Franjevci trećoredci glagoljaši

Sveto vazmeno trodnevlje: Veliki četvrtak

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Prvo čitanje: Izl 12, 1-8.11-14

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.

Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 116, 12-13.15-18

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje: 1Kor 11, 23-26

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 13 , 1-15

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Riječ Gospodnja.

 

Homiletsko razmišljanje

 

Veliki četvrtak prvi je dan Vazmenoga trodnevlja i na taj bi dan prijepodne biskupi, u redovitim prilikama, u zajedništvu sa svećenicima slavili Misu posvete ulja u svojim katedralama, a svećenici bi obnavljali svoja svećenička obećanja. Na Veliki četvrtak, s Misom Večere Gospodnje, ulazimo u Vazmeno trodnevlje i proslavu vazmenoga otajstva. Liturgijska slavlja, Božja riječ i obredi Velikoga četvrtka, danâ Vazmenog trodnevlja, uključujući Uskrs,  bogatstvo su naše vjere koje nam daje mogućnost i slobodu da se zaustavimo nad onim što nas osobno najviše ispunja  u sadašnjoj stvarnosti i zajedništvu s Gospodinom.

Čitanja Mise Večere Gospodnje opisuju nam slavlje židovske Pashe i Posljednje Isusove večere – nove Pashe, ustanovu euharistije i svećeničkog reda te zapovijed  bratske ljubavi.  Zaustavit ćemo se posebno nad evanđeoskim  tekstom svetog Ivana, ljubljenoga Isusovog učenika. On je stalno bio u Isusovoj blizini, a na Veliki je petak stajao pod križem Krista, svoga  raspetog učitelja. U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Ivan donosi nekoliko detalja koji su nam važni za još bolje upoznavanje Isusa. Na početku odlomka jasno govori kako je Isus znao da je došao njegov čas. To je prva Ivanova poruka. Isus je od početka svog djelovanja znao za taj čas, što je uočljivo već na početku Ivanova evanđelja, kad na svadbi u Kani Galilejskoj poručuje „Još nije, došao moj čas“ (Iv 2,4). Uoči Posljednje večere u velikosvećeničkoj molitvi govori: „Oče, došao je čas!“ (Iv 17,1). I drugi nam evanđelisti svjedoče kako je Isus potpuno svjestan svoga života i poslanja koje je primio od Oca, te kako je sve usmjereno prema njegovu času. Zapažamo kako Isus prije proslave Pashe, prije pranja nogu učenicima i ustanovljenja euharistije, izriče svoju oporuku i govori da je došao njegov čas.

Sveti Ivan želi posebno istaknuti Isusovo pranje nogu učenicima, znak njegove predanosti  i poniznosti, znak njegove ljubavi koja će se potpuno očitovati u smrti na križu. Petar ne prihvaća taj Isusov čin, ne prihvaća da učitelj i Gospodin bude sluga čovjeku, da čini ono što ni rob nije činio svom gospodaru. Petrova reakcija i protivljenje su, čini se, normalni, jer se Isus ne ponaša prema onome što je bilo uobičajeno i redovito za ondašnju židovsku kulturu i vrijeme, pa i za Petrovu logiku. Pranje nogu je Isusov čin potpunog predanja i svetosti, u kojem se izražava bit njegovoga dostojanstva, života i naravi. Isus nam u njemu otkriva posebnu Božju ljubav, otkriva nam Boga koji je sluga čovjeku. Koliko je taj čin važan za Isusa, apostole i svakoga od nas, zapažamo iz riječi koje upućuje učenicima: „Razumijete li što sam vam učinio?“. U Isusovom pitanju krije se i odgovor Petru: „Što ja činim, ti sad ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.“ Na kraju svega razumjet ćeš! Na kraju ćeš razumjeti Očevu i moju ljubav. Tim pitanjem Isus želi da učenici promišljaju o njegovu činu pranja nogu te shvate značenje tog čina koji je odlučujući za njegov život i za njihovu sliku Boga i čovjeka. Nakon toga ih  opominje i dodaje: „Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam! … treba da i vi  jedni drugima perete noge.“ Isusov čin pranja nogu nije jednostavni čin Isusove poniznosti,  učinjen jednom zauvijek, nego je, zapravo, izričaj Isusovoga identiteta, Božjega identiteta, koji se nikada neće promijeniti. To je Božja narav. Ljudsko dostojanstvo bit će, zapravo, samo odsjaj toga Božjeg identiteta.

Isus na Posljednjoj večeri, nakon pranja nogu ‒ u riječima kojima se obraća Petru ‒ otkriva učenicima značenje i poruku svoga časa: „Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.“ Poslije ćeš razumjeti ovaj čas! Potrebno je biti u Isusovoj blizini i kad se ne razumije ni svoj čas ni čas drugoga. Kako razumjeti vlastitu stvarnost u kojoj se nalazimo? Kako razumjeti stvarnost u kojoj se nalazi čovječanstvo? Često se ponašamo kao da sve razumijemo ili kao da sve ovisi o nama. Kako li je važno  uvijek iznova upoznavati svoga Gospodina i postavljati si njegovo pitanje, pitati se: Jesu li me i koliko drugi razumjeli?  Gospodine jesam li Te razumio?

U Misi Večere Gospodnje ili Posljednje večere okupljamo se oko Isusa. Ove je godine to potpuno drugačije i svima neobično. No okupljamo se  s istim žarom vjere i ljubavi prema Kristu, koji je središte i bit Vazmenoga trodnevlja i Uskrsa, kao i našega životnog hoda prema vječnosti. Ustanovljujući euharistiju, Isus učenicima daje nalog i moć: „Ovo činite meni na spomen“. To je čas i čin ustanovljenja euharistije po kojoj će on trajno biti prisutan u svijetu i ljudskoj povijesti. U njoj je On uvijek živ i prisutan, u njoj nas po svome Tijelu i Krvi obnavlja, u njoj nam daje  snagu da u svakom času svoga života slijedimo njegov primjer poniznosti i darivanja. Isusovu ljubav svako ljudsko biće razumije i prihvaća.  Ona nam snagom euharistije trajno pomaže sazrijevati u vjeri i životnom pozivu. Daje nam da rastemo u spoznanju Krista Spasitelja u današnjem času povijesti i našeg života, u međusobnom razumijevanju i prihvaćanju. Isusove riječi upućene Petru poziv su svakome od nas da, kao današnji njegovi učenici, u šutnji promišljamo o njegovome otajstvu ljubavi i života, muke, smrti i uskrsnuća.

 

fra Ivo Martinović