U obredu biskupskoga posvećenja, uz središnju gestu polaganja ruku biskupâ zarediteljâ i izgovaranja posvetne molitve glavnoga zareditelja, postoji nekoliko drugih liturgijskih gesti, od kojih je jedna i gesta polaganja evanđelistara na glavu novoga biskupa. U toj je gesti lako prepoznati poruku središnjosti evanđeoske riječi u poslanju biskupske službe: Kristovo je evanđelje biskupu uvijek na pameti, ono mu dominira „iznad glave“ kako bi ga onda, kao prvi učitelj povjerenoga mu naroda, mogao naviještati svima. U povijesti liturgijske umjetnosti poznato je da su upravo evanđelistari bili najsvečanije urešene liturgijske knjige, čijoj se izradi poklanjala posebna pažnja. Posebno su svečano bile izrađivanje korice evanđelistara, knjige koja se svečano nosi u ophodu prema oltaru na početku slavlja i potom se polaže na njega, a iz koje se zatim – uz pratnju svijeća i tamjana – svečano naviješta evanđelje.
Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša odlučila je za biskupsko posvećenje mons. Ive Martinovića, bivšega provincijala i člana naše zajednice, izraditi korice za evanđelistar koji će se rabiti u njegovu posvećenju i koji će ostati trajni dar naše zajednice Požeškoj biskupiji, a na kojima će biti utkani elementi našega identiteta, kao i obilježja novoga biskupa i mjesne Crkve u kojoj će on vršiti svoju pastirsku službu.
Na koricama dominiraju motivi glagoljskih slova S i I. U glagoljskoj azbuci, još od nastanka samoga pisma, svako slovo označeno je jednom riječju. Time se olakšava učenje azbuke, ali ona ima u sebi i specifičnu poruku onome tko ju uči. S je slovo što u crkvenoslavenskome jeziku znači riječ, ali i Riječ koja je odvijeka i koja se utjelovila u osobi Isusa Krista. Stoga je na stražnjim koricama slovo I, prvo slovo Isusova imena, ali i početak glagoljskoga teksta proslova Evanđelja po Ivanu: „Iskoni bê Slovo.“ I i S – koji su svojemu najstarijemu, obloglagoljskome obliku pokazuju simetričnost – ujedno su i uobičajeni način skraćivanja Isusova imena u starim tekstovima. Smještaj slovâ, I na stražnjoj korici, a S na prednjoj, upućuju nas na način čitanja knjige „od kraja prema početku“, što je svojstveno knjigama napisanima na hebrejskome jeziku, a što nas podsjeća na konkretno povijesno okruženje u kojemu je „Riječ postala tijelo“.
Korice su nadalje urešene uobičajenim motivima četvorice evanđelista na prednjoj strani, a na stražnjoj strani nalaze se motivi sv. Jeronima, sv. Ivana Krstitelja te svete braće Ćirila i Metoda. Sv. Jeronim zaštitnik je franjevaca trećoredaca i legendarni autor glagoljskoga pisma; sv. Ivan Krstitelj nebeski je zaštitnik novoga biskupa, ali i zaštitnik njegova rodnoga sela Matići u bosanskoj Posavini; sveta braća Ćiril i Metod stvarni su začetnici slavenske – pa onda i hrvatske pismenosti – te zaštitnici Europe, ali i Đakovačko-osječke metropolije, kojoj je Požeška biskupija sufraganska.
Na hrptu se nalaze dva grba: povijesni grb Trećega samostanskoga reda sv. Franje i grb mons. Ive Martinovića.
Motive za korice evanđelistara i njihov raspored osmislio je fra Mirko Mišković, doktorand jezikoslovlja na Filozofskome fakultetu u Osijeku, u suradnji s provincijalom fra Brankom Lovrićem i provincijskom tajnikom fra Zvonimirom Brusačem. Njihovu izradu i konačno oblikovanje izveo je uvaženi hrvatski umjetnik g. Jeronim Tišljar.
Vjerujemo da će ovaj dar naše redovničke zajednice novome požeškome biskupu biti trajan podsjetnik da Božju riječ hrabro naviješta u svim okolnostima i prilikama. Svećenici glagoljaši, sa svom baštinom koju su nam namrijeli, nenadmašiv su primjer kako Božju riječ treba ucijepiti u konkretne okolnosti prostora i vremena te ju prenijeti na način razumljiv onima kojima se naviješta. Neka u toj svetoj službi novoga požeškoga biskupa prati Božji blagoslov i zagovor sv. Jeronima, koji je latinskoj Europi podario razumljiv tekst Svetoga pisma, kao i svete braće Ćirila i Metoda, koji su Božju riječ utjelovili u slavenski jezik te ju tako podarili i našemu narodu.
