Na današnji dan, 9. lipnja 2015. u Klinici za plućne bolesti Kliničkoga bolničkoga centra u Zagrebu na Jordanovcu preminuo je fra Ilija Živković, bivši generalni ministar Trećega samostanskoga reda sv. Franje, katolički društveni djelatnik i znanstvenik. O desetoj obljetnici njegova preminuća prenosimo tekst njegova životopisa iz nedavno objavljena djela Biografski leksikon: životopisi redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Hrvatskoj od 1900. do 2024. autora fra Jose Živkovića.
Fra Ilija je rođen 26. svibnja 1954. g. u brojnoj obitelji u Kostrču (župa Tolisa, općina Orašje) u Bosanskoj Posavini u obitelji oca Marijana i majke Ruže, r. Jozić. Sedam razreda osnovne škole pohađao je u rodnom kraju, a osmi razred kao redovnički kandidat u Zadru. Od 1969. do 1973. g. u Srednjoj školi za spremanje svećenika Provincije franjevaca trećoredaca u Odri pohađa i završava klasičnu gimnaziju. Obukao je redovničko odijelo i započeo godinu novicijata 25. kolovoza 1973. g. u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri te nakon kraćeg vremena nastavio u samostanu sv. Mihovila u Zadru. Privremene je redovničke zavjete, nakon novicijata u zadarskom samostanu, položio 25. kolovoza 1974. g. u samostanu sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću, a svečane je zavjete položio 8. prosinca 1978. g. u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri.
Godine 1980. diplomirao je teologiju na zagrebačkom bogoslovnom fakultetu (napisavši rad Darovi Duha). Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja, a mladu je misu slavio 13. srpnja iste godine u Tolisi.
Kao mladomisnik proveo je godinu dana u župi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu (1980. – 1981.). Od 1981. do 1983. g. na poslijediplomskom je studiju duhovne teologije i franjevačke duhovnosti na Papinskom sveučilištu Antonianumu u Rimu. Završava ga magistarskim radom Duhovni i povijesni razvoj Pravila Trećega samostanskog reda sv. Franje do Leona X. Godine 1984. odlazi u Washington, u Povjerenstvo Provincije u SAD-u, gdje vodi novoosnovanu Hrvatsku katoličku misiju i Hrvatski kulturni i duhovni centar sve do povratka u Hrvatsku 1994. g. Od 1987. do 1993. g. studirao je psihologiju na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu na kojem je 1990. g. magistrirao radom Strategije roditelja u pokušaju utjecaja na ponašanje adolescenata, a 1993. g. doktorirao disertacijom Odnos između roditelja i adolescenata u otvorenim i zatvorenim hrvatskim imigrantskim skupinama. Od 1992. g. polazio je i poslijedoktorsku godinu, bavio se istraživanjem te radio i predavao na Institutu za neurologiju Sveučilišta Georgetown u Washingtonu. Također, u vrijeme boravka u Washingtonu radio je i kao spiker, prevoditelj i urednik u Glasu Amerike. U tom je razdoblju bio vrlo zaposlen širenjem istine o Domovinskom ratu u Hrvatskoj i o ratnim događanjima u Bosni i Hercegovini te je aktivno prikupljao pomoć za ratne stradalnike, prognanike i izbjeglice.
U jesen 1994. g. vraća se u Hrvatsku, u samostan sv. Franje Asiškoga u Odri te u dogovoru s provincijskom upravom preuzima nekoliko dužnosti. Dolazi na Katehetski institut KBF-a u Zagrebu na kojem više od deset godina predaje opću i razvojnu psihologiju. U tom razdoblju predaje tijekom dvije godine i na Visokoj teološkoj školi u Zadru. Od 1999. g. predaje psihologiju religioznosti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
Od listopada 1994. g. obavlja i dužnost pomoćnika tajnika Hrvatske biskupske konferencije, a HBK ga godinu kasnije imenuje voditeljem Tiskovnog ureda HBK i ravnateljem Informativne katoličke agencije (IKA) – tu je dužnost obnašao do ožujka 1999. g. kada je imenovan glavnim direktorom Hrvatskoga katoličkog radija. Na HKR-u je radio do 2001. godine.
Godine 1997. g. izabran je za provincijskog vijećnika na mandat od četiri godine i povjerava mu se koordinacija početne i trajne formacije u Provinciji. Na provincijskoj kongregaciji 2001. g. izabran je za samostanskog poglavara u Odri, ali je na generalnom kapitulu dva mjeseca kasnije izabran za generalnog ministra franjevaca trećoredaca. Tu je službu obavljao predano i dinamično tijekom cijelog mandata (do 2007.). To razdoblje njegova života obilježeno je susretima s različitim kulturama i životnim stilovima stanovnika gotovo svih kontinenata. Kao generalni ministar posredovao je i pomogao u obnovi i proširenju zgrade sjemeništa i samostana u Odri i u preuređenju tih prostora u sadašnju Kuću sv. Franje – Dom za starije i nemoćne osobe. Nakon službe generalnog ministra, vraća se 2007. g. u samostan u Odri. U njemu od 2009. g. obavlja službu samostanskog poglavara, a od 2013. g. ponovno je u provincijskoj upravi kao provincijski vikar.
Nastavlja predavati psihologiju na Katehetskom institutu. Osim toga, predaje kolegij Odabrana poglavlja iz primijenjene psihologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu (od 2008. g.) te opću i socijalnu psihologiju na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“ u Zaprešiću (od 2009. g.). U akademskoj godini 2012./2013. predavao je Opću psihologiju i Psihologiju religioznosti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Godine 2003. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti, odnosno psihologije, 2009. g. u zvanje izvanrednog profesora, a 2013. g. u zvanje redovitog profesora u interdisciplinarnom području psihologije i teologije.
Bio je član više vijeća i povjerenstava na razini Vijeća biskupskih konferencija Europe, Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Sveučilišta u Zagrebu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i drugih ustanova. Između ostalog, član Komisije HBK „Iustitia et pax“ i član Odbora HBK za sredstva društvenog priopćavanja (1995. – 2001.), član Vijeća europskih biskupskih konferencija za migracije (1995. – 1998.), predsjednik upravnog odbora Instituta za migracije i narodnost (1999. – 2001.), član Nacionalnog vijeća za znanost (2009. – 2011.), prvi zamjenik predsjednika Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost (2010.), član Vijeća društveno-humanističkog područja u Senatu Sveučilišta u Zagrebu (2009. – 2013.), član Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja (2009. – 2013.), zamjenik Dekana KBF-a u Senatu Sveučilišta (2013.).
Dobitnik je nekoliko priznanja za unaprjeđivanje sveučilišnog obrazovanja. Od predsjednika Republike Ive Josipovića primio je 28. listopada 2014. g. odlikovanje „Reda kneza Branimira s ogrlicom“ koji mu je prvi predsjednik, dr. Franjo Tuđman, dodijelio 28. svibnja 1995. g. za izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske. „Fra Iliju Živkovića odlikovao je još prije 20 godina prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, no stjecajem neobičnih okolnosti, odlikovanje mu nikada nije uručeno te sam stoga radostan da danas mogu ispraviti propust za učinjenu mu nepravdu.“ rekao je tom prigodom predsjednik Josipović.
Objavio je brojne radove i knjige, uglavnom na stranim jezicima, iz područja biološke, razvojne i socijalne psihologije te psihologije religioznosti. Glavni je urednik sljedećih izdanja: Ranjena Crkva u Hrvatskoj – Uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991. – 1995.), Zagreb, 1996., Raspeta Crkva u Bosni i Hercegovini – Uništavanje katoličkih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1996.), Zagreb, 1998. te njihovih prevedenih inačica: The wounded church in Croatia. The destruction of the sacral heritage of Croatia (1991 – 1995), (1996.), Die verwundete Kirche in Kroatien. Die Zerstoerung des sakralen Bauerbes kroatiens (1991. – 1995.). (1996.), La Chiesa ferita in Croazia. Distruzione degli edifici sacri in Croazia dal 1991 al 1995, (1997.), Die Gekreuzigte Kirche in Bosnie-Herzegowina. Die Zerstoerung von katholischen Sakralbauten in Bosnien-Herzegowina (1991. – 1996.), (1997.). Uredio je i nekoliko drugih izdanja: Hrvatska biskupska konferencija / Croatian Conference of Bishops, (1996.), Hodočašće u znaku svjedočenja – Drugi posjet Ivana Pavla II. Hrvatskoj, Zagreb, 1999.
Fra Ilija je preminuo 9. lipnja 2015. g. u Klinici za plućne bolesti Jordanovac u 62. godini života, 41. godini redovništva i 35. godini svećeničke službe. Pokopan je u fratarskoj grobnici na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj.
Pokoj vêčni daruj jemu, Gospodi, i svêt vêčni da svêtit jemu. Da počijet va mirê.
