Kao i svake godine, po već dobro poznatoj tradiciji, od 23. do 25. srpnja održane su trodnevnice uoči blagdana sv. Joakima i Ane. Misna slavlja održavala su se u 18 sati u svetištu sv. Ane u Bistrincima, a svakoga je dana, prije svete mise, bila moguća ispovijed. U ponedjeljak, 26. srpnja, na sam blagdan, održane su svete mise su se slavile u 7, 8, 9, 10:30 i u 19 sati.
Prvoga je dana trodnevne priprave, 23. srpnja, misu predvodio fra Petar Cvekan, OFM, gvardijan i župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama. Ako smo pažljivo slušali njegove riječi, mogli smo čuti najbitniju misao: čovjek treba biti prijatelj s Bogom. Protumačio je to na više načina. Bog je onaj koji sve određuje, onaj koji je svevišnji, on zna što je dobro za nas. On djeluje preko iznenađenja, kada nam je teško, on pomogne. On zna za što smo mi sposobni, zna da možemo postići i više od onoga što smo si sami zacrtali ako imamo ono najvažnije, ako imamo vjere.
Drugoga je dana trodnevnice, 24. srpnja, misu predvodio vlč. Ante Lučić, župni vikar župe sv. Petra i Pavla u Osijeku. Iz ulomka Matejeva evanđelja mogli smo naslutiti o čemu će homilija biti: o roditeljima, bakama i djedovima. Vlč. Ante polako nas je uveo u temu obitelji. Rekao je da su djeca slika svojih roditelja i usporedio to s ulomkom iz evanđelja. “Tako svako dobro stablo rađa dobrim, a nevaljalo je stablo nevaljalim plodovima. Niti dobro stablo može roditi nevaljalim rodom, niti nevaljalo stablo dobrim rodom” (Mt 7, 17-18). Podsjetio nas je što zapravo znači ime Ana, od hebrejskog hanah, znači milost, milost koja je odgojila Isusovu majku Mariju, a on, po Duhu Svetomu, sve nas.
Posljednju misu trodnevne priprave predvodio je fra Mirko Mišković, TOR, župni vikar u Belišću. Kao što to fra Mirko uvijek čini, studiozno nas je uveo u samu temu homilije spominjući u početku jedan dio iz Isusova života. Glavni je dio posvetio čudu “umnažanja kruha,” pažljivo prenoseći događaje. Naglašava tri glagola koja su korištena u središnjem dijelu teksta, a to su glagoli: uzeti, izreći zahvalu, razdijeliti. Posebno ističe ta tri glagola jer su upravo to ona tri glagola koja je Isus koristio na Posljednjoj večeri, ista tri glagola koja mi koristimo svakodnevno u euharistijskom slavlju. Pojašnjava kako ljudi katkada Isusa vide samo kao humanitarca, kao nekoga tko će ih nahraniti i omogućiti im panem et circenses (kruha i igara), a ne kao Sina Božjega koji će im omogućiti kruh vječnosti.
U ponedjeljak 26. srpnja, na sam blagdan sv. Ane i Joakima, održano je nekoliko misnih slavlja. Misu u 7 sati predvodio je fra Marko Neretljak, TOR, misu u 8 sati predvodio je fra Marijan Jelušić, TOR, misu u 9 sati vlč. Zvonko Mrak, a misu u 10.30 fra Josip Vrdoljak, TOR. Večernja misa bila je u 19 sati. Predvodio ju je fra Dragutin Bedeničić, OFM. Fra Dragutin je tijekom homilije prokomentirao nekoliko tema. Možda je najupečatljivija bila misao o jedinstvu: rekao je da nas je Bog stvorio originalne, da nikada više ne će biti nekoga poput nas, da smo svi mi drugačiji, ali da se svi možemo pronaći u jednome, u ljubavi prema Bogu. “Ljubav je prepoznatljiva kroz žrtvu jer se Isus Krist žrtvovao za nas, ljude, kako bi pokazao svoju ljubav prema nama,” naglasio je. Prva stavka koja treba funkcionirati da bi obitelj uopće bila moguća jest upravo brak muškarca i žene. Zatim ističe odgoj što nas podsjeća na misao drugoga dana trodnevnice: djeca su slika svojih roditelja i nema veće odgovornosti od roditeljske. “Isus Krist nas okuplja u zajedništvu euharistije da zajedno čujemo Božju riječ, da je prihvatimo i razumijemo, a onda moleći snagu euharistije da nam bude ohrabrenje osobito u trenutcima kada je mnogo toga dovedeno u pitanje.” Podsjeća nas da je Isus uvijek uz nas i da će nam pomoći kada to zatrebamo, ali naglašava da i mi moramo biti tu za njega u sve dane, a ne samo onda kada je loše. Nakon svete mise uslijedio je već tradicionalni blagoslov djece i roditelja.
(tekst i fotografije: Leonarda Sudar)
