cilu godinu (Budim 1827.); CAPELLMANN, C., Medicina pastoralis (Aquisgrani 1866.); SCHUECH, Ignaz, Handbuch der pastoral-theologie (Linz 1871.); CUCERA, Bernard Dubrovčanin, Besjede duhovne (Zagreb 1872.); KALIĆ, Arkangjeo, Propovijedi korizmene i besjede… (Dubrovnik 1872.); KUKAVICA, Anđeo, Svećeničke dužnosti (Zadar 1886.); ŠTIGLIĆ, Martin, Katoličko pastirsko bogoslovje, Propovijedi za sve nedjelje i za sve blagdane (Zagreb 1886-94.); ZOLLNER, I.-BUTURA, S., Katehetičke propovijedi (Zagreb 1905.); KNIEWALD, Dragutin, Pastirsko bogoslovlje (Zagreb 1930.); VLAŠIĆ, Petar, Naši zaštitnici, Zbirka propovijedi o svecima (Beograd 1940.).

e) Iz područja ekleziologije (ekumenizam, liturgika i bogoslužje, sakramenti, katehetika…) je oko 2000 naslova. Kod knjiga starijih godišta prevladaju one za svakodnevnu uporabu u bogoštovlju i molitvi (časoslovi, misali, obrednici, razni priručnici), a tek naslovi iz kasnijih godina se ozbiljnije bave liturgikom, sakramentima i katehetikom kao teološkom disciplinom. Evo nekoliko, uglavnom, starijih naslova:

KRANKOV, Jakov, Časoslov na glagoljici-ćirilica (Venecija 1569.); BARONII, Caesaris, Martirologium romanum (Roma 1584.); Pistule i evanyelya po sfe godiscie (Bnetcih 1586.); DIVKOVIĆ, M., Nauk karstjanski (Mleci 1611.); LEVAKOVIĆ, Rafael, Ispravnik za erei ispovidnici i za pokornici (Roma 1635.), Breviarium romanum (Roma 1648.), Missale romanum slavonico idiomate (Roma 1631.); ROSSI, Giovanni, Decreti sinodali della dioc. di Ossero e Cherso (Venetia 1660.); Sacrosanctum Concilium Tridentinum (Patavii 1701.); TERZICH, Luka, Pokripglienye umiruchi (Mlecci 1705.); BELLARMINO, Roberto, Istumacenge nauka karstyanskoga (Rim 1708.); POLANKO, Ivann, Ispravnik za erei ali redovnizi ispovidnici… (Venezia 1709.); GAUDENCZIO, Petar, Način za dobro umriti /reprint izdanje/ (Rim 1709.); Catechismus romanus (Bassani 1733.); KARAMAN, Missale romanum slavonico idiomate (Romae 1741.); JEDAN REDOVNIK, Upravglanje griscnika k’ Boggu (Mletchig 1768.); TURLOT Nikola, Blago nauka karstianskoga (Mlezzi 1770.); GAVANTO, Bartholomaeo, Compendio delle cerimonie ecclesiastiche (Venezia 1774.); MATOVICH, Joseff, Katekismo rimski (Mlezieh 1775.); ČASOSLOV: Officia sanctorum slavonico idiomate (Romae 1791.), Oficij velike nedilje ilirskim jezikom…, Hrvatski bogoslužnik ili sbirka jutarnja i večernja…(Zadar 1857,82.); Ordo et canon missae slovenskim jezikom (Romae 1881.); Liturgika ili obredoslovnica za porabu gimnazija, realkah i dr. (Zagreb 1862.); ŠTIGLIĆ, Martin, Kratka katehetika za boslovske zavode i preparandije (Zagreb 1882.); PARČIĆ, Dragutin, Missale romanum slavonico idiomate (Romae 1893., 1905.); MALI KATEKIZAM (Krk 1900.).

g) U dijelu iz Opće povijesti kršćanske crkve je oko 1100 naslova. Jasno je da samostanska knjižnica ima naslova koja su obilježena trećoredstvom. Pa, evo nekoliko starijih naslova:

ZON, Domenico, Santuario delle monache (Venetia 1615.); SILLIS, Antonio, Statuta TOR de poenitentia (1619.); Constitutiones generali romane dei frati del TOR; Decreta TOR in Capitolo generali (Roma 1648.); Regola dei frati di penitenzia di TOR di s.Franc. (Roma 1689.); BORDONIO, Francisco, Religiosa paupertas reformata (Venetiis 1664.); TARACHIA, Angelo, Il carcere illaminatto (Venezia 1690.); MACARII, a s. Elia F., Institutiones patrologiae ( Graecii 1783.); JURANICH, Anton (prijevod), Regula tretoga reda S.O.Franciska. (Rim 1788.); CIPRESSA, A., Regula sive modu vivendi fratrum de poenitentia TOR.. (Roma 1865.); CERRI, Giovanni, La regola del TOR spiegato con lezioni popolari (Torino 1914.), IVANČIĆ-ŠULINA, La Provincia di Dalmacia ed Istria TOR… (Roma 1903.).

Također ima zanimljivih naslova iz povijesti katoličke crkve:
Historia universalis – Chronologia principum (Colonia 1656,); GRAVESON, Ignatio Hiac., Historia ecclesiastica (Venetiis 1738.); CALMET, Agostino, Storia universale sacra e profana, sv.1-10 (Venezia 1742-69.); Cronaca veneta sacra e profana (Venezia 1751.); Tabula historico-cronologica… (Perusiae 1751.); GODEAU, Antonio, Storia Ecclesiastica, sv. 1-4 (Venezia 1762.); ORSI, Giuseppe Agostino, Della istoria ecclesiastica (Cividale 1770.); DUCREUX, I secoli cristiani-Storia del cristianesimo, sv. 1-9 (Venezia 1779.); ORSI, Agostino Giuseppe, Storia ecclesitastica, sv.1-34 (Roma 1833-46.); Berault-Bercastel, Storia del cristianesimo, sv.1-37 (Venezia 1836-40.); RUBETIĆ, Cvjetko, Kratka poviest Crkve Kristove (Zagreb 1880.); FABIANICH, Donato, Discorso storia religiosa e civile della Dalmazia e popoli affini (Firenze 1889.); DOBROVIĆ, Francesco, Cenni storici sulla origine i fonda. … convent. di s. Francesco in Cherso (Padova 1895.); JELENIĆ, Julijan, Povijest Hristove Crkve (Zagreb 1921.); STRGAČIĆ, Ante, Kršćanstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji do milanskog edikta 313. (Šibenik 1941.); BUTURAC,J.-IVANDIJA,A., Povijest katoličke crkve među Hrvatima (Zagreb 1983.).

Iz jezikoslovlja knjižnica, između ostalog, posjeduje i 200-ak rječnika. Evo nekih naslova:

HABDELICH, Juraj, Dictionar ili Rechi szlovenszeke (Nemski Gradez 1670.); CALEPINI, Ambrosii, Dictionarium septem linguarum (Venetiis 1682.); CALDERINI, M. Caesar, Perfectis. Calepinus parvus… Dictionarium (Bassani 1727., Patavii 1731.); POMAI, Francisci, Magnum dictionarium: latino-gallico-germanicum, Le grand dictionaire royal: francois-latin-allemand (Colonia 1740.); BELLA, Ordelius, Dizionario italiano-latino-illiroca (Ragusa 1785.); STULLI, Joakim Dubrovačanin, Rjecsoslovje illirico–italiano–latino, Vocabolario italiano–illirico–latino (Dubrovnik 1806,10.); MAŽURANIĆ-UŽAREVIĆ, Slovar-Woerterbuch nemačko-ilirski (Agram 1842.); DROBNICA, Josip, Ilirsko-nemačko-talijanski mali rečnik (Beč 1846-49.); PARČIĆ, A. Dragutin, Rječnik slovinsko-talijanski, Vocabolario italiano-slavo/croato (Zadar 1874., Senj 1908.).

Enciklopedijaska izdanja, leksikoni i priručnici:
GRISELINI, Francesco, Dizionario delle arti e di mestieri u 18 svezaka (Venezia 1768-75.); Nouva encyclopedia popolare italiana u 23 sveska (Torino 1856-66.); SALDANHA, M. Duca, Concorodanza delle scienza naturali e principalmente… (Roma 1863); Allgemeine Realencyklopaedie u 13 svezaka (Regensburg 1880-90.); MANTEGAZZA, Paolo, Enciklopedia igienica (Modella 1911.); Hvatska enciklopedija (Zagreb 1941-42.) u 3 sveska (Kada su partizani 1945. upali u samostan nastradao je i 2 svezak ove enciklopedije, propucan je puščanim metkom koji je sve donedavno bio u ovom svesku); Leksikografski zavod je izdao: Enciklopedija u 7 svezaka (1955-64.), Enciklopedija Jugoslavije u 8 svezaka (Zagreb 1955-71.), Enciklopedija likovnih umjetnost u 4 sveska (Zagreb 1959.), Muzička enciklopedija (Zagreb 1958.) i Šumska enciklopedija (Zagreb 1959.); NEMCIC, Milan, Medicinski rječnik (Zagreb 1913.); Medicinski leksikon (Zagreb 1970.); Medicinska enciklopedija u 3 sveska (Sarajevo 1978.).

2) ČASOPISI – TISKANA KNJIŽNIČNA GRAĐA

Časopisi su složeni po naslovu, godini izdanja i broju te su duplikati odvojeni i smješteni u drugi prostor. Jednako kao i kod knjiga napravljen je Inventar i obrada kako računalna tako i u obliku knjige. Registrirano je oko 220 naslova. Preko pedesetak je tekući naslova (koji se, više manje, još primaju) a ostali časopisi su ili prestali izlaziti ili se više ne primaju. Po jezičnoj pripadnosti prevladavaju časopisi na hrvatskom jeziku, oko 150, zatim slijede na latinskom i talijanskom (oko tridesetak naslova), na slovenskom (oko dvadesetak) te na njemačkom i francuskom jeziku (oko dvadesetak naslova). Časopisi su, uglavnom nabavljani za potrebe pojedinih fratar (vjerojatno su ih oni sami naručivali) tako da je sustavnog i kontinuiranog nabavljanja jako malo. To se vidi po godištima i brojevima pojedinih časopisi (nabavlja se određeni broj godina i naglo se prestaje s nabavom). Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti časopisi koji su kompletirani, a jedan od razloga je i taj što se u dosadašnjem uređenju i brizi oko knjižnice nitko nije pozabavio kompletiranjem časopisa.

3) RUKOPISI – PISANA KNJIŽNIČNA GRAĐA (ARHIV)

I ovaj dio knjižnične građe do neke mjere je uređen. Osvježena je novim arhivskim kutijama, mapama, košuljicama, fasciklima i registratorima. Onaj tko je prije provirio u samostansku knjižnicu zna da je arhiv bio u jednom ormaru, imao je popis arhivske građe (najveći dio posla uradio je pokojni o. Vinko Pulišić) i sve je bilo skupa: tiskane knjige, pisana građa u obliku knjiga, bilježnica, rokovnika i listine. Sve sam to razvrstao po logičnom slijedu.

A) Ostavština fratara
Ostavština naših pokojnih fratara (o. Bone Mazića, o. Mije Tomašinca, o. Vilibalda Baričevića, o. Ignacija Radića, o. Teofila Radića, o. Kerubina Sišula, o. Bone Zeca i drugih fratara) konačno je razvrstana i stavljena u arhivske kutije. Odvojene su knjige i stavljene u obnovljene ormare ili na police stalaža s ostalim knjigama.

B) Rukopisi – pisana građa
Pisanu građu razvrstana je ovako: građa u obliku knjiga, bilježnica, rokovnika

a) kronike – ljetopisi
Iz ovoga posebno ističem:
BARTOLIJEV ZBORNIK, BARTOLI, Felice Maria, Cattastico documentato del monastero di Veglia dei Min.Conv. dal 1284. al 1781. u dva sveska. U drugom svesku ovoga zbornika nastavljeno je zapisivanje kronike samostana i to od 1783. do 1813. godine s punim naslovom: Cattastico documentato del monast. di s. Francesco in Veglia-Krk dell’epoco dei Terziari Franacescani Claustrali, Libro nuovo. I ovim se prekida pisanje kronika sve do 1911. godine kada je odredbom iz našega provincijalata naređene da svaki samostan mora voditi knjige samostanskih kronika. Tako imamo četiri sveska Kronika samostana od 1911. do 2009. godine (od 1911-1957., 1958-1980., 1981-1988. i od 2001-2009. godine). Zapisnici samostanskih zborova su isto tako u četiri sveska i prvi svezak je od 1887. do 1912. godine. Dvadesetak godina pisana je Pastoralna kronika od 1963. do 1987. koja je još naslovljena «Ljetopis samostana sv. Franje u Krku» te Zapisnik sa susretanja fratara kvarnerske regije od 1977. do 1984. godine.

b) Ekonomija
Kako je vođeno gospodarstvo, od čega i kako su živjeli fratri ovoga samostana… može se lijepo isčitati iz svezaka s ovom odrednicom. Tako možemo sveske svrstati u tri skupine: Blagajnički dnevnici samostana, Knjige poslovanje samostanskim dobrima i ostalo. Prijatje – Datje, Knjige prihoda i rashoda te Blagajnički dnevnici spadaju u istu kategoriju. Spomenuti ću samo neke sveske koji se nalaze u Arhivu:

Contratti di affitanza degli stabili e dei capitali dal 1687-1737., 1739-1805. (prihod -rashod), sv. 1-2; Prijatje – Datje od 1861-1894.; Knjiga prihoda i rashoda od 1894-1909.; Knjiga prihoda i rashoda od 1909-1926.; Rashod – Pralje (za pranje) od 1913.do 1942. itd. Zanimljivo je listati Knjige poslovanja samostanskim dobrima iz kojih se mogu čak i vidjeti mentaliteti određenih razdoblja te odnosi prema ljudima, i skrb za zajednicu i konkretni život. Evo nekih od zanimljivijih svezaka: Dužnici i kamate od 1741. do 1814.; Vacheta dei livelli del 1770-1774., Sirroka – Dužnici i kamate od 1829-30.,1836.; Intrade od 1867-1945.; Prihodi s posjeda samostana -Žitna knjiga; Knjiga glavnica i Državnih obveznica od 1889. do 1908.; Sijek samostankih šuma od 1900. do 1944. itd. Najstarija knjiga Inventara samostana je iz 1815. godine, slijedi Knjiga Inventara koju je napisao o. Giovanni STASSICH 1819., te od o. Pavla Molinarija «Inventari dobara častnoga mostira sv. Frane u Krku od 1827-1913.».

c) Knjige misnih nakana
U Arhivu je sedamdesetak svezaka Knjiga misnih nakana, a prvi i najstariji svezak je od 1817. do 1841. godine. Stariji svesci pisani su talijanskim i djelom hrvatskim jezikom. Misne nakane su upisivane u službene knjige za tu nakanu namijenjene ili u bilježnice različitog formata i rokovnike. Po naslovu razlikujemo sveske: Knjige misnih nakana za vezane mise, Knjige misnih nakana za nevezane mise, Legati (Knjige vječnih misa), Godovi po pravilu, Knjige misnih nakana za pokojne roditelje naših redovnika, Knjige misnih nakana za redovnike našega reda (jedno vrijeme je ovdje upisivan i kratki životopis pokojnog redovnika). Tu je i nekoliko svezaka Knjiga misnih nakana pojedinih fratara, kao npr. o. Pavla Molinarija.

d) Ostali sadržaj
U ovom dijelu su svesci različitog sadržaja; konstitucije, škripta, razmatranja, prepisivani spisi, predavanja… Za nas mogu biti zanimljive prepisivane Konstitucije našega reda i ostali svesci koji su vezani za naš red i provinciju:
Od Iacoba GUIDOTTI su rukopisi: Caeremoniale ecclesiasticum et domesticum ad usum fratrum Tertii Ordinis santi Francisci iz 1691. (Bononia) i 1734. (Roma); Constitutiones fratrum Tertii Ordinis s. Francisci Regularis… Observantiae, te Regula fratrum Tertii Ordinis s. Francisci Regularis… Observantiae pisane u Rimu 1734. godine; od o. Ljudevita Brusića su prijepisi: Pravilo i Ustanove Redovničkoga Trećeg Reda sv. Otca Frančiska sa Dodatkom (prijevod iz lat. i talijanskog jezika tiskanog 1889.), Godi umrlih fratar naše trećoredske države, Alfabetično kazalo umrših redovnikov s. Reda o.F. Red. Obs., Mučenikoslovie rimskoje preneseno ot latinskago v staroslavenskih jezik, Prilog Svetih i Blaženih tretago čina sv. O. N. Frančiska iz 1889.; od o. Danijela Zeca: Adnotatio – Povijest Reda i Provincija u Redu, Regula fratrum Tertii Ordinis Claustralis… Francisci (prijepis izdanja iz 1619. od A. de Sillisa); od o. Ćirila Studenčića: Mučenikoslovje Rimskoje preneseno ot latinskago v staroslovenki jezik za porabu Tregiago čina sv.o.n.Frančiska u Istri i Dalmaciji, 3 primjerka; od o. Pavla Molinarija: Nauk Polnotežni? (poljoprivreda) iz 1826.; od Ivana Fed. Scopinicha: Ličnik nebeski illi način za pohoditi i pomagati nemochnike (izvadjen iz Rituala rimskoga i iz drugih bogoljubnih knjigah…) prepisano u Malom Lošinju 1860. Tu su i službene knjige odgojnih zavoda i zavjetovanja: Libro del Noviziato tenuto in questo convento s. Francesco in Veglia dall’anno 1865-1866., Atti di professione tanto dei voti semplici che dei solenni emessei in questo convento s. Francesco in Veglia dall’anno 1866-1907. U dva velika registratora je prijevod dr. Karla Turka «Život sv. Franje Asiškoga» (pisano pisaćom mašinom u Crikvenici 1950.) od Marije STICCO (ovaj prijevod je dr. Karlo ponudio našem samostanu i provincijalatu za izdanje, ali nikada nije izdano).

U registratorima su službeni spisi samostana i urudžbeni zapisnici iz 20. i 21. stoljeća, tj. od 1900. godine do 2007. godine te originalni računi zadnjih godina.

Listine iz ranijih razdoblja razvrstane su ovako: Korespodencija i dokumenti, iz ekonomije samostana, te ostale listine.

a) Korespodencija i dokumenti:
Službeni spisi započinju kutijom iz vremena od 1709. do 1830. god. i tako se redaju kutije sve do 1900. godine. Zatim su kutije s dokumentima o. Alfonsa Volarića od 1809-1871.; Službeni spisi i pisma iz Generalne kurije, TOR, od 1864. do1899.; Službeni spisi iz Provincijatata od 1850. do 1900. (Poslušni list, Obavijest o smrti redovnika i posinjenju, Prov.sjednice..); Dokumenti o. Augustina Bajčića (bilješke o našem Redu, Prov., Pravilu) 1904.; Dokumenti o. Pavla Molinari od 1800. do 1863.; Dokumenti o. Šime Žica od 1853.; Juranićevo pismo u Veneciju 1786.; RAINERIUS, Paulus «Povelja kojom mletački dužd Pavao Rainerij daruje krčki samostan franjevcima trećoredcima 29.travnja 1783.»; od popa Mate Polonija «Povijest samostana sv. Franje u Krku» (ukratko prepisano iz šireg rukopisa kojeg nema u Arhivu); Natpis uklesan na predzadnjem stupu u klaustru samostana.

b) Ekonomija samostana
Listine iz samostanskog gospodarstva: Agrarna reforma; Posjedovni listovi; Poreske i taksene prijave od 1930. do 1945.; Kat. izvadci iz gruntovnice; Ugovor o iznajmljivanju samostanskog zemljišt…, Prodaja “Bazajte” 1925., Ugovor o iznajmljivanju prostora krčkom Ordinarijatu iz 1940.

c) Ostale listine
Iz treće skupine izdvojio bih: Spisi opatije sv. Maura (kod Dobrinja) od 1826. do 1866?; Službeni spisi samostana na Porozini od 1845-46, 1880,1882, 1905.; Papir iz 18. stoljeća O vizitaciji ovoga samostana sa strane sv. Antuna i sv. Franje; Popis svećenika koji su misili u Osoru od 10.XI.1655. do 4.I.1657.; Zapisnik meteorološke stanice-Krk od 1938. do 1954.; Oporuka – Obbligazioni… o. Benka Žgombića; Franjevački svjetovni red u Krku (Popis članova, Zapisnik sjednica, članarina…) od 1911. do 1961.; Iz Parčićeve tiskare “Serafski tisak” na Glavotoku 1875.- Otisci.

Sve je to kao i kod prethodna dva fonda, donekle, obrađeno računalno i u oblike knjige.

C) Glagoljski rukopisi i isprave

I još ono najvažnije. GLAGOLJSKI RUKOPISI I ISPRAVE, koje ima ovaj samostan, restaurirani su, konzervirani i ponovno uvezani u Zagrebu, zahvaljujući o. Boži Sučiću. Ovu pisanu građu sam odvoji i stavio u dvije arhivske kutije. Mislim da je dobro i ovdje donijeti popis ovih glagoljski rukopisa i isprava:

Knjiga bratovštine “Duše od purgatorija” na Vrhu, g. 1732-1824. Iz časoslova u sveščićima ili kao listine: Dodatak časoslovu (tri sveščića); Dodatak časoslovu (pet svezaka); Oficij sv. Jeronima (jedan sveščić, 6 listova); Oficij sv. Alfonsa Ligorijskog (list ispisan s obje strane u dva stupca); Oficij sedam žalosti B.D. Marije – petak prije Cvjetnice; Oficij sv. Kvirina (čitanje 4, 5 i 6, dvolist); Oficij sv. Ivana Kantie (dvolist). Liturgijski kalendari: Liturgijski kalendari (Žunta); Liturgijski direktorij i dr., g. 1761.; Liturgijski kalendar-direktorij (Žunta) iz XVIII st.; Liturgijski kalendar-direktorij iz XVIII st.; Liturgijski kalendar – direktorij sa “Žuntom”, g. 1752.. Obrasci misa i dodatci misama: Misa sv. Alfonsa Ligorijskog; Misa sv. Josipa Kupertinskog; Misa svetaca čija su tijela ili moći u crkvi; Liturgijski dodaka: Molitve novim svecima, g. 1766. Knjige misnih nakana i tabele: Registar vječnih misa – Legati g. 1791-1852.; Tabela vječnih misa – Legati; Polica misa popa Ivana Volarića Mladoga iz 1765. god. Iz ekonomije samostana: Fitance 1835. (jedan svezak, 101 list); Knjiga evidencije danih zajmova g. 1783-1815.; Knjiga evidencije zakupa samostanskih zemalja i šuma g. 1783-1815.; Knjiga evidencije zajmova g. 1816-1850. – Vacheta; Knjiga prihoda ljetine g. 1783-1849.; Knjiga prihoda ljetine g. 1850-1866.; Knjiga računa od 1721. do 1746. g.; Konceptna knjiga primitaka i izdataka g. 1816-1827. (“Datje-Prijatje”); Datje-Prijatje g. 1816-1861. Slijedi: Inventar samostana sv. Franje u Krku, g. 1789-1827.; Ekscerpt (pouka) staroslavenske gramatike J. Dobrovskog g. 1887. od o. Danijela Zeca; Konstitucije franjevaca III Reda od 1734. (sredina XVIII st.); Knjiga posinovljenja samostana sv. Franje u Krku g. 1815-1908.; Propovijed “Od griha” g. 1774.; Knjiga ukopanih u crkvi g. 1790-1816.; Knjiga umrlih redovnika g. 1824-1838.

Uz ovaj popis glagoljskih rukopisa i isprava koje posjeduje ovaj samostan, mogu nadodati da knjižnica ima još naslova (knjiga, brošura, studija i drugo) koji se odnose na staroslavenski jezik i glagoljicu. Već su neki naslovi (osobito misali i brevijari) spomenuti. I kada razmišljam samo o glagoljaštvu, nazivu naše provincije (u kojem je i ono «glagoljaša»), našem odnosu prema ovoj baštini, dostupnosti ove baštine općoj kulturnoj javnosti u Hrvatskoj i svijetu, nameće mi se misao da treba mnogo toga drugačije učiniti nego što je do sada. Naime, knjižnice naših starijih samostana imaju mnogo registriranih i ne registriranih rukopisa, isprava, dokumenata, knjiga, brošura, studija… iz glagoljske baštine, koji su u svakakvom stanju, u neodgovarajućim uvjetima za pohranu (od prostora i namještaja), nedostupni i najupornijim tražiteljima, a da ne govorim o kulturnoj javnosti. Zato razmišljam da bi trebalo poraditi na zajedničkom centralnom prostoru za svu glagoljsku baštinu (prostor, namještaj, pohrana), jer nijedan samostan nije u mogućnosti ispuniti odgovarajuće standarde. I ako se ostvare ovi uvjeti onda se može jače i jasnije poraditi na obradi, obnovi, dostupnosti i vrednovanju ove baštine. Tako bismo ono «glagoljaša» u naslovu provincije učinili istinitijim, aktualnijim danas i da nas motivira za budućnost. Ideja o centralnoj ustanovi vrijedi i za ostalu knjižničnu baštinu kao i za svekoliku kulturnu baštinu koju imaju naši samostani i provincija.

(Preuzeto iz: Fra Joso Živković, Knjižnica samostanskih trećoredaca – Krk (Knjižnica Samostana sv. Franje Asiškoga u Krku), Vjesnik Provincije franjevaca trećoredaca, 46/2009, 1-2, 72-86).

Nepokretna kulturna dobra

NEPOKRETNA KULTURNA DOBRA UPISANA U REGISTAR KULTURNIH DOBARA REPUBLIKE HRVATSKE

(Zaštićena kulturna dobra)

• Krk, Franjevački samostanski kompleks sv. Franje Asiškog

Oznaka dobra: Z-3106

Opis dobra

Nalazi se na povišenoj zaravni sjevernoga vrha grada Krka i naliježu na sjeverne gradske zidine uz nekadašnja Gornja gradska vrata. Jednobrodna pravilno orijentirana samostanska crkva zaključena je pravokutnim svetištem, presvođenim križno-rebrastim svodom. Pretežita faza gradnje, vjerojatno realizirana početkom XIV. stoljeća, predstavlja najraniju sačuvanu ranogotičku realizaciju na području Kvarnera.

• Porat, Franjevački samostan s crkvom sv. Marije Magdalene

Oznaka dobra: Z-137

Opis dobra

Franjevački samostan sv. Marije Magdalene smješten je u zapadnom dijelu dubašljanske uvale, na rubu naselja Porat. Postojeća crkva izgrađena je sredinom XVI. stoljeća u mješovitom, okašnjelom gotičkom i renesansnom stilu. Jednobrodna crkva ima pravokutno svetište s križno-rebrastim svodom. U XVIII. stoljeću barokizirana je pridodavanjem dviju pobočnih kapela. Samostanski sklop nosi pretežito barokna stilska svojstva.

• Glavotok, Samostan trećoredaca glagoljaša s crkvom sv. Marije od Bezgrešnog Začeća

Oznaka dobra: Z-5024

Opis dobra

Samostan franjevaca trećoredaca-glagoljaša s crkvom Blažene Djevice Marije od Bezgrešnog Začeća nalazi se u uvali Glavotok na jugozapadnoj obali otoka Krka. U sklopu samostana sačuvana je srednjovjekovna frankopanska kapela. Današnja jednobrodna crkva s pravokutnim svetištem šiljastog svoda izgrađena je početkom XVI. st.. a uokolo nje postupno se formirao samostan.

• Martinšćica, Crkva sv. Jeronima i samostan

Oznaka dobra: Z-165

Opis dobra

Osnivanje samostana u Martinšćici potaknula je creska patricijska obitelj Bokina. Podignut je oko 1500. godine od franjevaca-trećeredaca glagoljaša, istih koji su podigli i druge samostane na otoku Cresu, u Porozini i Osoru, na “Bijaru”. Samostan posjeduje mali klaustar s vodospremom i prostrani vrt na začelju. Na glavnom oltaru crkve oltarna je pala mletačkog slikara Baldissera dAnna. U samostanskoj zbirci zavjetne su slike Leopolda Jandta iz 1759. godine.

• Osor, Ruševine crkve sv. Marije i samostana na Bijaru

Oznaka dobra: Z-124

Opis dobra

Samostanski kompleks sa crkvom Sv. Marije smješten je u uvali Bijar, izvan zidina grada Osora. Nastajao je od 15. stoljeća na dalje. Jednobrodnu crkvu sa zašiljenim svodom podigao je, 1414. godine Damjan de Romeis iz Ferrare. Crkva i obližnja kuća zatim prelaze u vlasništvo franjevaca-trećoredaca glagoljaša koji ovdje grade samostan, kao i u Porozini i Martinšćici. Brojne preinake, iz 1633, 1634, te 1732. godine posvjedočene su glagoljskim natpisima. Kompleks je napušten 1841. godine.

• Zadar, Crkva sv. Ivana Krstitelja

Oznaka dobra: Z-1338

Opis dobra

Crkva je izvorno bila ranokršćanska grobna bazilika, na nekropoli neposredno ispred rimskog Iadera.Među zidovima bazilike početkom XIV.st. obitelj Grisogono gradi kao zadužbinu crkvu posvećenu Sv. Ivanu Krstitelju. Ona je tlocrtno nepravilna pačetvorina s polukružnom apsidom. Među ruševinama bazilike pokraj XIV.st. organiziran je nukleus samostana franjevaca glagoljaša. Pročelna fasada raščlanjena je portalom i rozetom, romaničkim reljefom s prikazom Agnus Dei i zvonikom na preslicu.

• Zadar, Crkva sv. Mihovila i samostan franjevaca

Oznaka dobra: Z-740

Opis dobra

Crkva se spominje u XII.st., ali je potkraj XIV.st. pregrađena u gotičkim oblicima koji su se uglavnom sačuvali do danas. U tlocrtu je jednobrodna građevina s pravokutnim svetištem. Glavno pročelje je najreprezentativnije s glavnim portalom pregrađenim u neogotičkom slogu s izvornom lunetom atribuiranom Pavlu iz Sulmone, likovima svetaca i rimskom spolijom. U crkvi se čuva vrijedno oslikano drveno raspelo iz XIII.st. Klaustar i samostanske zgrade su bez izrazitih stilskih osobina.

• Preko, Samostan sv. Pavla

Oznaka dobra: Z-1565

Opis dobra

Samostan smješten na otočiću Galevac po predaji su osnovali sljedbenici Sv. Pavla u XIV. st. Kroz XV. i XVI. st. samostan se nadograđivao, kada je sagrađena i nova crkva Sv. Pavla posvećena 1596. god. Crkva je jednobrodna s četvrtastom apsidom. Do crkve su smještene samostanske zgrade koje zatvaraju maleni klaustar. Sjeverno od crkve nalazi se groblje. Franjevački samostan je aktivan i danas, a kroz povijest je bio istaknuti centar glagoljaštva, o čemu svjedoći bogata knjižnica i crkvena zbirka.

• Zaglav, Crkva i samostan sv. Mihovila

Oznaka dobra: Z-2383

Opis dobra

Zadužbina zadarskog plemića Grgura Mrganića, posvećena 1458., oporučno ostavljena franjevcima pustinjacima trećoredcima. Pravokutni brod i svetište crkve presvođeni su oštrim prelomljenim svodovima. Na svetište je naknadno dozidana sakristija, kao i zvonik-preslica na jednostavno pročelje sa sačuvanom izvornom gotičkom lunetom portala i uskim gotičkim prozorom nad njom. Na južni zid crkve naslanja se dugačko jednokatno krilo samostana i pravokutno dvorište ograđeno kamenim zidom.

• Zagreb, Kompleks crkve i samostana sv. Franje Ksaverskog

Oznaka dobra: Z-724

Opis dobra

Barokni kompleks crkve sv. Ksavera s prilaznom alejom križnog puta jedinstvena je arhitektonska, prostorna i kompozicijska cjelina. Izgradnja kompleksa tekla je postepeno od 16.st. do 1939. Crkva sv. Ksavera s okolnim perivojem s alejom građena je 1748-52. Cijeli kompleks zadnji puta je obnovljen 1923. kad su ksaversko svetište preuzeli franjevci trećoredci. Uz crkvu je dograđen samostan 1925-39. prema projektu Ć.Ivekovića i B.Bauera. Postaje križnog puta izrađene su prema projektu Ć.Ivekovića.

• Zagreb, Crkva sv. Jakova na Velikom Plazuru (Sljeme)

Oznaka dobra: Z-2387

Opis dobra

Crkva sv. Jakova sagrađena je 1847. na vrhu Velikog Plazura. Vjerojatno su je sagradili rudari iz obližnjih rudnika Zrinskih. U pisanim se izvorima spominje 1746. kao drvena, manjih dimenzija, a 1847. zaslugom baruna Kulmera sagrađena je nova zidana crkva. Po projektu arh. Denzlera, kapela je 1935. temeljito obnovljena, a u dekoraciji unutrašnjosti korišteni su elementi starohrvatske ornamentike. Crkva se odlikuje kulturno-povijesnim, arhitektonskim i graditeljsko-tipološkim vrijednostima.

Franjevci trećoredci glagoljaši upravitelji su i župnici:

• Zagreb, Crkva sv. Mihaela Arhanđela

Oznaka dobra: Z-723

Opis dobra

Crkva sv. Mihaela Arhanđela izgrađena je na uzvisini uz ulicu Isce, u najstarijem dijelu naselja Gračani (Isce). Nekadašnja grobna kapela, okružena je cintorom s naglašenim ulaznim portalom. Prema zapisima vizitatora, kapela sv. Mihaela sagrađena je 1610. 1882. crkva je proširena prema zapadu, izgrađen je novi kor, a 1899. izgrađena je nova sakristija. Crkva je jednobrodna, s polukružno zaključenim svetištem, sakristijom s juž. strane, te zvonikom iz 1750. sa sj. strane, u ravnini glavnog pročelja.

• Kloštar Podravski, Crkva sv. Benedikta i Žalosne Gospe

Oznaka dobra: Z-3166

Opis dobra

Jednobrodna gotička crkva s trostrano završenim svetištem poduprtim kontraforima smještena je na periferiji naselja na povišenom platou. Barokizirana je 1700. godine te je bočno uz lađu prigrađena po jedna kapela pa je tako dobila oblik križa. Nadsvođena je baroknim češkim svodovima. U imenu patrona sačuvan je spomen na srednjovjekovni benediktinski, a kasnije franjevački samostan uništen sredinom 16. stoljeća na čijem je mjestu sagrađena crkva.

Nekada u vlasništvu Provincije

• Porozina, Samostan (ruševina) i crkva sv. Nikole

Oznaka dobra: Z-130

Opis dobra

Crkva sv. Nikole u Porozini izgrađena je u 15. stoljeću, a uz nju su franjevci-trećereci glagoljaši u 16. stoljeću izgradili samostan, kao i u Martinšćici i Osoru. U crkvi su nadgrobne ploče utemeljitelja crkve, creskih patricija Petrisa i Bokine s naknadno uklesanim datumima, glagoljskim slovima. Crkva je barokizirana, a na barokne preinake upućuju i ruševine samostana. Uokolo samostana ostaci su fortifikacija s poligonalnim, četvrtastim i polukružnim kulama. Samostan je ukinut 1843. godine.

preuzeto iz: min-kulture.hr

Pokretna kulturna dobra