Franjevci trećoredci glagoljaši

Svečano zavjetovanje fra Ante Lukende

Fra Anto Lukenda, redovnički brat, položio je svečane redovničke zavjete u ruke mnogopoštovanoga provincijala fra Ive Martinovića 3. listopada 2020. g. u Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Euharistija s obredom zavjetovanja slavila se u Dvorani biskupa Srećka koja služi kao samostanska i župna kapela nakon oštećenja crkve u potresu. Slavlje se nije moglo održati u Samostanu sv. Franje u Odri, u kojem je fra Anto živio posljednje tri godine, zbog pandemije bolesti COVID-19 i opasnosti od zaraze.

Euharistijskom slavlju predsjedao je provincijal, koncelebrirali su, uz oltar, provincijski vikar fra Ivan Paponja, provincijski tajnik fra Zvonimir Brusač, svjedoci zavjetovanja fra Petar Grubišić i fra Dario Mican te koncelebranti fra Grgo Sikirić i fra Tomislav Vrsaljko, a u dvorani još šesnaestorica braće iz Provincije i karmelićanin o. Franjo Podgorelec, u ime Sustavnog studija duhovnosti u Remetama koji fra Anto pohađao posljednje dvije godine. U slavlju je sudjelovalo i nekoliko vjernika laika među kojima su bili fra Antini prijatelji iz Krka i članovi mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda na Ksaveru. Broj sudionika bio je ograničen zbog epidemioloških mjera za zaštitu od zaraze. Za harmonijem je bio i liturgijsko pjevanje pripremio i vodio fra Branko Lovrić, gvardijan u Odri, a  liturgijski poslužitelji bili su bogoslov fra Tomislav Sabađija, postulant Matej Marić te aspiranti Patrik Mežnarić i Mirko Armanda.

U homiliji prije zavjetovanja, nakon čitanjâ o pozivu proroka Samuela, životu prve kršćanske zajednice i Isusovu pozivu na nasljedovanje jednom bogatom čovjeku (iz Evanđelja po Marku), provincijal je naglasio kako je Samuel primjer mladića „koji sluša i čovjeka i Boga“ i kako život prve kršćanske zajednice ostaje uzor „ne samo za svaku kršćansku zajednicu, nego i za svaku redovničku zajednicu“. Osvrćući se na Isusov poziv bogatašu istaknuo je da „nije u pitanju problem bogatstva nego problem stava bogatog čovjeka (bogatog mladića u Evanđelju po Mateju) jer ga je bogatstvo zarobilo, jer mu nije dalo slobodu koja mu je bila potrebna da može Isusa potpuno slijediti“. „U liku sv. Franje Asiškoga“, nastavio je, „otkrivamo veličinu mladića koji je učinio suprotno od ovog mladića iz Evanđelja, koji je ostavio bogatstvo, ostavio oca i majku, sve, da bi slijedio apostolski nauk, da bi slijedio zajedništvo s Gospodinom i braćom, da bi živio od euharistije i molitve“. Obraćajući se fra Anti rekao je: „I stoga, fra Anto, budi svjestan da u svom životu trebaš imati osobine koje je imao i Samuel, da trebaš i dalje znati slušati riječ ljudsku i riječ Božju i o njoj razmišljati, da i dalje, zajedno s nama, trebaš živjeti po apostolskom nauku, izgrađivati zajedništvo, redovničko zajedništvo u našoj zajednici, zajedništvo u Crkvi, zajedništvo s drugim ljudima, da trebaš živjeti ne samo od riječi ljudskih nego od riječi Božje, od euharistije, od snage križa Kristova, od molitve.“

Na svečanom objedu u samostanskoj blagovaonici okupila su se dvadeset i šestorica braće iz sve tre provincijske regije i fra Antini prijatelji iz Krka. Za pripravu objeda pobrinule su se časne sestre iz ksaverskog samostana s. Ilijana Pripušić, kuharica, i s. Božidara Kottek. Provincijal je u čestitki naglasio da je ovo zavjetovanje „uistinu događaj i radost za cijelu zajednicu“, što potvrđuje i nazočnost tolike braće. Čestitavši fra Anti, posebno je čestitao i zahvalio i onima koji su sudjelovali na njegovu putu prema svečanomu zavjetovanju: prethodnom provincijalu fra Niki Barunu, odgojiteljima fra Zvonimiru Brusaču, fra Josi Živkoviću, učitelju novaka i fra Branku Lovriću, odgojitelju u razdoblju privremenog zavjetovanja, odgojnim zajednicama na Ksaveru i Krku te, posebno, samostanskoj zajednici u Odri, u kojoj je proveo posljednje godine. Izrazivši nadu da će i dalje biti „tako vrijedan, savjestan i odgovoran“ i da će i dalje svjedočiti ljubav i pažnju prema starijoj i bolesnoj braći, zaželio mu je da mu Gospodin udijeli snage te da bude „radostan i sretan“ živeći s braćom u našoj Provinciji.

Nakon provincijala svoje su čestitke uputila i braća fra Joso Živković, fra Josip Vrdoljak M., fra Marko Neretljak, fra Anto Garić i fra Branko Lovrić. Fra Joso je u svojoj čestitki prenio i čestitke braće iz samostana u Krku s kojim je fra Anto bio posebno povezan prije pristupa našoj zajednici te čestitke svećenikâ iz Krka i okolice, gdje je dugi niz godina živio i radio. Čestitajući mu u svoje ime i u ime naših odgajanika, fra Marko Neretljak mu je posebno zaželio da u svom redovničkom životu dobro „surađuje“ s Bogom i braćom. Fra Branko Lovrić, gvardijan u Odri i fra Antin odgojitelj, zahvalio je u svoje ime i u ime fra Ante svima koji su sudjelovali u pripravi i na samom slavlju zavjetovanja, u svoj čestitki naglasio kako se kod fra Ante lako zamjećuju temeljna obilježja redovničkog života i kako ih on živi s osobnim prianjanjem i radošću te mu zaželio da u tom životu nastavi rasti u zajedništvu s braćom naše Provincije.

Fra Anto Lukenda je rođen 7. veljače 1967. g. u Banja Luci od oca Ilije i majke Anice r. Lukenda. Kršten je i krizman u Župi sv. Vida u Barlovcima. Osnovnu školu završio je u Zalužanima, a srednju stručnu školu za mehaničara-bravara u Banja Luci 1985. g. Poslije rada u struci došao je 1993. g. u Kraljevicu, a 1994. u Krk i dvanaest godina radio u Građevinskom poduzeću Krk. Napustivši poduzeće, radio je kao samostalni obrtnik deset godina. Dugi je niz godina poslije 2000. bio povezan s fratrima Samostana sv. Franje u Krku, pomažući  samostanskoj zajednici na razne načine i uključujući se u njezine molitvene susrete. Na početku 2016. g. ušao je u postulat naše Provincije u samostanu na Ksaveru, a u rujnu iste godine u novicijat u Krku. Privremene redovničke zavjete položio je 2017. g. u Krku. Posljednje tri godine živio je i djelovao u Samostanu sv. Franje u Odri i pohađao dvogodišnji studij duhovnosti u karmelićanskom samostanu u Remetama u Zagrebu.

Fra Zvonimir Brusač