Franjevci trećoredci glagoljaši

Pismo generalnoga ministra i generalnog vijeća prigodom Uskra

Pismo generalnoga ministra i generalnog vijeća prigodom Uskrsa

Pismo generalnog ministra fra Amanda Trujila Cana i generalnog vijeća franjevaca trećoredaca prigodom svetkovine Uskrsa, objavljeno na Veliku subotu, 11. travnja 2020., i ove je godine, kao što je i uobičajeno, upućeno „svoj braći i sestrama Trećega samostanskog reda sv. Franje Asiškoga“.

Uvod

U uvodnom dijelu pisma najprije se doziva u svijest temeljna važnost istine naše vjere o Isusovu uskrsnuću, propovijedane od početka „kao bitni dio vazmenog otajstva zajedno s križem“ (KKC 638). Zatim se ističe kako su braća i sestre Reda pozvani biti svjedoci uskrsnuća: „Kao posvećene osobe, uronjeni u otajstvo smrti i uskrsnuća Isusa Krista po krštenju i po našem redovničkom posvećenju, primili smo moć da budemo svjedoci. Kao kršćanski svjedoci, moramo dati prednost našem vjerovanju i našim moralnim vrjednotama. Kao istinski svjedoci, dopuštamo Bogu da djeluje po nama kako bismo izmučenom svijetu posvjedočili našu nadu u uskrsnuće.“ U osvrtu na sadašnje okolnosti pandemije nove virusne bolesti u pismu se kaže da  nas one pozivaju „na obnovljenu osjetljivost za molitvu, razmišljanje i solidarnost“ te da nam oči vjere „omogućuju vidjeti ovu krizu kao priliku za čuti Božji poziv na istinsko obraćenje na svim razinama ‒ osobnoj, obiteljskoj, na razini zajednicâ i cijelog društva“. Završavajući uvodni dio, najavljuju se odlomci pisma koji slijede: Zadaća svjedočenja nade, Angažirana i sustavna briga za zvanja, Založiti se u pružanju najboljega mogućeg odgoja.

Zadaća svjedočenja nade

Generalni ministar i generalni vijećnici najprije navode riječi iz homilije pape Franje na ovogodišnji Dan posvećenog života u kojoj on među ostalim kaže: „No pogledajmo evanđelje, vidimo Šimuna i Anu: bijahu  stari, sami, ali nisu izgubili nadu jer su bili u kontaktu s Gospodinom. Ana ‘nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu’ (Lk 2,37). Tajna je u ovome: ne udaljiti se od Gospodina, izvora nade. Postajemo slijepi, ako ne gledamo Gospodina svakog dana, ako mu se ne klanjamo.“ Polazeći od tih riječi u pismu se poručuje: „Stoga kad imamo iskustvo časova sumnje, časova rastresenosti zbog napasti ili časova beznađa, ako stvari nisu onakve kakve bismo htjeli da budu ili ako imamo iskustvo smanjivanja broja novih zvanja, morat ćemo, unatoč tomu, ostati sigurni i svjesni da je Krist naša nada i da će nas on nastaviti voditi i upućivati kao vjerne učenike koji ga nasljeduju u duhu sv. Franje. (…) Potrebno je da se u svima nama ražari  ona gorljivost za evangelizaciju koja je bila karakteristična za prve kršćane. Upirući svoje oči u Krista, izvor naše nade, imat ćemo snage učiniti što god Bog od nas zatraži u  širenju radosne vijesti i u poticanju drugih da nam se pridruže.“

Angažirana i sustavna briga za zvanja

U ovom odlomku generalni ministar i vijećnici nastavljaju razmišljanja o nužnosti sustavne brige za zvanja u ovom času, inicirana u pismu generalnog ministra prigodom prošlogodišnje svetkovine sv. Franje: „Ako ne uključujemo brigu za zvanja u život i apostolat svakog brata i sestre, udaljujemo se zapravo od naše temeljne obveze širenja evanđelja kao vjerodostojni svjedoci koji idu Kristovim stopama po primjeru sv. Franje. Moramo zauzeto i svjesno raditi na promicanju zvanja za Treći samostanski red. (…) Svaka provincija, viceprovincija i delegacija mora se aktivno založiti u promicanju zvanja za naš Red. Istina je da je poziv Božji dar, ali mi fratri moramo drugima pomoći prihvatiti taj dar i potpuno ga prigrliti. (…) Nastojanja su vjerojatno različita, ovisno o kulturnim razlikama između zemalja u kojima braća i sestre Trećega samostanskog reda vrše svoju službu, ali možemo i učiti jedni od drugih. Svaka provincija, viceprovincija i delegacija treba imati sustavni plan za rad na promicanju zvanja. Ako se založimo, gorljivo i s oduševljenjem prvih svjedoka uskrsnuća, i mi ćemo vidjeti rast broja muškaraca i žena koji odgovaraju na Božji poziv da s nama budu dionici posvećenog života slijedeći Krista po primjeru sv. Franje.“

Založiti se u pružanju najboljega mogućeg odgoja

Nastavljajući razmišljanja iz već spomenutog pisma prigodom svetkovine sv. Franje prošle godine, pozivajući se na rasprave na Generalnom kapitulu 2019. i osvrćući se na razloge zbog kojih su neka braća u posljednjem razdoblju napustila Red u pismu se ističe: „’Velik dio naše sadašnjosti i budućnosti ovisi o kakvoći odgoja’. Odgojni rad nije lak, može biti iscrpljujući, ali braća u početnom odgoju su sadašnjost i budućnost našeg Reda te oni, Red i Crkva zaslužuju najbolji početni odgoj koji im se može pružiti.“

Čestitka

Pismo završava uskrsnom čestitkom i sljedećim poticajnim riječima: „Plodovi Isusova uskrsnuća ne mogu se zaustaviti. On je uklonio kamen koji je zatvarao njegov grob i, uskrsnuvši, ispunja nas svojom prisutnošću. (…) Uskrsnuće nam omogućuje prihvatiti izazove našeg svijeta, naše Crkve i našeg Reda, ispunjeni velikom nadom i obećanjem da ćemo uskoro biti vjerodostojni svjedoci uskrsnuća među muževima i ženama našeg vremena.“ (Z. B.)