Kao i svake godine, po već dobro poznatoj tradiciji, od 23. do 25. srpnja održavane su mise trodnevnice uoči blagdana sv. Joakima i Ane. Misna slavlja održavala su se u 18 sati u svetištu sv. Ane u Bistrincima, a svakoga je dana, prije svete mise, bila moguća ispovijed. U utorak, 26. srpnja, na sam blagdan, slavljene su svete mise u 7, 8, 9, 10 i 30 i u 18 sati.
Prvoga je dana trodnevne priprave 23. srpnja misu predvodio fra Mario Jurić, gvardijan i župnik u Tolisi. Ako smo pažljivo slušali njegove riječi, mogli smo čuti najbitniju misao: sveci se nisu rodili sveti, već su sveti postali tijekom svoga života kroz svoj odnos s Bogom, živeći Sveto pismo i evanđelje. Naglašava kako Isusa ne možemo potkupiti kao što to činimo drugim ljudima: Isus traži vjeru, a mnogi mu tu vjeru ne mogu pružiti jer ona mora biti iskrena i ponizna. Bog je milosrdan i milostiv, On nam prašta i traži nas, traži nas i poziva da dođemo i pođemo za njim, da nosimo svoj križ. “Ako živimo evanđelje, ako živimo radosnu vijest, ako živimo svoj križ, živjet ćemo i svoju radost pa će tada i drugi u našim očima moći vidjet istinsku vjeru, vidjet će u nama ljubav i dobro.”
Drugoga dana trodnevnice 24. srpnja misu je predvodio fra Zvonimir Brusač, gvardijan na Ksaveru u Zagrebu. Tijekom cijele homilije spominjao je ono najvažnije, molitvu. Obratio se okupljenim ovim riječima: “Isusovi učenici mole Isusa da ih nauči moliti, a on im daje jednostavne upute. Daje im molitvu Oče naš, molitvu koja je postala naš temelj.” Ističe kako bi s njom trebala započeti svaka naša molitva te kako s njom održavamo naš odnos s Bogom. Pojašnjava kako u samo nekoliko riječi te temeljne molitve imamo tri osnovne potrebe: molitvu za svakidašnji kruh, molitvu za oproštenje grijeha te molitvu da nas Gospodin izbavi od napasti i zla. Za kraj homilije, istaknuo je kako je sama molitva pokazatelj naše vjere, koliko molimo, toliko i vjerujemo.
Trećega dana trodnevne priprave obilježili smo blagdan svetog Jakova uz fra Ivu Martinovića, provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša. Fra Ivo je započeo homiliju uzevši u obzir dvije suprotnosti, dvije različite majke. Sv. Jakov predstavlja jednog od najbližih Isusovih učenika. Lik sv. Jakova prikazuje primjer učenika koji slijedi put Božji, stoga je njegova majka smatrala da je privilegiran te da tako treba biti i na nebu. S druge strane imamo lik sv. Ane koja nije zahtijevala nikakve privilegije u životu, nije molila da njezina kćer bude majka Božja ili njezin unuk sin Božji, već je molila i bila ustrajna, bila vjerna Bogu. U ova dva lika možemo vidjeti kako Bog kroz život vodi svakoga od nas tko je željan ući u kraljevstvo nebesko. Na kraju homilije ističe kako Sveti Otac, papa Franjo, nije bez razloga ustanovio dan starijih ljudi, baka i djedova. Ustanovio ga je kako bi naglasio da je, iako ponekad mladi ne razumiju starije i obrnuto, važno ne zaboraviti ih i saslušati što imaju za reći jer, kako tvrdi fra Ivo, oni imaju “blago u glinenim posudama” koje nam može poslužiti kao savjet i koje je važno čuvati.
U utorak 26. srpnja na sam blagdan sv. Joakima i Ane slavilo se nekoliko misa. Misu u 7 sati predvodio je fra Maurus Dolčić, misu u 8 sati predvodio je preč. Zvonko Mrak, misu u 9 sati vlč. Mihael Mađarević, a misu u 10 i 30 fra Ivan Široki. Večernja misa održana je u 18 sati. Predvodio ju je uzoriti kardinal Vinko Puljić.
Kardinal Puljić, u svojoj homiliji, spomenuo je sve blagodati majčinstva i njihovu važnost. Istaknuo je primjer jedne ponizne obitelji koja je čeznula za dječjim osmijehom iako to nije mogla ostvariti bez Božje pomoći. Bog je uslišio njihove molitve pa ih nagradio s troje prekrasne djece. Istaknuo je važnost roditelja u odgoju i odrastanju djece te sve poteškoće današnjega svijeta. Svoju homiliju završio je zazivom vjere, radosnoga života i svetih obitelji. Nakon svete mise uslijedio je već tradicionalni blagoslov djece i roditelja.
(tekst: Leonarda Sudar i Ena ljutak; foto: Krešimir Šarčević)
