Franjevci trećoredci glagoljaši

Na Ksaveru održana mjesečna teološka tribina

„Crkva u suvremenom svijetu. Povodom 60. obljetnice završetka Drugoga vatikanskog koncila“ bila je tema predavanja koje je pročelnik Katedre moralne teologije KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Tonči Matulić održao na prvoj u nizu novopokrenutih mjesečnih tribina, u utorak 4. studenoga, u Župi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu.

U predavanju je dr. Matulić prikazao razloge saziva II. vatikanskog koncila i, posebno, povijest nastanka Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu. Ističući važnost dubinskog proučavanja svih koncilskih dokumenata, pojasnio je da je II. vatikanski koncil bio prvi u povijesti koji nije osuđivao nijednu herezu ili pojavu, nego je na njemu Crkva, u sabranim koncilskim ocima, sebe samu stavila pred Isusa Krista kao pred ogledalo. Od istaknutijih pojmova o kojima govori Koncil predavač je spomenuo važnost dostojanstva ljudske osobe.

„Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu ‘Gaudius et spes’ je pravi plod Koncila. Taj dokument nam najuvjerljivije govori o tome što je bio Drugi vatikanski koncil. Prvo, imamo koncilski dokument koji već u naslovu ima ‘pastoralni’, pa onda govorimo o tom pastoralnom usmjerenju Koncila na stvarni život, djelovanje i poslanje Crkve. Ako uzmemo samo tu Pastoralnu konstituciju ‘Gaudium et spes’, ona će nam pružiti pogled kako Koncil vidi to djelovanje i poslanje Crkve u suvremenom svijetu. To je pionirski pothvat, da se na jedan sveobuhvatan način Crkva predstavlja svijetu kako ga ona vidi i da ona s tim svijetom želi stupiti u odnos i dijalog“, rekao je.

Pojasnio je i zašto je upravo ovakav dokument potreban, ali i snažno aktualan. „Nema nikakve sumnje da su nama najveći problemi – naši problemi. Ne možemo znati s kakvim su se problemima susretale ranije generacije kršćana i kako su oni proživljavali lomove i različite krize koje su pogađale Crkvu. Naravno da mislimo da su današnji problemi i današnje krize najveće i neusporedive s ičim. Ali i znamo što je u našoj moći – obratiti se i vjerovati Evanđelju i snagom Evanđelja preobražavati ovaj svijet, biti Crkva u svijetu. Naravno da su sve promjene koje su nadolazile bile možda i deseterostruko brže i složenije nego li promjene o kojima govori Koncil. Međutim, Crkva je jasno rekla da je pozvana biti Crkva u suvremenom svijetu, u dijalogu sa svijetom, usred svijeta i mi nemamo kamo bježati ili za čime plakati, nego smo pozvani snagom Kristova Duha, Njegova Evanđelja i snagom evanđeoske istine ići u taj svijet i preobražavati ga. Jer nemamo drugog svijeta“, upozorio je dr. Matulić.

Kako je pri kraju podsjetio dr. Matulić, „radi izvršavanja zadaće navještaja Evanđelja i evangelizacije, Crkva je dužna u svako vrijeme ispitivati znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja, tako da uzmogne odgovoriti na vječna ljudska pitanja o smislu sadašnjeg i budućeg života i njihovu međusobnom odnosu, kako bi nam svjetlo i mudrost Evanđelja ponudilo odgovore na vječna pitanja koja more današnjega čovjeka, ali i ljude svih vremena.“

Ističući zahvalnost što je pozvan govoriti u jednoj župi, dr. Matulić je zaključio: „Mislim da je upravo tu gdje Crkva živi, gdje se narod Božji okuplja oko oltara Gospodnjega, potrebno produbljivati i promicati i svijest o Koncilu i koncilski nauk i osvješćivati njegovu važnost. Na tragu onoga što su svi postkoncilske pape ponavljali i što ostaje kao uvjet bez kojega nećemo moći u budućnosti, jest da je Koncil kompas i smjerokaz Crkve u 21. stoljeću. To pak znači da i svaka obnova Crkve i obnova svakog pojedinca mora krenuti upravo od osvješćivanja nauka Drugoga vatikanskog koncila.“

(tekst i foto: IKA)