Franjevci trećoredci glagoljaši

I. korizmena nedjelja

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Prvo čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7

Čitanje Knjige Postanka

Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 51 , 3-6a.12-14.17

Smiluj nam se, Gospodine, jer smo sagriješili!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Drugo čitanje: Rim 5 , 12-19

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.

Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. I dar – to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha – opravdanjem. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.

Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 4 , 1-11

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

Riječ Gospodnja.

 

Homiletsko razmišljanje

U Evanđelju današnje nedjelje smo čuli: „Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.“ Isus također prolazi muku napastovanja duha zloće. Bio nam je sličan i po tom iskustvu. Doista, svi imamo iskustvo đavlova napastovanja. Biblijska riječ za „napast“ znači „provjera izdržljivosti“. U napasti možemo proći na toj provjeri; a možemo i ne proći. U prvom slučaju iz napasti izlazimo s većom vjerom u Božju prisutnost i pomoć, u drugome je đavlovo napastovanje bilo neprepoznato zavođenje u grijeh. Treba dakle razlikovati: jedno je  ‘biti napastovan’, a drugo ‘popustiti napasti’. Sv. Ivan Marija Vianney o napasti kaže: „Đavao napastuje samo one koji se žele ostaviti grijeha  i one koji su u  stanju milosti. Ostali mu pripadaju te im nije potrebno njegovo napastovanje.“ U napasti se možemo uvjeriti u istinu o borbi između zla i dobra.

„Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’“, riječi su Eve iz Knjige Postanka. Nato će zmija ženi: „Ne, nećete umrijeti!…“ ‒ U čemu je bit napastovanja? Đavao u napasti prikazuje grijeh kao poželjan čin, kao čin koji je, zapravo, u skladu s istinom o čovjeku… Stoga đavao u napastovanju često računa s čovjekovim osnovnim i legitimnim željama i potrebama ‒ za hranom, priznanjem, vlašću… U tom je njegova varka, njegova zamka. On stvara dojam da čin, grijeh koji sugerira, neće dovesti u pitanje naše opredijeljenje za tu konkretnu vrijednost, ako samo malo odstupimo od istine… U napasti on prikazuje grijeh kao prihvatljiv čin, kao čin koji neće imati nikakvih loših posljedica. U napasti nam đavao, zapravo, oduzima svijest o istini da između laži i istine, između zla i dobra, nema pogodbe, da se zlo i dobro jedno drugome protive.

U Evanđelju smo upoznali tri napasti: one su dio i našega iskustva. U prvoj napasti đavao usmjeruje Isusa na materijalne potrebe kao na nešto normalno, nužno, potrebno, poželjno… Isus mu odgovara riječima Svetoga pisma da su čovjeku jednako kao i kruh, potrebni i istina, vrijednosti, putokazi u opredjeljivanju za dobro: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego od svake riječi što izlazi iz Božjih usta.“ U drugoj napasti đavao pokušava navesti Isusa na neodgovorno oslanjanje na Božju providnost. Isus mu opet odgovara riječima Svetoga pisma: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ U trećoj napasti đavao želi pridobiti Isusa obećavajući mu vlast i moć, ali pod uvjetom da se on podloži đavlovoj vlasti. Isus mu opet odgovara na isti način, riječima Pisma: „Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ Samo je u služenju Bogu čovjek uistinu slobodan.

Đavao je napastovao i Isusa. Odgovarajući na njegove napasti Isus nas je poučio kako se ponašati kada nas đavao nagovara na zlo. U napasti je uvijek riječ o đavlovu pokušaju da me skrene, da te skrene, s puta poslušnosti Božjoj volji. Isus, odričući se svih privlačnih ponuda, ostaje vjeran Očevoj volji. Ne prihvaća ono što mu je lakše nego ono na što ga Otac zove. Očevu je volju i istinu upoznavao i uz nju prianjao u ambijentu posta i molitve. Uči nas da se u napastima uvijek oslonimo na istinu Božje riječi.

 

Fra Zvonimir Brusač, TOR